Hrvatska Vlada uputila je u parlamentarnu proceduru prijedlog novog Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Po prvi puta će se precizno i posebnim zakonom normirati izbor tijela manjinske samouprave, a – kako kažu u Savjetu za nacionalne manjine - kada se bude išlo u izmjenu Ustavnog zakona o manjinama, ojačat će se i mandat manjinske samouprave.
Izbori za manjinska vijeća i predstavnike u gradovima, općinama i županijama održavali bi se prve nedjelje u listopadu svake četiri godine, po prvi puta se zasebno i precizno normira postupak izbora, definira se da nema izborne šutnje, i uz kandidata za predstavnika uvodi se i kandidat za njegovog zamjenika, neke su od novina u prijedlogu novog Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina što ga je Vlada uputila u Sabor. Vijeća u gradovima, općinama i županijama gdje pripadnika ima više, a predstavnici tamo gdje ih ima manje birani su kako bi manjine sudjelovale u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima.
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) kaže kako su izmjene Zakona i pokrenute na inicijativu Savjeta, i da su dva člana Savjeta sudjelovala i u radnoj grupi koja je izradila novi prijedlog. Savjet ne može davati amandmane na prijedlog zakona, ali Tolnauer prema konzultacijama sa predstavnicima manjina otkako je prijedlog zakona predstavljen javnosti, očekuje da bi mogući amandmani išli u nekoliko smjerova.
„Išli bi oko pitanja termina održavanja, išli bi oko onoga na što smo mi već ranije imali primjedbi, a to je broj izbornih mjesta za takve izbore, jer je on uvijek za 50 posto manji nego na 'normalnim' izborima za lokalnu i regionalnu samoupravu i – pitanja financiranja tih izbora.“
Zakon o izboru vijeća i predstavnika ne definira njihov mandat, nego je on definiran u Ustavnom zakonu o manjinama. Tolnauer je među onima koji misle da bi mandat manjinskih vijeća i predstavnika trebalo ojačati iz samo savjetodavnog u nešto jače, na način kako je to riješeno u ustroju manjinske samouprave u Mađarskoj.
„Nije logično da vijeća i predstavnici mogu samo na neki način upozoravati, a da nemaju putem tog zakona ni alat ni instrumente da se takve primjedbe usvajaju. To je negdje regulirano - mislim da je mađarski model jako dobar, gdje manjine mogu staviti veto na neku odluku, ako misle da su njihova prava ugrožena, pa se te odluke kasnije preispituju. To je sigurno nešto što očekuje i naš Ustavni zakon.“
Docentica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i članica Savjetodavnog odbora za provedbu Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina Vijeća Europe Antonija Petričušić kaže za RSE kako je temeljitim normiranjem izbora vijeća priznata njihova politička funkcija i politička uloga.
„Jer u tekstu Ustavnog zakona ona su priznata kao savjetodavno tijelo, a ovako dobivaju određeno političko priznanje i političku ulogu. Budući da prijedlog ovog zakona ne pojačava kapacitet, odnosno nadležnost vijeća, ai posebno ne predviđa sankcioniranje jedinica lokalne samouprave koje ne uzimaju u obzir savjete vijeća i ono što vijeća žele poslati kao političku poruku, u tom smislu se moglo napraviti i više.“
Prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, u općinama gdje neke manjine ima najmanje 1,5 posto, u gradovima gdje pripadnika neke manjine ima više od 200, i u županijama u kojima pripadnika neke manjine živi više od 500, oni biraju vijeće nacionalne manjine. Ako ih nema toliko, ali ih ipak živi više od 100, umjesto vijeća bira se jednog predstavnika.
U vijeća nacionalnih manjina u općinama bira se 10 članova, u vijeća u gradovima 15 članova, a u vijeće nacionalnih manjina u županijama bira se 25 članova.
Kandidate za članove vijeća odnosno predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s područja općine, odnosno 30 s područja grada i 50 s područja županije
