Kako prevazići stereotipe i predrasude i kako se boriti protiv njih - pitanja su na koje odgovore pokušavaju dati protagonisti predstave - OnomatoBleja Šou. Nikola Rončević, Omer Hodžić i Luka Marijanović smatraju da ništa bolje od političke satire ne opisuje stvarnost u BiH. Satirična predstava OnomatoBleja Šou, kroz humor i živopisne likove, opisuje svu besmisao stereotipa i predrasuda. Ovu satiričnu predstavu do sada su izveli u 25 gradova BiH.
Jedan od protagonista, Omer Hodžić, objašnjava, uz ostalo, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako je to satirična predstava, koja proizlazi zapravo iz radio emisije.
"Mi smo kao OnomatoBleja u osnovi radili emisiju i mi smo napravili već 80 epizoda tog satiričnog programa, koji se emitira na jednom konkurentskom radiju, pa ga ne bih spominjao. OnomatoBleja šou je naša, već druga predstava, koja je, baš kao i prva predstava, nekakav logičan nastavak našeg radijskog rada, koji je proizašao na scenu iz toga što smo sve već radili i pisali u našim skriptama.
Prva naša predstava se bazirala na izborima, zato što je bila izborna godina. Onda smo mi putovali širom BiH i govorili ljudima da ne treba ići odavde i da treba izaći na izbore. Ali kada smo obišli cijelu BiH, shvatili smo da ne treba izaći na izbore, već da treba ići odavde. No međutim, kako nismo još uvijek bili u mogućnosti da sredimo naše papire, vize i tome slično, pošto imamo pasoš BiH, nismo mogli da odemo nigdje pretjerano daleko odavde. Nije nam preostalo ništa drugo, nego da napravimo drugu predstavu, koju smo nazvali OnomatoBleja šou i koja je upravo sada aktivna.
Predstava se bavi razbijanjem stereotipa i predrasuda u BiH, dakle, tema o kojoj niko ne govori, osim nas. Generalno se bavi našim svakodnevnim glupostima, međunacionalnim i multietničkim predrasudama i stereotipima. Pokušava međunacionalnu mržnju, i uopšte razliku između balkanskih naroda, da dovede do apsurda, koristeći se nekakvim metodama, nečega što volim nazvati kriptonacionalizmom. Mi se pokušavamo toliko šaliti na račun nacionalizma, da to ljudima postane apsolutno smiješno, glupo i apsurdno.
Kulturološki šok
RSE: Ne možemo reći da je nacionalizam predrasuda ni stereotip, nego nešto u šta je ulagano u zadnjih dvadeset godina. Kako ljudi reaguju na te šale, kada čuju predstavu?
U nekim dijelovima publike u BiH izazovemo kulturološki šok, kada dođemo u neka manja mjesta, kada ljudi vide da se Omer, Luka i Nikola mogu šaliti na nekakvoj nacionalnoj osnovi i da im je to potpuno normalno, glupo i besmisleno.
Hodžić: Postoje dvije reakcije. Mi smo već obišli 25 mjesta u BiH, desi se jedna ili druga stvar. Prva stvar se desi, tamo gdje nastupamo, među nekom publikom koja je alternativna i bliska nama. Oni su kao OK, znaju da su nacionalizam, predrasude i stereotipi glupi. Žele ćuti nešto novo. Oni se smiju nekim drugim, normalnijim, običnim stvarima. U nekim dijelovima publike u BiH izazovemo kulturološki šok, kada dođemo u neka manja mjesta, kada ljudi vide da se Omer, Luka i Nikola mogu šaliti na nekakvoj nacionalnoj osnovi i da im je to potpuno normalno, glupo i besmisleno. Ljude, ili zabavimo ili šokiramo. Takvi su otprilike reakcije.
RSE: Protagonisti predstave, pored Vas, su Nikola Rončević i Luka Marijanović, rekla bih sve ono što čini BiH, ako još dodamo i manjine. Da li vam je to olakšavajuća ili otežavajuća okolnost?
Hodžić: Ne znam. Mi u suštini nismo nikada razmišljali o tome jesam li ja Omer ili je neko Luka. Privatno se svi skupa družimo, tako da nam to ne predstavlja nikakav problem. Da li je to otežavajuća ili olakšavajuća okolnost, je zanimljivo pitanje, budući da se sva trojica svrstavamo među ostale, a ne u bilo koju od ove tri nacije. Definitivno, to nam je otežavajuća okolnost.
RSE: Kako prevazići stereotipe i predrasude? Kako se boriti protiv toga u današnjem društvu?
Hodžić: Mislim da je najvažnije za čovjeka da bude normalan i da razmišlja svojom glavom. Mislim da bi svaki pojedinac u našem društvu trebao da razvije kritičko mišljenje, da otvori u glavi nekakav filter, da može sam da razmišlja o stvarima oko njega, koje ga okružuju, a ne samo da čita naslove iz medija i mrzi jedne, druge ili treće. Mislim da je kritičko mišljenje nešto najvažnije što svaki individualac, ali i sistem, treba da radi.
Vrlo je bitno da svako od nas, kada pročita neku vijest, na nekom mediju, ode na drugi, treći i četvrti izvor i da sam skonta šta je zapravo istina, a ne da dopusti da mu se mozak truje, tako što mu se serviraju poluistinite informacije. To je negdje i cilj cijele ove naše predstave. Pored toga što želimo ljude da nasmijemo i da ih natjeramo na razmišljanje, mi zapravo želimo da pokažemo ljudima da je jako važno misliti svojom glavom. Ako smo uspjeli promijeniti samo jednog čovjeka, u ovih 25 nastupa i još 15-ak koji nam predstoje u idućem periodu, to ćemo smatrati uspjehom.
Teško je pričati ozbiljno o ozbiljnim temama
RSE: Može li se satirom uticati na mišljenje i stavove ljudi u BiH? Vi ste i stand-up komičar. Pretpostavljam da često komunicirate sa ljudima upravo na taj, humorističan, način. Da li je taj način bliži ljudima ovdje, da jednostavno razbiju te predstave i stereotipe u koje vjeruju, evo već 20 godina?
Hodžić: Možda čak i jedini način. Jako je teško, o tako ozbiljnim temama, pričati ozbiljno. Kada to govorite kroz prizmu duhovitosti i šale, onda se jako četo može desiti da vam publika i oprosti neke stvari, koje kažete. Onda se možda i složi sa vama i spremna je razmišljati u nekom drugom pravcu. Ono što mi radimo, kada nastupamo u većinski bošnjačkom mjestu zezamo Bošnjake. U većinski srpskom zezamo Srbe. Nikada ne radimo obrnuto, ne tjeramo publika da se smije onima drugim i onima koji nisu tu.
RSE: Stand-up komedija je još uvijek u povoju u BiH, ali ima jako puno kvalitetnih stand-up komičara. Kako bi ocijenili, generalno, rad umjetnika i intelektualaca u BiH? Čine li dovoljno kroz svoje branše, kako bi osvijestili ljude u ovoj državi?
Hodžić: Čini mi se da u svim susjednim i komšijskim državama stvari napreduju puno brže, nego što je u slučaju BiH. Na primjer, stand-up komedija u BiH je već sedam godina, a mi smo još uvijek na nekom početku. Tako nam je sa svim ovdje. Uvijek smo na početku, šta god da se radi, stalno je nekakav početak i nikako da dođemo do neke druge i treće faze. Možda je to nešto do zraka koji udišemo, nisam tačno siguran šta je razlog.
Svako od nas, ko se bavi bilo kakvim javnim poslom, ima odgovornost da kaže nešto što ima smisla i da stoji iza tih riječi. Mislim da svako od nas bira da li će pričati o nekim stvarima koje su društveno angažirane ili će pričat o nekim glupljim temama i na taj način se povoditi publici i biti privlačan masama. Ne bih ocjenjivao, ni umjetnike, ni intelektualce, ni stand-up komičare. Mislim da treba publika to da uradi, a i svako od nas treba da da svoj sud.
RSE: Obzirom da su nove tehnologije neminovno uradile svoje, mnoštvo informacija je dostupno, ali čini se da su građani i pored svega toga i dalje mediokriteti. Ne čitaju. Imamo podatak da svaki peti mladi čovjek nje pročitao ni jednu knjigu. Kuda vodi to ovo društvo?
Hodžić: Možda da citiram Ramba Amadeusa i da kažem da je nekritička upotreba tehnologije zapravo turbo folk. Bez obzira koliko imamo informacija i svega, ako ne znamo to koristiti, ostati ćemo na istom nivou. Mada taj dotok previše informacija dovodi čak i do nekakvog manjka empatije. Puno brže se šire loše vijesti i ljudi najčešće čitaju crnu hroniku. Na kraju, kao da postoji eksponencionalno zasićenje sa svim negativnim i lošim stvarima, zbog toga što su ljudi stalno bombardirani time, kao da su otupili, kao da nemaju empatije i saosjećanja jedni za druge.
To što mladi ne čitaju knjige, to jeste svakako problem. Vrlo je teško novim generacijama održati pažnju i deset minuta na stand-up nastupu, a kamo li nekoga natjerati da pročita knjigu. Mislim da su moderne tehnologije nešto što je jako novo za cijelu civilizaciju i društvo. Mislim da će proći još neko vrijeme, zapravo ogroman vremenski period, dok se naučimo pravilno upotrebljavati modernu tehnologiju. Izgleda da ćemo se uništiti prije nego što naučimo kako upravljati njome.
Facebook Forum