Da li uvođenjem kazni za neustajanje prilikom izvođenja himne Crne Gore, država "utjeruje" patriotizam ili samo pokušava da zakonski sankcioniše nepoštovanje državnih simbola? Da li je odabrala pravi način za rješavanje jednog od pitanja koje ne prestaje da dijeli crnogorsku javnost još od obnove nezavisnosti na referendumu 2006. godine?
"Smatram da to neustajanje kada je himna u pitanju predstavlja nepoštovanje te himne i nije u redu jer je to dio naše kulture i treba ga poštovati. Ali opet čovjek kao biće koje je slobodno ima pravo na mišljenje pa zašto ne bi imao pravo da ustane ili neustane, ako tako osjeća", tako 24-godišnja Jovana iz Podgorice komentariše najavu Vlade da će neustajanje prilikom intoniranja himne Crne Gore ubuduće biti kažnjivo po zakonu.
Prema prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore kazne za nepoštovanje himne biće od 300 do 2.000 eura.
Utvrđen je Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore kojim je, pored ostalog, utvrđena obaveza da se zastava stalno vije na zgradama lokalne samouprave i javnih ustanova čiji je osnivač država, odnosno opština.
Za kršenje te zakonske odredbe propisane su novčane kazne od 1.000 do 20.000 eura za pravno lice, od 300 do 2.000 eura za odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice, dok je za preduzetnika propisana kazna od 300 do 6.000 eura.
Ministar kulture Aleksandar Bogdanović je u obrazloženju odluke naveo da se obavezom ustajanja prilikom intoniranja himne i isticanja državnih simbola, obezbjeđuje zaštita socio-kulturoloških okvira Crne Gore, njene tradicije i istorije.
"Na taj način se u Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj državi, iskazuje poštovanje prema njenim državnim obilježjima i njenom identitetu. Definisanjem sadržaja i formi državnih simbola označuju se dominantni i autentični motivi, koji su svim stanovnicima Crne Gore jednako prepoznatljivi i jednako ne ugrožavaju njihova nacionalna ili religijska osjećanja", rekao je Bogdanović.
Podgoričanka Adisa smatra da sankcije za građane koji ne ustaju na intoniranje himne nijesu pravo rješenje.
"Protiv sam toga da se kažnjavaju građani, odnosno kako se to kaže, fizička lica. Mi živimo od malih plata, mnogi od minimalca koji je 193 eura. Ali pravna lica kojima je država obezbijedila da rade itekako treba da ustanu. Ne da se ugledaju na bivšeg predsjednika Vujanovića koji bi na pola himne da stoji a na drugu polovinu da sjedi, nego da ustanu, da podrže jer je to himna Crne Gore", kaže Adisa.
I do sada je bilo problema sa nepoštovanjem državnih simbola, naročito u opštinama gdje su na vlasti bili predstavnici pojedinih opozicionih partija. No, u nazad nekoliko godina situacija se u tom pogledu popravila.
Čak je i bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović svojevremeno imao ambivalentan odnos prema pitanju himne. Naime, Vujanović je jedini funkcioner vladajuće većine koji je želio da izbaci posljednje dvije strofe iz crnogorske himne, čiji je autor Sekula Drljević, za koje je rekao da ih sluša - ne iz zadovoljstva nego zbog službene dužnosti.
Inače, najglasniji u negiranju i osporavanju crnogorskih državnih simbola i identitetskih obilježja od jezika, zastave do himne su predstavnici najveće opozicione grupacije Demokratskog fronta (DF).
Funkcioner DF Slaven Radunović za Radio Slobodna Evropa kaže da je namjera Vlade da kažnjava građane i pravna lica za neustajanje prilikom intoniranja himne Crne Gore puko "utjerivanje" patriotizma koje ne vodi nikuda.
"Utjerivanje patriotizma na silu najbolje pokazuje da su oni potpuno svjesni da aktuelna himna, čiji je dio pisao Sekula Drljević, nije prihvaćena od velikog broja građana Crne Gore. Umjesto da krenu u rješavanje tog problema, da Crna Gora ima himnu koju bi svi građani poštovali i na koju bi rado ustajali, pokušava se pendrek filosofijom postići nešto što niko nikada nije postigao", komentariše Radunović.
Patriotizam je sentiment, odnosno osjećaj koji se aktivira kod različitih ljudi na različite načine. Kaznenom politikom u konkretnom slučaju država Crna Gora pokušava da reguliše emocije, a to je pogrešan pristup, kaže za RSE profesorica književnosti i odbornica iz Budve Božena Jelušić.
"Ne vidim da će država time postići snaženje sentimenta sem što će se uz te simbole vezati nova asocijacija – moja država je ona koja kažnjava. Slično smo vidjeli u svim totalitarnim državama. Kada god država posegne za tim da reguliše čak i emocije ona zapravo pokazuje svoju nemoć. Ona na svoj način pokazuje da za ovih 12 godina (od referenduma) nije uspjela da odnjeguje sentiment koji bi bio naslonjen na činjenicu da je jednak pristup mogućnostima, da država pruža svim svojim građanima najviše što može, da je država društvenog povjerenja. Zato mislim da je ova odluka pogrešna iz prostog razloga što se emocije ne mogu rješavati zakonima", zaključuje Jelušić.
Facebook Forum