Visoki dužnosnik Stranke demokratske akcije (SDA) u Bosni i Hercegovini Hasan Čengić ne mora svjedočiti u procesu obrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, stoji u odluci raspravnog sudskog vijeća objavljenoj u utorak.
Nakon što je Čengić odbio poziv Karadžića, optuženi koji se zastupa sam u obrani protiv optužbi za genocid i ostale zločine u BiH – zatražio je izdavanje subpoene, obvezujućeg naloga za svjedočenjem, kojeg suci mogu izdati ukoliko odluče da je zahtjev opravdan.
S druge strane Čengić je prošli mjesec zatražio od sudaca da odbace Karadžićev zahtjev ocijenivši njegov poziv "potpuno neosnovanim".
"Optuženi tvrdi da sam ja dugogodišnji saradnik Alije Izetbegovića jer smo od osamdesetih godina 20. stoljeća bili zajedno u zatvoru. Nije jasno kako će ova informacija pomoći obrani Karadžića, imajući na umu da sam bio optužen za neprijateljsku propagandu protiv komunističkog režima u to vrijeme i da je to bilo 10 godina prije događaja koji su važni za slučaj optuženog", naveo je tada u obrazloženju odbijanja svjedočenja Čengić.
Budući da je Karadžić želio da Čengić da iskaz o suradnji s Izetbegovićom i umiješanosti u krijumčarenje oružja, u zahtjevu za neizdavanjem subpoene je napomenuto da općina Travnik u kojoj se to navodno događalo – nije uključena u optužnicu pa tako ni predmet spora.
Čengić je također odbacio i navode Karadžića da je snabdjevao oružjem bošnjačke snage u zaštićenim zonama Žepa i Srebrenica 1995.godine, što je prema obrani bio jedan od razloga njihovog zauzimanja.
Također Čengić je porekao da je potpisao poziv Bošnjacima iz Trebinja da napuste teritorij, navodni dokument koji obrane haških optuženika često koriste kako bi prikazale – da su se razmjene stanovništva događale prema uputstvima vrha SDA, a ne zbog nasilnog protjerivanja i stvaranja etnički čistih teritorija. Karadžić je tako već ustvrdio da su neka protjerivanja „bila namještena“.
No istaknuti član SDA je naveo kako Karadžić o svemu „spekulira“, napominjući da nikada nije dokazano da je sudjelovao u švercu oružja, iako je bio pod istragom slovenskih vlasti u vezi toga.
Bakir Izetbegović i Ejup Ganić su navedeni od strane Karadžića kao jedine osobe uz Čengića koje bi mogle dati uvid u šverc oružja tijekom rata, između ostalog i u zaštićene zone, no i oni su odbili svjedočiti.
Bez obzira na to raspravno vijeće je ustvrdilo da se informacije o tome „mogu dobiti drugim sredstvima“ pa je uz činjenicu da Čengić ne može pružiti materijalne dokaze relevantne za slučaj (nego samo pružiti određene informacije od pomoći), odbacilo zahtjev Karadžića za subpoenom, napominjući u odluci da se ona ne izdaje olako.
Trenutno iskaz u Karadžićevu obranu dovršava Stanislav Galić, osuđeni general Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a zbog terora nad Sarajlijama, a nakon njega očekuje se iskaz još jednog osuđenika za ratne zločine, bivšeg vođe krajinske pobune u Hrvatskoj Milana Martića.
Nakon što je Čengić odbio poziv Karadžića, optuženi koji se zastupa sam u obrani protiv optužbi za genocid i ostale zločine u BiH – zatražio je izdavanje subpoene, obvezujućeg naloga za svjedočenjem, kojeg suci mogu izdati ukoliko odluče da je zahtjev opravdan.
S druge strane Čengić je prošli mjesec zatražio od sudaca da odbace Karadžićev zahtjev ocijenivši njegov poziv "potpuno neosnovanim".
"Optuženi tvrdi da sam ja dugogodišnji saradnik Alije Izetbegovića jer smo od osamdesetih godina 20. stoljeća bili zajedno u zatvoru. Nije jasno kako će ova informacija pomoći obrani Karadžića, imajući na umu da sam bio optužen za neprijateljsku propagandu protiv komunističkog režima u to vrijeme i da je to bilo 10 godina prije događaja koji su važni za slučaj optuženog", naveo je tada u obrazloženju odbijanja svjedočenja Čengić.
Budući da je Karadžić želio da Čengić da iskaz o suradnji s Izetbegovićom i umiješanosti u krijumčarenje oružja, u zahtjevu za neizdavanjem subpoene je napomenuto da općina Travnik u kojoj se to navodno događalo – nije uključena u optužnicu pa tako ni predmet spora.
Čengić je također odbacio i navode Karadžića da je snabdjevao oružjem bošnjačke snage u zaštićenim zonama Žepa i Srebrenica 1995.godine, što je prema obrani bio jedan od razloga njihovog zauzimanja.
Također Čengić je porekao da je potpisao poziv Bošnjacima iz Trebinja da napuste teritorij, navodni dokument koji obrane haških optuženika često koriste kako bi prikazale – da su se razmjene stanovništva događale prema uputstvima vrha SDA, a ne zbog nasilnog protjerivanja i stvaranja etnički čistih teritorija. Karadžić je tako već ustvrdio da su neka protjerivanja „bila namještena“.
No istaknuti član SDA je naveo kako Karadžić o svemu „spekulira“, napominjući da nikada nije dokazano da je sudjelovao u švercu oružja, iako je bio pod istragom slovenskih vlasti u vezi toga.
Bakir Izetbegović i Ejup Ganić su navedeni od strane Karadžića kao jedine osobe uz Čengića koje bi mogle dati uvid u šverc oružja tijekom rata, između ostalog i u zaštićene zone, no i oni su odbili svjedočiti.
Bez obzira na to raspravno vijeće je ustvrdilo da se informacije o tome „mogu dobiti drugim sredstvima“ pa je uz činjenicu da Čengić ne može pružiti materijalne dokaze relevantne za slučaj (nego samo pružiti određene informacije od pomoći), odbacilo zahtjev Karadžića za subpoenom, napominjući u odluci da se ona ne izdaje olako.
Trenutno iskaz u Karadžićevu obranu dovršava Stanislav Galić, osuđeni general Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a zbog terora nad Sarajlijama, a nakon njega očekuje se iskaz još jednog osuđenika za ratne zločine, bivšeg vođe krajinske pobune u Hrvatskoj Milana Martića.
