Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH obilježila je deset godina rada, tokom kojih je aktivno učestvovala u rekonstrukciji i obnovi mnogih kulturno-istorijskih spomenika i vjerskih objekata u BiH, koji su porušeni tokom proteklog rata.
Na svečanosti u prostorijama Zemaljskog muzeja kojoj su prisustvovale mnoge zvanice iz javnog društvenog života u BiH, Komisiji je uručena nagrada Evropske unije za zaštitu kulturnog nasljeđa "Evropa Nostra - 2010" u kategoriji - Predanost u radu. U obrazloženju odluke o dodjeli nagrade žiri "Europa Nostra" naveo je da BiH može biti primjer cijeloj Evropi u očuvanju jedinstva različitosti.
O tome smo razgovarali sa članicom državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Amrom Hadžimuhamedović.
Hadžimuhamedović: Prije deset godina, nasljeđe je bilo na margini zanimanja javnosti, a sada nema dana da u bosanskim sredstvima informiranja nemate bar tri teksta o nasljeđu. Nasljeđe je također nezaobilazno važno za bh. političare, iako od njihovog programskog cilja – uništenje ili očuvanje Bosne i Hercegovine – ovisi i odnos prema nasljeđu. Kod jednih je on isključiv i segregacijski, a kod drugih je inkluzivan i pozitivan. Međutim, kad smo počinjali raditi, vodile su se otvorene rasprave da li se može rehabilitirati nasljeđe s različitim izgovorima da obnova bude spriječena. Danas je apsolutno neupitno da svaki spomenik, srušen ili oštećen u ratu, treba biti vraćen u stanje prije razaranja, i niko se ne usuđuje javno osporavati takav stav koji je neka vrsta državne strategije. I to je veliki napredak.
Hadžimuhamedović: Komisija je do sada donijela 806 odluka i od toga je 679 odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, spomenicima od najvećeg značaja za Bosnu i Hercegovinu. Imamo dobra koja imaju široki obuhvat – gradska središta, graditeljske cjeline, muzejske kolekcije. Taj broj ne odražava ukupan broj pojedinačnih objekata koji su zaštićeni, jer je on mnogo veći.
Hadžimuhamedović: Dva kriterija u svom radu mi nikad ne razmatramo – to je politički i imovinski kriterij. Nikakav politički utjecaj ili utjecaj od strane vlasnika dobra ne može biti presudan za odluku Komisije. To je čak napisano u našim zvaničnim dokumentima.
Frustrirajući spisak
Hadžimuhamedović: Što se tiče zakona, Bosna i Hercegovina je doista jedina zemlja članica Vijeća Evrope koja zakon na državnoj razini nema. Zakon je potreban i tu nema dileme. Odluke Komisije su konačne i obavezujuće za sve razine vlasti. Odluke stoje, i onda kad bude unaprijeđena razina vladavine zakona, biće unaprijeđena implementacija.
Hadžimuhamedović: To je jedno od pitanja kojima se mi nastojimo baviti. Imali smo čak i sastanke sa svim tužiteljima u Bosni i Hercegovini. Ono što je vrlo važno jeste da je razaranje nasljeđa uključeno u optužnice u procesima pred Haškim tribunalom u slučajevima Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik i drugi, a uključeno je i u neke presude tog suda. U Bosni imamo, koliko je meni poznato samo dva slučaja – to je proces na osnovi tužbe Islamske zajednice za razaranje banjalučkih džamija, koji je završio presudom prvostepenog suda o obavezi plaćanja materijalne odštete IZ-i. Dakle tu se nije radilo o tužbi i presudi za razaranje nasljeđa, što je ratni zločin, nego se radilo o tužbi i presudi za razaranje imovine IZ. Drugostepeni sud je poništio tu presudu s obzirom na zastarijevanje slučaja. Drugi proces je pred Kantonalnim sudom u Zenici, protiv Milanka Božića. Milanko Božić bio je pripadnik Olovskog bataljona II Romanijske brigade VRS, i on je optužen za uništavanje Drvene džamije u selu Miljevići kod Olova. Džamija je bila stara oko 400 godina. Optužnica protiv Božića je bila prva posljeratna optužnica koja je sudionika rata teretila za krivično djelo uništavanja kulturno-historijskih spomenika. Sporno je - što je sve potvrdio i Milanko Božić - nakon detaljno provedenog postupka, Sudijsko vijeće u prvostepenom postupku je utvrdilo da nije bilo moguće nedvojbeno zaključiti da je taj metak ispalio Milanko Božić. Ratni zločini ne zastarijevaju, a poznato mi je da se i neke advokatske kancelarije ozbiljno pripremaju za otvaranje brojnih procesa pred nadležnim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Hadžimuhamedović: Zapanjujući i frustrirajući spisak koji ste vi naveli zapravo nije iscrpljen. Mnogo je veći. Prije svega, policija i inspektori taj posao ne rade. Taj nedostatak profesionalne odgovornosti, nažalost, može biti razlog što je opšte prisutna sumnja u korumpiranost državnih službenika. Mi smatramo da je inspekcija najslabija karika u lancu odgovornosti za zaštitu nasljeđa i ja osobno mislim da Vlada ima prioritetnu i tešku zadaću da to pitanje riješi dok nije u potpunosti uništen historijski i kulturni krajolik.
Na svečanosti u prostorijama Zemaljskog muzeja kojoj su prisustvovale mnoge zvanice iz javnog društvenog života u BiH, Komisiji je uručena nagrada Evropske unije za zaštitu kulturnog nasljeđa "Evropa Nostra - 2010" u kategoriji - Predanost u radu. U obrazloženju odluke o dodjeli nagrade žiri "Europa Nostra" naveo je da BiH može biti primjer cijeloj Evropi u očuvanju jedinstva različitosti.
O tome smo razgovarali sa članicom državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Amrom Hadžimuhamedović.
RSE: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine obilježava deset godina rada. Gospođo Hadžimuhamedović, koliko je zapravo, u odnosu na početak vašeg djelovanja, svijest pojedinaca ali i političara u Bosni i Hercegovini promijenjena, da kulturno-historijsko nasljeđe treba obnoviti i sačuvati, jer predstavlja dio identiteta svih nas?
Hadžimuhamedović: Prije deset godina, nasljeđe je bilo na margini zanimanja javnosti, a sada nema dana da u bosanskim sredstvima informiranja nemate bar tri teksta o nasljeđu. Nasljeđe je također nezaobilazno važno za bh. političare, iako od njihovog programskog cilja – uništenje ili očuvanje Bosne i Hercegovine – ovisi i odnos prema nasljeđu. Kod jednih je on isključiv i segregacijski, a kod drugih je inkluzivan i pozitivan. Međutim, kad smo počinjali raditi, vodile su se otvorene rasprave da li se može rehabilitirati nasljeđe s različitim izgovorima da obnova bude spriječena. Danas je apsolutno neupitno da svaki spomenik, srušen ili oštećen u ratu, treba biti vraćen u stanje prije razaranja, i niko se ne usuđuje javno osporavati takav stav koji je neka vrsta državne strategije. I to je veliki napredak.
RSE: Koliko danas Bosna i Hercegovina ima spomenika koji su zvanično pod zaštitom države?
Hadžimuhamedović: Komisija je do sada donijela 806 odluka i od toga je 679 odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, spomenicima od najvećeg značaja za Bosnu i Hercegovinu. Imamo dobra koja imaju široki obuhvat – gradska središta, graditeljske cjeline, muzejske kolekcije. Taj broj ne odražava ukupan broj pojedinačnih objekata koji su zaštićeni, jer je on mnogo veći.
RSE: Kritičari vašeg rada, mislim prije svega na Komisiju, znaju reći kako nije svaka džamija ili crkva u Bosni i Hercegovini zaslužila da bude spomenikom, odnosno da se na listi nalaze i objekti i građevine koje su možda pod političkim pritiskom ili pritiskom iz vjerskih zajednica proglašene nacionalnim spomenikom.
Hadžimuhamedović: Dva kriterija u svom radu mi nikad ne razmatramo – to je politički i imovinski kriterij. Nikakav politički utjecaj ili utjecaj od strane vlasnika dobra ne može biti presudan za odluku Komisije. To je čak napisano u našim zvaničnim dokumentima.
Frustrirajući spisak
RSE: Što Bosni i Hercegovini uopće predstavlja nacionalni spomenik u smislu zaštite, s obzirom da se odluke Komisije o zaštiti i rekonstrukciji često zanemaruju?
Hadžimuhamedović: Što se tiče zakona, Bosna i Hercegovina je doista jedina zemlja članica Vijeća Evrope koja zakon na državnoj razini nema. Zakon je potreban i tu nema dileme. Odluke Komisije su konačne i obavezujuće za sve razine vlasti. Odluke stoje, i onda kad bude unaprijeđena razina vladavine zakona, biće unaprijeđena implementacija.
RSE: 2771 dobro graditeljskog nasljeđa djelomično je oštećeno, uništeno, preko 500 zapaljeno. Da li je za ratna razaranja bilo krivičnog procesuiranja u Bosni i Hercegovini? Znamo da se u Hagu, u optužnici, recimo haškoj petorki, na čelu sa Jadrankom Prlićem, spominje razaranje Starog mosta.
Hadžimuhamedović: To je jedno od pitanja kojima se mi nastojimo baviti. Imali smo čak i sastanke sa svim tužiteljima u Bosni i Hercegovini. Ono što je vrlo važno jeste da je razaranje nasljeđa uključeno u optužnice u procesima pred Haškim tribunalom u slučajevima Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik i drugi, a uključeno je i u neke presude tog suda. U Bosni imamo, koliko je meni poznato samo dva slučaja – to je proces na osnovi tužbe Islamske zajednice za razaranje banjalučkih džamija, koji je završio presudom prvostepenog suda o obavezi plaćanja materijalne odštete IZ-i. Dakle tu se nije radilo o tužbi i presudi za razaranje nasljeđa, što je ratni zločin, nego se radilo o tužbi i presudi za razaranje imovine IZ. Drugostepeni sud je poništio tu presudu s obzirom na zastarijevanje slučaja. Drugi proces je pred Kantonalnim sudom u Zenici, protiv Milanka Božića. Milanko Božić bio je pripadnik Olovskog bataljona II Romanijske brigade VRS, i on je optužen za uništavanje Drvene džamije u selu Miljevići kod Olova. Džamija je bila stara oko 400 godina. Optužnica protiv Božića je bila prva posljeratna optužnica koja je sudionika rata teretila za krivično djelo uništavanja kulturno-historijskih spomenika. Sporno je - što je sve potvrdio i Milanko Božić - nakon detaljno provedenog postupka, Sudijsko vijeće u prvostepenom postupku je utvrdilo da nije bilo moguće nedvojbeno zaključiti da je taj metak ispalio Milanko Božić. Ratni zločini ne zastarijevaju, a poznato mi je da se i neke advokatske kancelarije ozbiljno pripremaju za otvaranje brojnih procesa pred nadležnim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Smatramo da je inspekcija najslabija karika u lancu odgovornosti za zaštitu nasljeđa i ja osobno mislim da Vlada ima prioritetnu i tešku zadaću da to pitanje riješi dok nije u potpunosti uništen historijski i kulturni krajolik.
RSE: Devastacije se odvijaju i u miru. Poznat je slučaj postolja za križeve u Stocu koji su izliveni na zaštićenom Starom gradu; Andić grad napravljen u neposrednoj blizini Mehmed Paše Sokolovića mosta u Višegradu – samo su neki od primjera. Radi se i o dva UNESCO-va objekta. Umjesto rada nadležnih službi, uslijede reakcije poput one glavnog federalnog inspektora koji je, primjerice, upitan o Stocu, kazao kako je to političko pitanje u koje se on ne želi miješati. Nije prvi put da nadležne institucije tako reaguju.
Hadžimuhamedović: Zapanjujući i frustrirajući spisak koji ste vi naveli zapravo nije iscrpljen. Mnogo je veći. Prije svega, policija i inspektori taj posao ne rade. Taj nedostatak profesionalne odgovornosti, nažalost, može biti razlog što je opšte prisutna sumnja u korumpiranost državnih službenika. Mi smatramo da je inspekcija najslabija karika u lancu odgovornosti za zaštitu nasljeđa i ja osobno mislim da Vlada ima prioritetnu i tešku zadaću da to pitanje riješi dok nije u potpunosti uništen historijski i kulturni krajolik.
