Nakon hladnog prijema u Tbilisiju, Rusi koji su pobjegli od rata odlaze

Piše: Joshua Kucera

Jekaterina i Aleksandr u Gruziji se nisu nikada osjećali sasvim komforno.

Kao i desetine hiljada drugih Rusa, preselili su se u Tbilisi nakon što je Kremlj pokrenuo invaziju prije gotovo dvije godine. Uspjeli su da rade na daljinu za ruske tehnološke kompanije i sklapali prijateljstva sa Gruzijcima koji su, kao i oni, ljubitelji društvenih igara.

Brinuli su ih česti nestanci struje i vode u njihovom susjedstvu, kao i spora i mnogo skuplja internet konekcija od one na koju su navikli u Moskvi. Međutim, osjećali su pasivno neprijateljstvo od Gruzijaca, kolektivno okrivljavanje za rat, na šta se bilo najteže navići, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"Oni zaista podržavaju Ukrajinu jer se prepoznaju u toj situaciji i potpuno je razumiju", rekla je Jekaterina koja iz sigurnosnih razloga nije željela da se objavljuje njeno prezime. Ali, istovremeno, "niko ne želi da svaki dan dokazuje kako je 'dobri Rus'".

Iznenadni dolazak desetina hiljada Rusa početkom 2022. šokirao je Gruzijce koji su već bili zatečeni napadom na Ukrajinu. Mnogi Gruzijci koji vide Rusiju kao svog neprijatelja i tlačitelja jako se identificirajući sa Ukrajincima, ljuti su zbog pasivnog odgovora svoje vlade na rusku invaziju. Prisustvo mnogo ruskih pridošlica, čak i onih koji se intenzivno suprotstavljaju svojoj vladi i ratu, dalje je podigao tenzije.

Sada, ruske pridošlice, tiho ali masovno odlaze.

Kap koja je prelila čašu za Jekaterinu bila je kada su roditelji njenog supruga došli u posjetu na ljeto. Oni žive u malom gradu na jugu Rusije i to je bio njihov prvi put izvan zemlje. "Bili su jako uzbuđeni, stalno su govorili 'ovo je tako lijepo'", prisjeća se Jekaterina. Međutim, jednog dana je cijela porodica ušla u taksi u kojem je vozač istakao natpis na engleskom jeziku: "Rusi, idite kući".

"Bila sam sretna što ne mogu da čitaju engleski", rekla je. "Kada sam pročitala tu poruku, Bože moj, umalo nisam zaplakala. Sjedila sam tamo i razmišljala, 'Oh ne, moramo da odemo'. Bio je to zaista tužan trenutak."

Ubrzo nakon toga, otišli su u Novi Sad, drugi po veličino grad u Srbiji na obali rijeke Dunav. Tamo su iznajmili veliki stan u centru grada za istu cijenu koju su plaćali za zabačeni, mali stan u Tbilisiju. Generalno, Srbi ispoljavaju mnogo manje neprijateljstva prema Rusija od Gruzijaca, a tamo je i sve veća zajednica ruskih informatičara među koju su se brzo uklopili.

"Sve je u zajednici", rekla je Jekaterina.

Zvanične statistike ukazuju da je više od 30.000 Rusa u posljednjih šest mjeseci napustilo Gruziju, što je za jednu trećinu smanjilo broj onih koji su došli iz Rusije prije godinu dana.

Gruzija je isprva bila privlačna za Ruse koji su je vidjeli kao mjesto u koje su donekle dobrodošli, dok se sada situacija promijenila i sve je više pritužbi na neprijateljstvo koje ispoljavaju Gruzijci i birokratske prepreke koje im postavlja gruzijska vlada.

Samo u nekoliko posljednjih mjeseci, kako kaže Katja Čigalečik, antropoškinja koja je proučavala migracije, veliki broj Rusa smatra da to nije vrijedno truda. Ona kaže da ne postoje posebni uzročnici, ali da su mnogi zaključili da se situacija u Gruziji za njih neće poboljšati i da su imali dovoljno vremena da naprave planove za dalje. "Ljudi su shvatili da se ništa ne mijenja", rekla je. "Upravo je u tome suština; ništa se nije dogodilo."

Priliv

Rusi su masovno počeli da bježe iz domovine nekoliko dana nakon što su ruske trupe izvršile invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. Neki su otišli zgroženi ratom, dok su drugi strahovali da će represija učiniti da život postane nepodnošljiv ili da će biti nemoguće raditi zbog međunarodnih sankcija. Naredni talas Rusa otišao je u septembru iste godine, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio "djelimičnu mobilizaciju" dok se rat nastavljao.

U oba talasa emigracije, Gruzija je bila udarna destinacija za Ruse. Za Gruziju koja dijeli granicu sa Rusijom, nisu im potrebne vize i relativno je jeftino doputovati. Gruzija je takođe bila omiljena destinacija za odmore za generacije Rusa, a odnedavno je stekla reputaciju među mladim, liberalnim Rusima kao zemlja koja je mnogo slobodnija od njihove.

Do kraja 2022., oko 110.000 Rusa se preselilo u Gruziju, pokazuju podaci gruzijskog ministarstva unutrašnjih poslova koje broji ulaske i izlaske iz zemlje po nacionalnostima. Novi dolasci Rusa bili su koncentrisani na dva najveća grada, Tbilisi i Batumi, grad na Crnom moru. U dijelovima tih gradova bilo je uobičajeno da se na ulici češće čuje ruski nego gruzijski jezik.

Cijene iznajmljivanja stanova su skočile, a dolazak velikog broja pripadnika srednje klase pokrenuo je ekonomiju: gruzijski bruto domaći proizvod (BDP) porastao je u 2022. više od 10 posto, od čega bi se makar dva posto direktno može pripisati dolasku Rusa, kako je rekao ekonomista Davit Kešelavi, koji je proučavao ekonomski efekat migracija.

Pročitajte i ovo:

Strah od pritiska Kremlja da se iz inostranstva vrate Rusi protivnici režima

Takođe je došlo do porasta socijalnih tenzija. Simpatije javnosti za Ukrajinu su jake u Gruziji. I dok velika većina ruskih emigranata kaže da se protivi ratu i Putinu, mnogi Gruzijci ih bez obzira na to smatraju odgovornim za konflikt i za ono što vide kao rusko maltretiranje njihove zemlje tokom protekle dva vijeka, a naročito nakon što je Gruzija stekla nezavisnost od Sovjetskog Saveza. Ruske trupe su izvršile invaziju na Gruziju tokom petodnevnog rata 2008. od kada je Moskva vojno i diplomatski podupirala separatističke vlasti na gruzijskim teritorijama, Abhaziji i Južnoj Osetiji, i kako Gruzijci kažu, okupaciji njihovih teritorija.

Osjećanje da su svi Rusi upleteni u invaziju na Ukrajinu posebno je jak među mladim, liberalnim Gruzijcima, većinom vršnjacima ruskih imigranata. Antiruski grafiti prekrili su centralne kvartove Tbilisija, a opozicioni političari vodili su kampanju na obećanjima da će Rusima otežati dolazak i ostanak.

Egzodus

Iako je to malo primijećeno u Gruziji, podaci pokazuju snažan trend odlaska Rusa.

U prvih šest mjeseci prošle godine, oko 6.000 više Rusa je izašlo nego što ih je ušlo u zemlju. Odlazak se ubrzao u trećem kvartalu na oko 14.000 ljudi. U četvrtom kvartalu, opao je na 11.000.

Finansijski podaci ukazuju na isti trend, u decembru 2022. novčane doznake iz Rusije za Gruziju su porasle na 371 milion dolara, veliki dio tog novca su bile isplate ruskih kompanija njihovim radnicima koji su živjeli u Gruziji. Do decembra 2023. ta brojka je pala za 78 procenata, na 71 milion dolara.

Rusi u Tbilisiju kažu da su počeli da primjećuju egzodus u kasno ljeto. "Čini se kao da svake dvije sedmice neko iz moje zajednice, prijatelj ili poznanik, odlazi", rekla je Čigaleičik, koja je i sama iz rodnog Sankt Peterburga pobjegla u Tbilisi ubrzo nakon što je počeo rat.

S nekim ruskim kolegama iz akademske zajednice, koji su u isto vrijeme došli na Kavkaz, osnovala je neformalnu grupu koja je istraživala rusku migraciju. Do sada, rekla je, ona je jedina od njenih članova koja je još uvijek ovdje: svi ostali su otišli, uglavnom na studijske programe u Evropi ili Sjedinjenim Državama.

Nekoliko je faktora koji tjeraju Ruse da odu, rekla je, ali dva najznačajnija razloga su birokratska nesigurnost i nelagoda života u društvu s toliko antiruskog raspoloženja. "Ne možete dobiti boravišnu dozvolu, a ljudi su umorni od osjećaja da su nepoželjni", rekla je.

Neprijateljstvo prema Rusima bilo je najjače u prvim danima priliva ljudi, sa izljevima antiruskog raspoloženja na društvenim mrežama u Gruziji i povremenim prelijevanjem u stvarni život. Bilo je izvještaja o barskim tučama između Gruzijaca i Rusa i o tome kako se u gruzijskim restoranima odbijalo da se usluže Rusi.

Vremenom, taj bijes je donekle otupio. Ali i dalje je malo spremnosti kod Gruzijaca da prihvate Ruse u svojoj zemlji. Rusi često opisuju hladnoću Gruzijaca u svakodnevnim susretima. "Ljudi osjećaju neku vrstu gađenja, i to je mnogo traumatičnije od, ne znam, nekog pijanog tipa koji te udari u lice", rekla je Čigaleičik.

Problemi na granici

U međuvremenu, birokratske komplikacije su umnogome zakomplikovale živote Rusa u Gruziji.

Mnogi Rusi su isprva bili privučeni Gruzijom zbog njihove bezvizne politike i boravišnog statusa. Državljanima 95 zemalja, uključujući Rusiju, nije potrebna viza za ostanak do godinu dana u zemlji, što znači da sve dok napuste zemlju najmanje jednom godišnje mogu da ostanu neograničeno. Za mnoge strance u Tbilisiju to je značilo godišnji "odlazak zbog vize" do susjedne Jermenije, kako bi resetovali datum.

Međutim, u praksi, mnogi Rusi su prijavili da im je arbitrarno odbijen ulazak kada su pokušali da ponovo uđu u Gruziju. Mnogi od tih slučajeva, koji se tiču poznatih osoba povezanih sa ruskom političkom opozicijom, privukli su pažnju široke javnosti u Gruziji i spekulacija da ih vlada, koja se kreće autoritarnijim smjerom naklonjenijem Rusiji, blokira kako bi udovoljila Kremlju.

Ali neslužbene zabrane istaknutim Rusima samo su vrh ledenog brijega. "Nije zabranjena samo politička zajednica, puno turista, puno poslovnih ljudi. To je nasumično", rekao je Anton Mihalčuk, koordinator kancelarije u Tbilisiju Fondacije slobodna Rusija, liberalne opozicione grupe u egzilu.

Mihalčuk je opisao gruzijsku graničnu policiju kao sredstvo u svojoj unutrašnjoj i inostranoj politici, na primjer, ako previše Rusa podrži proteste političke opozicije u Gruziji, vlada može da odluči da nametne neku vrstu kvote kako bi izvršila pritisak na rusku zajednicu. "Recimo, oni kažu 'Moramo da uvedemo zabranu za 300 ljudi'", rekao je, ili, ako Rusi u Tbilisiju organizuju proteste protiv rata u Ukrajini ili izvode neke druge vrste nezavisne političke aktivnosti, ruska vlada može da izvrši pritisak na gruzijsku vladu da učini isto.

"Ovih dana, Gruzija mora da manevriše između neprijatelja, koji je veoma blizak, i svojih odnosa sa Zapadom", rekao je Mihalčuk. "Ovo ponekad vodi ka nekoj nekoherentnoj politici prema ruskoj zajednici."

Istovremeno, mnogo formalnije metode ostanka u zemlji sve više su zatvorene za Ruse. Teoretski, boravišna dozvola je dostupna bilo kom strancu koji kupi nekretninu vrjedniju od 100.000 dolara, investira 300.000 dolara ili vodi posao koji ima obrt od više od 50.000 gruzijskih larija (nešto manje od 19.000 dolara).

U praksi, međutim, Rusi su prijavili da su im odbijene dozvole boravka čak i kada su ispunjavali sve kriterijume. Nina Aleksa, projektna menadžerica za Fondaciju slobodna Rusija, rekla je da samo oko 60 posto Rusa sa kojima rade dobilo boravišne dozvole kada su se prijavili u poređenju sa oko 90 posto, što je bio slučaj prije rata. (Predstavnici gruzijskog ministarstva unutrašnjih poslova nisu odgovorili na zahtjev za komentar.)

Fondacija slobodna Rusija obično je bila u mogućnosti da pregovara sa gruzijskim službama bezbjednosti kako bi se opozicione ličnosti deblokirale i pustile u Gruziju. Ali za mnoge druge koji nemaju takve veze i čuju priče o drugim Rusima kojima je odbijen ulazak, to je nivo nesigurnosti na kojem je jako teško da se organizuje život u Gruziji. "Ljudi imaju stanove, momke, mačke", rekao je Aleksa, "tako da je stresno kada moraju da putuju zbog vize."

Idemo dalje

Od početka rata Artem Grinevič otvorio je u Tbilisiju dva bara za druge ruske iseljenike. Od ruskih kolega vlasnika barova koje poznaje, rekao je, samo oni koji su zatražili boravišnu dozvolu prije rata od tada su je mogli obnoviti. Svi ljudi koje poznaje, a koji su se prijavili nakon rata, uključujući i njega, odbijeni su, rekao je.

Pročitajte i ovo:

Ruski emigranti u Beogradu suočeni s novim životom i ratom u Ukrajini

Takođe poznaje dva prijatelja koji nisu pušteni natrag u Gruziju nakon što su dobili vizu, tako da ne rizikuje: ostao je u Gruziji bez prestanka više od godinu dana i računa da će moći platiti kaznu jednom kada ode, kao što je standardna kazna. "Ovdje imam dva projekta; moram biti ovdje", rekao je.

Međutim, ne zadugo. On takođe planira da se odseli i već je u procesu zatvaranja jednog od svojih barova. U grupi je za Ruse vlasnike barova u Tbilisiju na kanalu Telegram i procjenjuje da je oko 200 Rusa otvoril barove tokom rata. Sada, međutim, "svakih nekoliko dana se vidi poruka, 'prodajemo sve zbog zatvaranja'."

Još uvijek ne zna gdje se seli. "Možda negdje u Aziji", rekao je. "Negdje gdje, ako budem poštovao pravila, ću biti u stabilnoj situaciji."

Rasejenost izvan Gruzije je velika i teško ju je generalizovati, ali antropolškinja Čigaleičik kaže da postoje neki grubi obrasci. Mnoge opozicione političke ličnosti i novinari odlaze u Njemačku, rekla je, gdje je vlada olakšala progonjenim Rusima dobivanje onoga što je poznato kao "humanitarne vize".

Mnogi koji su u Gruziju došli bez posla bili su prisiljeni da se vrate u Rusiju nakon što im je ponestalo ušteđevine i nisu mogli da dobiju posao. Radnici na daljinu u tehnološkim kompanijama, vjerovatno najbrojniji u ruskoj zajednici u Tbilisiju, preselili su se u Srbiju ili jugoistočnu Aziju, gdje su troškovi niži, a infrastruktura često pouzdanija.

Iako je Srbija postala naročito popularna među Rusima iz Tbilisija, tamo situacija može biti čudna. Emigranti su pretežno protiv Putina, dok Srbi ne samo da su prijateljski raspoloženi prema Rusima već naročito podržavaju Putina.

"Ljudi kažu, 'uredu je što ste Rusi, jer je Putin super'. Ako vam to nije čudno, onda je OK da živite u Srbiji", rekla je Čigaleičik, smijući se.

Politički fudbal

Iako se ruska zajednica smanjuje, politički fudbal u Gruziji i dalje se nastavlja. Kada je veliki broj Rusa isprva počeo da dolazi 2022., opozicione političke partije u Gruziji dobile su više pristalica kritikujući vladajuću partiju Gruzijski san, jer previše ide na ruku Rusima.

Opozicione ličnosti zagovaraju veće restrikcije za Ruse u Gruziji, na primjer uklanjanje sa liste bezviznog režima i uvođenje ograničenja na kupovinu nekretnina za Ruse. Vlada je stavljena u defenzivni položaj i tvrdila je na različite načine da su mnogi od novopridošlica zapravo etnički Gruzijci s ruskim pasošima, da jačaju ekonomiju ili da ipak neće dugo boraviti u Gruziji.

Ograničavanje aktivnosti Rusa u Gruziji ima podršku 73 posto Gruzijaca, kako je pokazalo nedavno ispitivanje u septembru i oktobru, na kojem se navodi da Rusi ne bi trebali da ulaze u Gruziju bez vize, registruju biznis ili kupe nekretninu. Samo 18 posto ispitanih podržavaju da Rusi mogu da uđu bez vize, a samo sedam posto kaže da im treba dozvoliti da registruju biznis ili da kupe nekretninu.

"Javnost traži više aktivnosti po ovom pitanju", rekla je Salome Samadašvili, parlamentarka iz opozicione Lelo parije. "Tako da će to prije izbora (zakazanih za kasnije ove godine) ostati veliko pitanje za našu partiju, jer vidimo da to dosta zabrinjava Gruzijce."

Partija je predložila zakon, koji se naziva Gruzijski odbrambeni zakon koji bi nametnuo niz restrikcija na Ruse, uključujući traženje vize, ograničavanje Rusima pravo da rade i kupuju zemljište, te nametanje "okupacionog poreza" na ruske biznise, čiji prihodi bi išli na podršku Gruzijaca raseljenih zbog separatističkih ratova iz 1990-ih.

Samadašvili je priznala da zakona neće biti sve dok je partija Gruzijski san na vlasti, ali je ustvrdila da postoji potreba za njim čak i ako Rusi odu. "Moglo bi se dogoditi još nešto, a onda bi se dolazak (Rusa) moglo ponoviti", rekla je. "Ljudi trebaju osjetiti da će postojati dosljedna politika za izgradnju nezavisnosti Gruzije od Rusije."

Biti spreman

Iako se sada dramatično smanjuje, nova ruska zajednica u Tbilisiju vjerovatno neće potpuno nestati, rekla je Čigaleičik. Iako se Rusi raseljavaju po drugim dijelovima svijeta, pojavljuju se i četiri centra nove zajednice egzila: Jerevan, Beograd, Berlin i Tbilisi. Dakle, neki Rusi još uvijek dolaze u Tbilisi, posebno iz ranijih iseljeničkih mjesta poput Kazahstana i Turske, rekla je.

Rusi koji će najvjerovatnije ostati su oni koji imaju poslove povezane sa ruskom zajednicom. "Ovdje još postoji tržište, ali ne treba vam toliko barova, koliko ih je sada", rekao je Grinevič.

Oni koji budu ostali će biti oni koji se najlakše mogu prilagoditi različitim poteškoćama života u gruzijskoj prijestonici, rekla je Čigaleičik. "Ili prihvatite pravila ove igre, ili odete negdje drugdje."