Gradsko pozorište Jazavac treće je profesionalno pozorište u Banjaluci, a počelo je sa radom 2006. godine.
Svojim najvećim uspjehom smatraju premijerno izvođenje predstave „Braća“ na Of-Brodveju u Njujorku, aprila 2008. godine, u slavnom teatru La Mama, gdje se odigrala i prva predstava mjuzikla „Kosa“.
Glumac i predsjednik udruženja Gradskog pozorišta Jazavac Marijo Lukajić ističe da je pozorište u velikoj krizi i da samo finansiranjem od prodaje karata neće moći više da funkcioniše.
„Do sad smo imali neku pomoć od Ministarstva prosvjete Vlade RS i grada Banjaluke međutim to je vremenom svedeno na jednu minimalnu, čak mizernu pomoć, tako da smo mi u situaciji da ove godine od Ministarstva dobijemo 5.000 maraka za projekat,“ rekao je Lukajić.
S druge strane, Narodno pozorište Republike Srpske samo za plate i program ima budžet od dva miliona konvertibilnih maraka, kaže Lukajić.
„Imaju 90 i nešto zaposlenih. U prošloj godini su imali 33.000 posjetilaca. A GP Jazavac nema nijednog zaposlenog, ima nula KM budžet i ima 10.000 posjetilaca. Mi da imamo deset posto od tih, mi bismo imali i program i mogli bismo voditi pozorište bez da se sekiramo da će se ugasiti,“ navodi on.
Postoji potreba za još jednim pozorištem
Ništa bolja situacija nije ni u Studentskom pozorištu Banjaluka, koje ove godine obilježava 34. godinu postojanja. Tek nedavno ovo pozorište je od grada dobilo prostor, koji je potpuno neuslovan za rad. Predstave se održavaju u podrumu sa golim betonskim zidovima.
Mario LukajićMarketin menadžer u Studentskom pozorištu Milan Leper naglašava da je i pored toga ove godine odrađeno osam premijernih predstava.
„Postoji potreba o još jednoj sceni poput ove, da ne govorim već scena koja je etablirana - GP Jazavac, DIS pozorište ovdje već radi probe za svoje predstave. Jednostavno treba. To neprepoznavanje od struktura vlasti je totalno druga priča, a pozorište još jedno treba. Ne postoje vizija i zvanična preporuka u kom pravcu pozorišna djelatnost treba da ide, šta je tu što će država da finansira u pozorišnoj djelatnosti,“ ocjenjuje Leper.
Preme riječima Lukajića, problem je u shvatanju državnog modela kulture u kojem mladi ljudi i mladi glumci koji zavšavaju Akademiju dramskih umjetnosti u Banjaluci nemaju šansu za posao.
„To je isto i sa muzejem i sa ostalim državnim insitucijama. Tamo se zapošljavaju kojekakvi rođaci ljudi koji rade u ministarstvu, koji imaju plate i koji ne dolaze na posao. I to je legalno, to se podržava i za to ima novca, a kada se pojavi neka mlada ekipa koja hoće da radi, koja već radi, za njih nema ni 10 posto,“ kazao je on.
Kulturni radnici svake godine slušaju priče kako u budžetu nema novca. Jedan od izlaza je bio i donošenje Zakona o igrama na sreću 2009. godine prema kojem su dio novca, osim marginalnih grupa, trebali da dobiju i kulturni radnici.
„Međutim, prošle godina je prošla kao ništa - niko nije dobio nikakve novce. Ove godine čekamo šta će se desiti,“ kaže Lukajić.
Nedostatak dosljedne kulturne strategije i politike
Darija Buzaković, umjetnički direktor Međunarodnog filmskog festivala "Kratkofil", koji je počeo 2007. godine, ove godine zbog nedostatka sredstava neće imati takmičarski program.
GP Jazavac
„Ove godine će ići samo u dvodnevnom, specijalnom izdanju. Najvećim dijelom to je uslovljeno finansijama. Mi jesmo ambiciozni i optimisti za narednu godinu, ali mislim pomalo neosnovano s obzirom na atmosferu koja vlada sad, odnosno koja je vladala prethodne dvije godine,“ navodi Buzaković.
Naši sagovornici se slažu da je problem u nepostojanju dosljedne kulturne strategije i politike.
„Onog momenta kad se negdje definiše šta je prioritet, šta su to projekti od značaja i koje projekte treba razvijati, mislim da ćemo biti na dobrom putu da imamo nekoliko zaista dobrih i jakih projekata koji će rasti iz godine u godinu. Ovako ono što prijeti svim projektima jeste gašenje ili modifikacija, smanjivanje kapaciteta itd., a to nije neki put kojim bi trebalo da se ide,“ kaže Buzaković.
I pored naših pokušaja da saznamo od pomoćnice ministara za kulturu Irene Soldat - Vujanović zašto za neke ima sredstava a za neke ne, odgovor nismo dobili.
„Budite ljubazni da mi pošaljete mejlom pitanja, i to možete na našeg portparola,“ glasio je odgovor.
A koliko nadležne institucije brinu o kulturi u našem društvu govori i podatak da je Ministarstvo prosvjete i kulture RS u prošloj godini više dalo novaca za iznajmljivanje poljskih WC-a nego za rad jednog banjalučkog pozorišta!
Svojim najvećim uspjehom smatraju premijerno izvođenje predstave „Braća“ na Of-Brodveju u Njujorku, aprila 2008. godine, u slavnom teatru La Mama, gdje se odigrala i prva predstava mjuzikla „Kosa“.
Glumac i predsjednik udruženja Gradskog pozorišta Jazavac Marijo Lukajić ističe da je pozorište u velikoj krizi i da samo finansiranjem od prodaje karata neće moći više da funkcioniše.
„Do sad smo imali neku pomoć od Ministarstva prosvjete Vlade RS i grada Banjaluke međutim to je vremenom svedeno na jednu minimalnu, čak mizernu pomoć, tako da smo mi u situaciji da ove godine od Ministarstva dobijemo 5.000 maraka za projekat,“ rekao je Lukajić.
S druge strane, Narodno pozorište Republike Srpske samo za plate i program ima budžet od dva miliona konvertibilnih maraka, kaže Lukajić.
„Imaju 90 i nešto zaposlenih. U prošloj godini su imali 33.000 posjetilaca. A GP Jazavac nema nijednog zaposlenog, ima nula KM budžet i ima 10.000 posjetilaca. Mi da imamo deset posto od tih, mi bismo imali i program i mogli bismo voditi pozorište bez da se sekiramo da će se ugasiti,“ navodi on.
Postoji potreba za još jednim pozorištem
Ništa bolja situacija nije ni u Studentskom pozorištu Banjaluka, koje ove godine obilježava 34. godinu postojanja. Tek nedavno ovo pozorište je od grada dobilo prostor, koji je potpuno neuslovan za rad. Predstave se održavaju u podrumu sa golim betonskim zidovima.
„Postoji potreba o još jednoj sceni poput ove, da ne govorim već scena koja je etablirana - GP Jazavac, DIS pozorište ovdje već radi probe za svoje predstave. Jednostavno treba. To neprepoznavanje od struktura vlasti je totalno druga priča, a pozorište još jedno treba. Ne postoje vizija i zvanična preporuka u kom pravcu pozorišna djelatnost treba da ide, šta je tu što će država da finansira u pozorišnoj djelatnosti,“ ocjenjuje Leper.
Preme riječima Lukajića, problem je u shvatanju državnog modela kulture u kojem mladi ljudi i mladi glumci koji zavšavaju Akademiju dramskih umjetnosti u Banjaluci nemaju šansu za posao.
„To je isto i sa muzejem i sa ostalim državnim insitucijama. Tamo se zapošljavaju kojekakvi rođaci ljudi koji rade u ministarstvu, koji imaju plate i koji ne dolaze na posao. I to je legalno, to se podržava i za to ima novca, a kada se pojavi neka mlada ekipa koja hoće da radi, koja već radi, za njih nema ni 10 posto,“ kazao je on.
Kulturni radnici svake godine slušaju priče kako u budžetu nema novca. Jedan od izlaza je bio i donošenje Zakona o igrama na sreću 2009. godine prema kojem su dio novca, osim marginalnih grupa, trebali da dobiju i kulturni radnici.
„Međutim, prošle godina je prošla kao ništa - niko nije dobio nikakve novce. Ove godine čekamo šta će se desiti,“ kaže Lukajić.
Nedostatak dosljedne kulturne strategije i politike
Darija Buzaković, umjetnički direktor Međunarodnog filmskog festivala "Kratkofil", koji je počeo 2007. godine, ove godine zbog nedostatka sredstava neće imati takmičarski program.
„Ove godine će ići samo u dvodnevnom, specijalnom izdanju. Najvećim dijelom to je uslovljeno finansijama. Mi jesmo ambiciozni i optimisti za narednu godinu, ali mislim pomalo neosnovano s obzirom na atmosferu koja vlada sad, odnosno koja je vladala prethodne dvije godine,“ navodi Buzaković.
Naši sagovornici se slažu da je problem u nepostojanju dosljedne kulturne strategije i politike.
„Onog momenta kad se negdje definiše šta je prioritet, šta su to projekti od značaja i koje projekte treba razvijati, mislim da ćemo biti na dobrom putu da imamo nekoliko zaista dobrih i jakih projekata koji će rasti iz godine u godinu. Ovako ono što prijeti svim projektima jeste gašenje ili modifikacija, smanjivanje kapaciteta itd., a to nije neki put kojim bi trebalo da se ide,“ kaže Buzaković.
I pored naših pokušaja da saznamo od pomoćnice ministara za kulturu Irene Soldat - Vujanović zašto za neke ima sredstava a za neke ne, odgovor nismo dobili.
„Budite ljubazni da mi pošaljete mejlom pitanja, i to možete na našeg portparola,“ glasio je odgovor.
A koliko nadležne institucije brinu o kulturi u našem društvu govori i podatak da je Ministarstvo prosvjete i kulture RS u prošloj godini više dalo novaca za iznajmljivanje poljskih WC-a nego za rad jednog banjalučkog pozorišta!
