Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Balkanski poratni duhovni pejzaž, s neprebolnim ranama ratnih zlodjela i gubitaka i pokušajima oživljavanja međunarodno osuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, idealan je teren za testiranje učinaka i domašaja politički zapaljivih provokativnih izjava.
One na Balkanu – kao malo gdje drugdje – imaju dejstvo političkog potresa od sedam stepeni Richterove skale koji "uzrokuju veliku štetu na širem području". Jedna takva izjava, pripisana predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović, ovih dana je izazvala takva dejstva u bosanskohercegovačkoj javnosti i ozbiljno uzdrmala i odnose dvije susjedne države.
Prema izvještaju međunarodno prestižnog dnevnika Jerusalem Post ona je, u razgovoru s predsjednikom Izraela Reuvenom Rivlinom, kazala da je Bosna i Hercegovina "nestabilna zemlja koju su preuzeli ljudi povezani sa Iranom i terorističkim organizacijama" i kako je ta zemlja danas "pod kontrolom militantnog islama".
Vijest je imala očekivano dejstvo u Bosni i Hercegovini: naišla je na jedinstvenu osudu državnog (u uslovima blokade institucija – pretežno bošnjačkog) vodstva; nezavisnih intelektualaca i analitičara, Jevrejske zajednice ... – s porukama predsjednici da bi ona umjesto širenja insinuacija o susjednoj državi pod kontrolom militantnog islama, naročito u posjeti Izraelu u kojoj je glavna tema bio odnos prema holokaustu, mogla da se pobrine o zabrinjavajućim razmjerama rehabilitacije ustaštva i fašizma u svojoj zemlji; negiranja zločinačkog karaktera Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i ukazivanja najviših počasti osuđenima za udruženi zločinački poduhvat u prošlom ratu u Bosni i Hercegovini i agresivnih nastojanja da se jeftina politička kampanja o navodnoj ustavnoj obavezi osiguranja "legitimnog predstavljanja naroda" podmetne kao požar u susjedstvu u vidu insistiranja na oživljavanju "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" kao jedino prihvatljivog rješenja.
Dok je, sa zakašnjenjem karakterističnim za "diplomatije" zapadnobalkanskih zemalja, predsjednica Hrvatske najzad izjavila kako "apsolutno" nije rekla to što joj je pripisano, sva šteta već je bila počinjena.
Čak i ako je potres izazvan "navodnom izjavom koje uopšte nije bilo" – ova najnovija proba zapaljive retorike nudi i korisne pouke, i za regionalnu politiku i za regionalne medije, iz kojih bi se dosta moglo naučiti, ako to nekoga još zanima.
Najprije: o politici.
Vijest o tome šta je sve u posjeti Izraelu predsjednica Hrvatske "rekla" o Bosni i Hercegovini imala je taj kapacitet da potakne hitne osude prije svega zato što je bila logičan nastavak njenih prethodnih izjava o prijetnji koju predstavlja povratak hiljada ratnika džihada u Bosnu i Hercegovinu i angažovanja hrvatske diplomatije u Briselu i drugim svjetskim prijestonicama na diktiranju susjednoj državi izbornog zakona o "legitimnom predstavljanju naroda" po mjeri hrvatskog nacionalizma; nuđenja emancipatorske misije Hrvatske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i istovremenog insistiranja kako je Hrvatska najznačajniji partner i zagovornik "europskih perspektiva svojih susjeda". Bošnjački političari i analitičari su – u osudama navodnih izjava hrvatske predsjednice u Izraelu – takođe pokazali selektivan odnos prema međunarodno dokazanoj prirodi udruženog zločinačkog poduhvata.
Oni su prebacili predsjednici da se svojim izjavama o Bosni i Hercegovini pridružuje "Dodikovom i Vučićevom antibosanskom projektu": na taj način se pridružuju zabludama bosanskog ratnog vodstva koje nije imalo jednak odnos prema Miloševiću i Tuđmanu iako je njihov sporazum o podjeli Bosne i Hercegovine bio usaglašeni projekt od kojeg se – ni nakon presuda međunarodnih sudova – nikad nije odustalo.
Oni koji imaju izborni kapacitet da zastupaju bosansku državu ne treba u ime očekivane diplomatske učtivosti da glumataju jedinstvo u stvarima u kojima ga nema. Stranci ionako savršeno znaju o čemu je riječ i predsjednik Srbije ne mora da bude "iznenađen i uvređen" ako u zajedničkoj posjeti evropskim institucijama predsjedavajući bosanskohercegovačkog Savjeta ministara ukaže na štetnu ulogu Republike Srpske i Srbije u vezi s euroatlantskim perspektivama zemlje. Sučeljavanje makar i potpuno oprečnih pogleda na javnoj sceni mnogo je blagotvornije za odnose u regionu od zakletvi na poštovanje "suvereniteta i teritorijalnog integriteta" susjednih država uz uporno nastojanje da se i jedno i drugo obezvrijedi.
Ima u ovoj priči i pouka za štampu.
Medijima se povodom izvještaja o izjavi hrvatske predsjednice u Izraelu prigovara kako su izazvali uznemirenje u javnosti prenoseći "lažnu vijest" (fake news). Iz profesionalne perspektive – ne vidim nikakav grijeh medija u ovom slučaju. Jedan međunarodno respektabilan dnevnik objavio je izvještaj o susretu izraelskog predsjednika s predsjednicom Hrvatske i "pored ostalog" – uključujući i glavnu temu: odnos u Evropi prema Holokaustu – naveo i šta je ona navodno rekla o Bosni i Hercegovini. Izjava pripisana predsjednici Hrvatske imala je i dodatnu notu vjerodostojnosti u njenim ranijim izjavama o hiljadama ratnika džihada koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu.
Drago mi je da je Radio Slobodna Evropa učinio i onaj, u današnjem novinarstvu rijedak a tako potreban, korak više: provjeru s novinarkom Jerusalem Posta koja je vodila brisanju na web stranici tog lista navodne izjave hrvatske predsjednice.
Facebook Forum