Fata Orlović iz Konjević Polja kod Bratunca godinama vodi sudski spor kako bi se nelegalno sagrađena pravoslavna crkva izmjestila iz njenog dvorišta. U tom periodu više puta je bila i na optuženičkoj klupi jer je, navodno, ometala vršenje službe u toj crkvi. Prošle sedmice ponovo joj je bilo suđenje.
Ona, ipak, ne odustaje od svoje namjere. Insistira na izmještanju crkve i pored toga što joj je nuđen milion maraka da crkva ostane na toj lokaciji. Čeka konačnu sudsku odluku, ali, kaže, ako sud ne odluči u njenu korist, ona će sama početi rušiti ovaj objekat.
Provela je Fata Orlović više od deceniju u sudskim klupama na putu do pravde i želje da se nelegalno sagrađena pravoslavna crkva izmjesti iz njene avlije. Kaže da je sve ovo politička igra:
„Ja se 12 godina borim za svoju avliju, a cijela Bosna i svi političari pucaju priko mojijeh leđa - priko moje avlije.“
Još uvijek nana Fata do pravde nastoji doći sudskim putem:
„Ponudila sam ih lijepo sa sudom da je nose. Nije tudi potreban, Srba nejma, i ponudila sam da nose. Dvanaest godina kako ja tražim ko od ljudi da se ona premjesti đegod đe je njihova zemlja, da se nosi iz moje zemlje – nije ondi potrebna. I neću, ne mogu da je gledam. A neću ni da je gledam.“
Ne vjeruje, međutim, više Fata sudu u Srebrenici, već put do pravde nastavlja tražiti na višoj instanci:
„Kad je došlo 12 godina da se nosi kazali su da nisu nadležni. Ja sam tužbu sad premakla na Vrhovni sud, državni - da vidimo sad šta će ovi sud uraditi. Ja bih željela sa sudom i sa ljudima da ovo završim.“
Ako ni Sud Bosne i Hercegovine ne bude na Fatinoj strani, ona ima rješenje:
„Bidnu li i naši ovakvi, ja ću nju minirati. Te nije u njihovome, nije ondi nadležan, njima je samo borba put u Konjević Polju - da se oni raskoreče, da su oni oni. Ja je gledati neću. 24 moga člana nejma. I moga Šaćira. To neću podnijeti, to gledati neću. Da je džamija, ja bih je oborila.“
Ne plaši se Fata ni sankcija ni zatvora u slučaju da obori crkvu:
„Po prilici ja ću to srediti. Kako je on napravio nelegalno, ja ću je oboriti. Odoh ja u zemlju, a neću u zatvor. Ja ću krhnuti u nju i ja odoh u zemlju, a neće me u zatvor. A što ne ide u zatvor oni ko je ono uradio? Ja nisam za zatvora. Ono je moje. Najprije se traži ko je ono uradio. I nek ide on u zatvor, ja neću.“
Srušila bi nana Fata crkvu i pored toga što je dobijala ogromne novce samo da crkva ostane u njenom dvorištu:
„Došli su mi dva čo’jeka i dva novinara. ’Hajde’, kaže,’bolan, ja sam Dodik.’ Rekoh: ’Neka si.’ Kaže: ’Srpska ti republika daje dva miliona, ja ću ti od sebe dati miliona.’ ’Ja ne dam za Jugoslaviju svu, znaš kolika je Jugoslavija?’ Njemu je bilo krivo, ust’o je , kren’o i otiš’o.“
Tokom ovih godina Fata Orlović je i sama bila tužena zbog ometanja obavljanja vjerskog obreda u crkvi u njenom dvorištu:
„Nakon tog mene su počeli tući. I triput sam išla na suđenje što sam Fata. Ja ostajem Fata. Izdržala sam sve.“
Ova sedamdesetogodišnja starica, ipak, odlučna je da istraje do kraja:
„Ja hoću da se crkva nosi iz moje avlije. Nije prodato, nije dato. Napravljeno je silom i hoću da se nosi.“
Ako se nelegalno sagrađena crkva uz dvorišta Fate Orlović ne ukloni za njena života, Fata je obavezala svoje nasljednike da nastave put do pravde.
Ona, ipak, ne odustaje od svoje namjere. Insistira na izmještanju crkve i pored toga što joj je nuđen milion maraka da crkva ostane na toj lokaciji. Čeka konačnu sudsku odluku, ali, kaže, ako sud ne odluči u njenu korist, ona će sama početi rušiti ovaj objekat.
Provela je Fata Orlović više od deceniju u sudskim klupama na putu do pravde i želje da se nelegalno sagrađena pravoslavna crkva izmjesti iz njene avlije. Kaže da je sve ovo politička igra:
„Ja se 12 godina borim za svoju avliju, a cijela Bosna i svi političari pucaju priko mojijeh leđa - priko moje avlije.“
Još uvijek nana Fata do pravde nastoji doći sudskim putem:
„Ponudila sam ih lijepo sa sudom da je nose. Nije tudi potreban, Srba nejma, i ponudila sam da nose. Dvanaest godina kako ja tražim ko od ljudi da se ona premjesti đegod đe je njihova zemlja, da se nosi iz moje zemlje – nije ondi potrebna. I neću, ne mogu da je gledam. A neću ni da je gledam.“
Ne vjeruje, međutim, više Fata sudu u Srebrenici, već put do pravde nastavlja tražiti na višoj instanci:
„Kad je došlo 12 godina da se nosi kazali su da nisu nadležni. Ja sam tužbu sad premakla na Vrhovni sud, državni - da vidimo sad šta će ovi sud uraditi. Ja bih željela sa sudom i sa ljudima da ovo završim.“
Ako ni Sud Bosne i Hercegovine ne bude na Fatinoj strani, ona ima rješenje:
„Bidnu li i naši ovakvi, ja ću nju minirati. Te nije u njihovome, nije ondi nadležan, njima je samo borba put u Konjević Polju - da se oni raskoreče, da su oni oni. Ja je gledati neću. 24 moga člana nejma. I moga Šaćira. To neću podnijeti, to gledati neću. Da je džamija, ja bih je oborila.“
Ne plaši se Fata ni sankcija ni zatvora u slučaju da obori crkvu:
„Po prilici ja ću to srediti. Kako je on napravio nelegalno, ja ću je oboriti. Odoh ja u zemlju, a neću u zatvor. Ja ću krhnuti u nju i ja odoh u zemlju, a neće me u zatvor. A što ne ide u zatvor oni ko je ono uradio? Ja nisam za zatvora. Ono je moje. Najprije se traži ko je ono uradio. I nek ide on u zatvor, ja neću.“
Srušila bi nana Fata crkvu i pored toga što je dobijala ogromne novce samo da crkva ostane u njenom dvorištu:
„Došli su mi dva čo’jeka i dva novinara. ’Hajde’, kaže,’bolan, ja sam Dodik.’ Rekoh: ’Neka si.’ Kaže: ’Srpska ti republika daje dva miliona, ja ću ti od sebe dati miliona.’ ’Ja ne dam za Jugoslaviju svu, znaš kolika je Jugoslavija?’ Njemu je bilo krivo, ust’o je , kren’o i otiš’o.“
Tokom ovih godina Fata Orlović je i sama bila tužena zbog ometanja obavljanja vjerskog obreda u crkvi u njenom dvorištu:
„Nakon tog mene su počeli tući. I triput sam išla na suđenje što sam Fata. Ja ostajem Fata. Izdržala sam sve.“
Ova sedamdesetogodišnja starica, ipak, odlučna je da istraje do kraja:
„Ja hoću da se crkva nosi iz moje avlije. Nije prodato, nije dato. Napravljeno je silom i hoću da se nosi.“
Ako se nelegalno sagrađena crkva uz dvorišta Fate Orlović ne ukloni za njena života, Fata je obavezala svoje nasljednike da nastave put do pravde.
