Prema posljednjim podacima, broj nezaposlenih u Evropskoj uniji dostigao je cifru od 26,000.000 i pored uvjeravanja zvaničnika Brisela da je najgore prošlo pokazuje trend daljeg rasta. Za mnoge je to zatvoreni krug: smanjuju se proizvodnja, priliv novca, moć država da ispomažu socijalne fondove, ulažu u nove investicije, a raste samo nezaposlenost i siromaštvo.
U takvoj atmosferi, gdje Evropljani imaju većih briga od sudbine proširenja, irsko predsjedništvo EU najavljuje: radićemo sve da Zapadni Balkan što više priibližimo evropskim integracijama.
Da je po onoj 'mora biti gore da bi bilo bolje', mnogi Evropljani, kao, uostalom i naš region, davno bi već zaslužili bolja vremena. Od početka krize, 2008., Unija nije u mogućnosti da zaustavi trend nezaposlenosti i gašenja perspektiva, što se po pravilu najviše odražava na mladima. Gotovo četvrtina njih u eurozoni je bez posla i bez šanse da će ga uskoro dobiti.
Evo šta kažu obični ljudi na ulicama Brisela, Pariza, Londona:
"Mi, kao studenti, smo uplašeni - jednom kada stupimo na tržište rada, desiće nam se da nećemo biti dovoljno plaćeni za nivo naših diploma", "Zaista nam treba reforma društva, ali mislim da još uvijek nismo za to spremni. Po meni, nema političara koji ima prihvatljiv projekat za to", "U 21. vijeku zaista nije normalno da još uvijek ima ljudi koji spavaju na ulici i umiru od gladi dok se bogati još više bogate, a siromašni postaju sve siromašniji", "Mislim da stvari idu veoma loše. Neko ima novac i postaje bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Nema posla - ja sam već dvije godine na socijalnoj pomoći jer ne mogu naći bilo kakav posao. Jednostavno, ne znam koliko još treba da bude loše da bi bilo bolje."
Klima proširenja
Sve teže prilike priznaju i u Evropskoj komisiji, gdje komesar za zapošljavanje i socijalna pitanja László Andor kaže:
„Sada na svojoj koži osjećamo posljedice finansijske i ekonomske krize i recesije. Kao rezultat toga, nezaposlenost je dostigla nivo nezabilježen u gotovo dvije decenije. Analize govore da se i evropska socijalna situacija pogoršava - prihodi domaćinstava opadaju, a raste opasnost od siromaštva. Neke grupe su najteže pogođene - mladi, nezaposlene žene i samohrane majke suočavaju se sa pitanjem preživljavanja.“
Da situacija bude gora, države su, sa izuzetkom Austrije, Luxemburga i Njemačke, gdje smanjuju nezaposlenost, tokom godina krize iscrpile mogućnost socijalnih davanja, i sve se vrti u krug. Sa tim se ne bi složili sa evropskog vrha, gdje najavljuju da ova godina više neće biti godina postavljanja pitanja opstanka eura, što je, ako im je vjerovati, preduslov za zdravu ekonomiju i, konačno, ulaganja u nova radna mjesta.
Sve u svemu, težak zadatak za novo, irsko predsjedništvo Evropske unije, koje u narednih nešto manje od šest mjeseci mora postići evropski konsenzus o dugoročnom budžetu Unije, staviti na noge bankarsku uniju itd.
Ipak, Irci ne zaboravljaju na evropsko obećanje dato tačno prije deset godina u Solunu o mjestu Zapadnog Balkana u njihovom društvu. Već jednom su se dokazali: dirigovali su, kao predsjedavajući, najvećim proširenjem do sada, kada je 2004. u članstvo Unije primljeno čak deset država.
„Ne očekujem da ćemo u vrijeme našeg novog predsjedavanja primiti deset novih država, ali se zaista nadamo da ćemo pomoći ukupnoj klimi proširenja. Za takvo nešto su stvoreni uvjeti posljednim odlukama evropskih ministara vanjskih poslova, sa posebnim fokusom na Zapadni Balkan. Očekuje nas desetogodišnjica Solunske deklaracije o proširenju i mnogi mogu reći da napredak nije bio brz kao što smo očekivali - to vrijedi za obje strane jer je riječ o dvosmjernom procesu. Ono čemi se mi nadamo je da ohrabrimo kandidate i potencijalne kandidate da nastave sa reformama“, kazala je ministarka za evropska pitanja Irske, Lucinda Creighton.
U takvoj atmosferi, gdje Evropljani imaju većih briga od sudbine proširenja, irsko predsjedništvo EU najavljuje: radićemo sve da Zapadni Balkan što više priibližimo evropskim integracijama.
Da je po onoj 'mora biti gore da bi bilo bolje', mnogi Evropljani, kao, uostalom i naš region, davno bi već zaslužili bolja vremena. Od početka krize, 2008., Unija nije u mogućnosti da zaustavi trend nezaposlenosti i gašenja perspektiva, što se po pravilu najviše odražava na mladima. Gotovo četvrtina njih u eurozoni je bez posla i bez šanse da će ga uskoro dobiti.
Evo šta kažu obični ljudi na ulicama Brisela, Pariza, Londona:
"Mi, kao studenti, smo uplašeni - jednom kada stupimo na tržište rada, desiće nam se da nećemo biti dovoljno plaćeni za nivo naših diploma", "Zaista nam treba reforma društva, ali mislim da još uvijek nismo za to spremni. Po meni, nema političara koji ima prihvatljiv projekat za to", "U 21. vijeku zaista nije normalno da još uvijek ima ljudi koji spavaju na ulici i umiru od gladi dok se bogati još više bogate, a siromašni postaju sve siromašniji", "Mislim da stvari idu veoma loše. Neko ima novac i postaje bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Nema posla - ja sam već dvije godine na socijalnoj pomoći jer ne mogu naći bilo kakav posao. Jednostavno, ne znam koliko još treba da bude loše da bi bilo bolje."
Klima proširenja
Sve teže prilike priznaju i u Evropskoj komisiji, gdje komesar za zapošljavanje i socijalna pitanja László Andor kaže:
„Sada na svojoj koži osjećamo posljedice finansijske i ekonomske krize i recesije. Kao rezultat toga, nezaposlenost je dostigla nivo nezabilježen u gotovo dvije decenije. Analize govore da se i evropska socijalna situacija pogoršava - prihodi domaćinstava opadaju, a raste opasnost od siromaštva. Neke grupe su najteže pogođene - mladi, nezaposlene žene i samohrane majke suočavaju se sa pitanjem preživljavanja.“
Da situacija bude gora, države su, sa izuzetkom Austrije, Luxemburga i Njemačke, gdje smanjuju nezaposlenost, tokom godina krize iscrpile mogućnost socijalnih davanja, i sve se vrti u krug. Sa tim se ne bi složili sa evropskog vrha, gdje najavljuju da ova godina više neće biti godina postavljanja pitanja opstanka eura, što je, ako im je vjerovati, preduslov za zdravu ekonomiju i, konačno, ulaganja u nova radna mjesta.
Sve u svemu, težak zadatak za novo, irsko predsjedništvo Evropske unije, koje u narednih nešto manje od šest mjeseci mora postići evropski konsenzus o dugoročnom budžetu Unije, staviti na noge bankarsku uniju itd.
Ipak, Irci ne zaboravljaju na evropsko obećanje dato tačno prije deset godina u Solunu o mjestu Zapadnog Balkana u njihovom društvu. Već jednom su se dokazali: dirigovali su, kao predsjedavajući, najvećim proširenjem do sada, kada je 2004. u članstvo Unije primljeno čak deset država.
„Ne očekujem da ćemo u vrijeme našeg novog predsjedavanja primiti deset novih država, ali se zaista nadamo da ćemo pomoći ukupnoj klimi proširenja. Za takvo nešto su stvoreni uvjeti posljednim odlukama evropskih ministara vanjskih poslova, sa posebnim fokusom na Zapadni Balkan. Očekuje nas desetogodišnjica Solunske deklaracije o proširenju i mnogi mogu reći da napredak nije bio brz kao što smo očekivali - to vrijedi za obje strane jer je riječ o dvosmjernom procesu. Ono čemi se mi nadamo je da ohrabrimo kandidate i potencijalne kandidate da nastave sa reformama“, kazala je ministarka za evropska pitanja Irske, Lucinda Creighton.
