Piše: Rikard Jozwiak (Priredila Ajla Obradović)
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Unutar Evropske unije posebno su ponosni na sankcije. U većini slučajeva one predstavljaju jedino oštro sredstvo koje Unija ima u svom paketu vanjske politike - jedan bič među stotinama mrkvi, poput više novca, bliskijih političkih odnosa, dubljih trgovinskih sporazuma ili samo prijateljskog podržavanja aktuelne vlade.
I više od svega, pokazuje jednu stvar za koju dosadni kritičari uvijek optužuju EU da joj nedostaje u vanjskoj politici: jedinstvo. Stoga se, s nelagodom, malo po malo čini se, otkriva jedan od istaknutijih paketa sankcija.
Radi se o sankcijama koje se odnose na zamrzavanje sredstava bivšem ukrajinskom predsjedniku Viktoru Janukoviču i njegovom bliskom krugu ministara i političkih savjetnika zbog pronevjere ukrajinskih državnih sredstava – što je EU žargon za velike pronevjere resursa jedne zemlje.
Nametnute nakon pada njegovog režima krajem februara 2014. nakon višemjesečnih demonstracija na Majdanu i drugim mjestima nakon njegove odluke da ne potpiše sporazum o pridruživanju s Bruxellesom, to je bio jedan od ključnih kamena temeljaca politike EU prema istočnim komšijama u to vrijeme.
Za razliku od mnogih drugih paketa sankcija ovaj je zaista ciljao "velike face". Sam Janukovič je bio uključen, kao i njegova dva sina, dva bivša ukrajinska premijera, generalni tužilac i niz drugih ključnih političkih figura.
Ko spava u Janukovičevom krevetu
Nasuprot tome, sankcije koje je EU kasnije nametnula Rusiji, bile su, u velikoj mjeri usmjerene na malo poznate separatiste koji se bore na istoku Ukrajine, koji sigurno nisu imali imovinu na Zapadu i u mnogim slučajevima, vjerovatno nisu imali mogućnost putovanja u EU, možete vidjeti zašto je ova lista bila tako značajna. EU je pronašla jedinstvo među 28 država članica kako bi pogodila 18 pojedinaca koji su zaista bili važni.
Ovdje je postojao samo jedan problem: lista se smanjila na 12. A kad su se ambasadori EU danas (4. marta) sastali u Bruxellesu, odlučili su da budu uklonjena još dva - bivši premijer Nikola Azarov i bivši ministar energetike Eduard Stavicki.
I dok je također postojala odluka da će devet drugih, uključujući Janukoviča, ostati na listi još najmanje godinu dana, njegov sin, Oleksandr dobio je samo šest mjeseci. Diplomati iz EU sa kojima smo razgovarali očekuju da on ode u septembru.
Tokom rasprava u Bruxellesu među stručnjacima za to pitanje, još više ljudi bilo je na liniji uklanjanja - možda čak i bivši premijer Serhij Arbuzov, Aleksandar Klimenko, koji je bio ministar prihoda u 2014. i bivši generalni tužilac Viktor Pšonka i njegov sin Artem, koji je prethodno bio zamjenik šefa frakcije Stranke regija u ukrajinskom parlamentu.
Zašto je do toga došlo? Jedan od odgovora je da je lista sastavljena u žurbi i da je EU sankcionisala osobe na osnovu, uglavnom savjeta i informacija, koje su u to vrijeme osigurale ukrajinske vlasti. To se sada vratilo da progoni EU.
Jednostavno - nije urađeno kako treba. Drugo je to što se EU temelji na vladavini zakona kao glavnom principu. To znači da ljudi, koji možda nisu uvijek vjerovali u vladavinu zakona, mogu koristiti sudove EU da ospore odluke bloka. To se već događalo u više navrata, a najveći je udarac Bruxellesu nanesen prošlog ljeta kada je sedam onih koji su na popisu pobijedili na općem sudu EU zbog proceduralne greške.
Iako je Sud primijetio da EU može donošenje ili održavanje restriktivnih mjera temeljiti na odluci treće države, u ovom slučaju Ukrajine, mora sama provjeriti da su prava obrane i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu poštivani u vrijeme donošenja odluke. To je nešto što Bruxelles, prema Sudu, nije uspio učiniti.
Srećom, za Bruxelles sankcije su već bile produžene na proljeće pa se nije dogodilo brisanje imena sa liste jer se presuda odnosila samo na razdoblje 2014-2018. Ali, EU je od ukrajinskog generalnog tužioca brzo zatražila više informacija i dokaza kako bi spasila tu listu u budućnosti.
Prema diplomatama EU, iz Kijeva nisu dobili dovoljno da sve osobe zadrže na listi, zbog čega su dva imena uklonjena. Ove godine očekuju više pravnih izazova na sudovima i nisu sigurni da EU može pobijediti.
Malo ko očekuje da se lista može dugo održati. Umjesto toga, ona će se malo po malo raspadati pod pritiskom pravnog djelovanja ili će se čak potpuno odbaciti jer zahtijeva previše vremena i napora pravnih umova i diplomata da se bore protiv ostataka koji su preostali.
EU je željela da izgleda odlučna i brza kad su sankcije usvojene. Samo su zaboravili da su njihova vlastita pravila i procedure često osmišljene kako bi se postiglo suprotno.
Facebook Forum