Šta stoji iza ukrajinskog upada u Rusiju?

Razgovarao: Vazha Tavberidze

Emil Kastehelmi je analitičar obavještajnih informacija iz otvorenih izvora (OSINT) i stručnjak za vojnu historiju pri Black Bird Groupu, čije je sjedište u Finskoj i koja je trenutno fokusirana na praćenje i analizu ruske invazije na Ukrajinu.

On je u nedavnom intervjuu za Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa istakao da je ukrajinski upad u rusku oblast Kursk iznenadio ruskog predsjednika Vladimira Putina i dokazao da je Ukrajina i dalje sposobna pokretati ofanzivne akcije.

Međutim, Kastehelmi ističe da je operacija puna rizika, te da njena strateška vrijednost još nije jasna.

RSE: Počnimo s kratkim pregledom onoga što se zapravo dogodilo i koliko je ovaj upad masivan u kontekstu onoga šta se dešavalo tokom rata?

Kastehelmi: Ofanziva na Kursk je najvjerovatnije ljetna ofanziva Ukrajine u 2024. godini. To više nije, prema mom mišljenju, samo upad na granicu. O tome možemo razmišljati na mnogo načina. Ako gledamo dobivene kvadratne kilometre, to je, naravno, prilično uspješno. Uspjela je bolje od prošlogodišnje ljetne ofanzive. To je najveća ofanziva na rusko tlo od Drugog svjetskog rata. To je i historijski gledano vrlo značajan događaj.

Ali onda kada pogledamo što se tamo realizovalo, Ukrajina je dobila puno kvadratnih kilometara, ali ono od čega se ona uglavnom sastoje su mala ruska pogranična sela. Dobili su Sudžu [grad u oblasti Kursk], ali opet to je nešto oko 5.000 do 6.000 [stanovnika], tako da je to stvarno mali grad, i, u ovom trenutku, kretanje je usporeno. Ukrajina i dalje napreduje. Dobiju selo tu ili tamo, ali nema više brzog širenja područja kontrole.

Dakle, to još uvijek možda nije najbolji scenarij za Ukrajinu, jer mislim da bi željeli dobiti još više kao u prvim danima ofanzive. Ali opet, Rusi su poremetili svoju odbranu kako bi mogli da odbrane Korenevo (još jedno selo u oblasti Kursk), i blokirali su neke od važnih puteva, iako su Ukrajinci gurali prilično jako.

RSE: Koliko ova ofanziva ima stratešku vrijednost, kako iz vojne perspektive – na frontu – a kako geopolitički?

Kastehelmi: Geopolitički, naravno, svi se ratovi vode na kopnu, ali danas se vode i u informacionom prostoru. A u informacionom prostoru to je skoro poput nuklearne bombe. To je skrenulo pažnju s ukrajinskih problema na ukrajinska dostignuća.

Takođe je pokazalo svijetu da Rusija, iako ima prednost u Ukrajini, i dalje pati od mnogih problema, na koje će biti teško u skorije vrijeme odgovoriti u potpunosti, bilo da je to osiguranje svoje granice s dovoljno ljudstva ili nedostatak sposobnosti u svojoj vojno-obavještajnoj službi.

Obavještajna strana ne može dati rana upozorenja, adekvatno upozorenje, da bi se barem nekako mogli pripremiti za ovakav scenarij, ili možda obavještajna strana to može dati, ali vodstvo jednostavno nije reagovalo. To ne bi bio prvi put u vojnoj historiji da, iako obavještajna služba radi, vodstvo ne funkcioniše.

Posmatrajući sa strateške strane: dakle, u informacionom prostoru ovo je bio uspjeh, i moglo bi uvjeriti ukrajinske saveznike da je Ukrajina još uvijek sposobna. I to definitivno dokazuje građanima Ukrajine da je Ukrajina i dalje sposobna za ofanzivne akcije. Ali opet, sumnjam da će bilo koja zapadna zemlja reći: "OK, uspješno ste izvršili invaziju na Rusiju, sada vjerujemo u vas, sada ćete dobiti još hiljadu tenkova". To se, zapravo, neće dogoditi.

Na terenu postoji teška tačka u vezi sa strateškom stranom stvari, jer se na strateškom nivou nema puno toga za postići u oblasti Kursk. Ali kada pogledamo širu sliku, zemlju koju je Ukrajina zauzela u Kursku, Rusi će je u jednom trenutku moći stabilizovati. I to neće promijeniti sliku rata. To je gotovo kao sekundarno područje, jer su glavni problemi Ukrajine i dalje na istoku. Rusija je još u stanju da nastavi svoju ofanzivu, barem u glavnim žarišnim tačkama na istoku, posebno u Pokrovsku i u smjeru Torecka (Pokrovsk i Toreck su dva strateški važna grada u ukrajinskoj oblasti Donjeck).

RSE: Govoreći o liniji fronta na istoku, vidio sam kritike na račun Ukrajine da su, upuštajući se u ovu operaciju, zapravo oslabili liniju fronta na istoku. Koliko je ta kritika opravdana?

Kastehelmi: Mi u Black Bird Group pokušavamo i da posmatramo kretanje jedinica, i trenutno se čini da su bar neke [ukrajinske] jedinice koje su se borile na istočnom frontu sada možda prebačene u Kursk. Dakle, čini se da Ukrajina zaista ulaže mnogo resursa u ofanzivu u Kursku. I, naravno, jedan od glavnih problema ofanzive je taj što Ukrajina nije zaustavila rusko napredovanje prije nego što je započela operaciju u Kursku.

Kao što smo vidjeli u Kursku, Ukrajina još uvijek ima strateške rezerve, ali je odlučila da ih ne koristi na istoku za potrebe stabilizacije situacije. Možda je trebala zamrznuti situaciju, ali je umjesto toga krenula na Kursk. I vrlo je razumljivo da vojnici na terenu ovo kritikuju, vrlo je razumljivo i da analitičari to kritikuju, jer Rusija ostvaruje relativno velike dobitke [na istoku]. Bilo je bržih nego inače napredovanja u smjeru Pokrovska. A Pokrovsk, Toreck... imaju i veće značenje jer su logistička čvorišta, najveći gradovi na tom području.

Rusija će možda nakon ovoga ići naprijed. Da li će Rusija htjeti ići u [ukrajinsku oblast Dnjipropetrovsk] nakon pada, nakon mogućeg rata za Kursk? Dakle, mnogo je problematičnih scenarija. I razumljivo je iz političkih razloga da Ukrajina zaista ne želi da Rusija napreduje u nove oblasti, jer se nikad ne zna, možda bi i oni došli na ideju da je i ovo rusko tlo, kao što su to proglasili u nekim oblastima.

RSE: Šta Ukrajina zapravo može postići ili iskoristiti od onoga što je postigla u pravcu Kurska. Dvije su intrigantne ideje o kojima se raspravlja. Jedna je o stvaranju tampon zone. A druga je o tome da je ova ofanziva na Kursk način skretanja pažnje za Rusiju. Koliko su moguća ova oba scenarija?

Kastehelmi: Ideja tampon zone je nekako razumljiva. Ukrajina je zabrinuta zbog pograničnih sela u [sjeveroistočnoj oblasti] Sumi. Dakle, premještanjem područja kontrole na rusku stranu, onda će oni, naravno, premjestiti barem dio borbi na rusku stranu i tako zaštititi vlastitu infrastrukturu i sela Ukrajine.

RSE: Ali to podrazumijeva odbranu te teritorije, zar ne? A to bi vjerojatno zahtijevalo više radne snage i više opreme… Da li je to vrijedno toga?

Kastehelmi: To je odlično pitanje. U trenutnoj situaciji možda se ne isplati. Trenutno je više linija fronta, oko 70 do 90 kilometara nove linije fronta koju Ukrajina zapravo mora da kontroliše. Dakle, to će pojesti više ukrajinskih resursa. Potrebno je više brigada da kontrolišu ono što imaju, tako da uvijek postoji kompromis kako biste zaštitili svoj dio teritorije.

I moramo zapamtiti da je ova ofanziva na Kursk, iako je u nekim oblastima bila operativno uspješna, bila skupa za Ukrajinu. Ukrajina je takođe pretrpjela gubitke, izgubila je opremu i ti gubici će se nastaviti. Ne izgleda kao da tu ima ičega katastrofalnog i Rusi najvjerovatnije trpe gubitke, ali oni to mogu podnijeti.

RSE: A šta je s argumentom da će upad Ukrajine natjerati Rusiju da tamo preusmjeri trupe i tako ublaži pritisak na istočnom frontu ili dopusti Ukrajini da pokrene drugu operaciju negdje drugdje?

Kastehelmi: U ovom trenutku se čini da je Rusija bila prisiljena povući rezerve u područje Kurska, ali Rusija bi trebala imati dovoljno vojnika da barem nastavi svoje glavne napore, posebno u Donjecku i još uvijek nekako kontroliše situaciju u Kursku. Jedan od mogućih scenarija bi mogao biti da Rusi jednostavno potroše dovoljno ljudstva da zaustave Ukrajinu u Kursku i možda zamrznu situaciju. Ali tada bi mogli shvatiti da se zapravo ne isplati započinjati veće kontranapade na području Kurska.

Oni jednostavno mogu ostaviti Kursk kakav jest i fokusirati se na istok gdje su trenutno ruski politički ciljevi, a to je teško područje. Bilo je teško za njih da napreduju na tom području, a sada kada ostvaruju dobitke, bilo bi iznenađenje da se odustane od toga kako bi započeli kontranapade u ruralnim dijelovima Kurska.

RSE: Dakle, Sudža nije vrijedna napora?

Kastehelmi: Možda se zaista ne isplati. To je, naravno, problem za rusku vladu, ali ako Ukrajina zauzme određeni dio Kurska, kada se pogleda cijela Rusija, to je ipak mali dio. Dakle, Rusi mogu reći: "OK, možemo ovo da izdržimo, i hajde da nastavimo punom parom u Ukrajini". I, naravno, Ukrajina je uložila mnogo sile u Kursku, i to počinje da bude prilično skupa i teška operacija odvraćanja pažnje. Ukrajina još uvijek ima neke rezerve. Trebali bi imati, na primjer, neke od tenkovskih brigada u rezervi, ali je teško reći da li se one mogu grupisati tako da imaju dovoljno snage da se efektivno bore protiv Rusa na nekim drugim područjima.

Na primjer, u [jugoistočnom ukrajinskom] području Zaporižja, isti su problemi. Na primjer, u smjeru Melitopolja i Berdjanska mnogo je ruskih utvrđenja. Ukrajinska vojska nije baš uspjela prošle godine, a sumnjam da bi uspjela i sada, posebno kada je Ukrajina potrošila dosta svojih snaga u Kursku. Dakle, to može biti smetnja, ali, u ovom trenutku, mislim da je manje vjerovatno da će započeti još jednu veliku operaciju negdje drugdje. Ne bih rekao da je nemoguće, ali smatram da je malo vjerovatno.

RSE: Koliko dugo Ukrajina može ovo izdržati – borbu na dva fronta?

Kastehelmi: Zavisi šta je Ukrajina odlučila u ovom trenutku. Dakle, ako je Ukrajina odlučila da će se odreći kvadratnih kilometara u Donjecku kako bi ih zamijenila za zemlju u Rusiji, onda to može potrajati još neko vrijeme. Nije da Rusi prave neke velike pomake. Ubrzavaju tempo napredovanja, ali to nije na jednakom nivou. Dakle, to je zanimljiv izbor, ali je moguć.

Ukrajina je i dalje velika zemlja. I takođe, Ukrajina vjerovatno nije imala toliko gubitaka da bi mnogi njeni bataljoni izgubili borbene sposobnosti. Nivoi iscrpljivanja su najvjerovatnije još pod kontrolom. Dakle, Ukrajina još uvijek može nastaviti ofanzivu u Kursku, barem na neko vrijeme, ali je zaista to teško procijeniti, jer je ograničena količina informacija.

RSE: Drugi aspekt o kojem se naširoko raspravlja je da li Ukrajina može iskoristiti ovu ofanzivu i teritoriju koju je stekla u predstojećim pregovorima. Koliko bi ta teritorija bila moćan adut u pregovorima?

Kastehelmi: Zavisi i koliko dugo će nastaviti operaciju, ali kao opšte pravilo, možda bih uporedio ukrajinsku kontrolu u Kursku sa onim što Rusija kontroliše u Harkivu. To bi moglo biti uporedivo, na primjer, sa svim ovim oblastima koje Rusija kontroliše u Harkivu. Veličine područja su prilično uporedive.

Jasno je da čak i ako Ukrajinci prošire kontrolu, čak i ako bi udvostručili veličinu [svoje teritorije], teško će se to iskoristiti kao pregovarački adut. Na primjer, daleko veći ukrajinski gradovi su pali u ovom ratu. Izuzetno je malo vjerovatno da bi razmjenom Kurska tada dobili, na primjer, koridor do Azovskog mora.

RSE: Koliko bi ponižavajuće bilo za Rusiju da ovu teritoriju ostavi u ukrajinskim rukama čak i do pregovora? Kokva bi bila cijena toga?

Kastehelmi: Ako to ostave u ukrajinskim rukama do pregovora, ne bismo trebali precijeniti faktor poniženja. To je, naravno, ponižavajuće, ali sigurno ne utiče toliko na dinamiku moći. Kremlj neće pasti jer Ukrajina ima ove oblasti, i mislim da bi politički mogli dati prednost uspjehu u Ukrajini u odnosu na političke neprilike Kurska.

Naravno, neki civili će biti ljuti. U Rusiji će biti onih civila koji će vjerovatno da kritikuju: "Kako strana sila može da nastavi invaziju na Majku Rusiju?" Ali opet, kada je Kremlj ikada stvarno brinuo o prigovorima običnih civila? To je diktatura, ne mora mariti.

RSE: Ovo nas dovodi i do rasprave o crvenim linijama. Gdje su za Rusiju crvene linije? Jer ovo je trebalo da bude jedna od najvećih crvenih linija, a čini se da nije tako crvena kao što se ranije mislilo.

Kastehelmi: Da, to je veoma tačno. Diskusija o crvenim linijama bila je zaista zanimljiva, jer su one kontinuirano testirane, i trenutno se ne vide teške crvene linije koje bi pokrenule Rusiju da učini nešto na sasvim drugom nivou. Zapadni tenkovi su bili crvena linija, zapadni borbeni avioni bili su crvena linija, invazija na Rusiju operacijom sa više brigada očigledno nije bila crvena linija.

Dakle, izgleda da Rusija upućuje niz praznih prijetnji. Ponekad su ih zapadni lideri shvatili ozbiljno, čak i ako se ništa ne uradi. Ako ste samo pas koji laje – i to ponekad može biti od koristi.

RSE: Ponekad je i jedan lavež dovoljan?

Kastehelmi: Ponekad jeste. Naravno, Rusija je započela neke akcije koje smo vidjeli. Različite vrste hibridnih operacija: sabotaže, napadi unutar Evrope za koje možemo tvrditi da se možda ne bi dogodili da Zapad ne tako snažno podržava Ukrajinu. Ali, opet, čak i ako se neke stvari sabotiraju u nekim oblastima, na primjer, u mojoj domovini Finskoj, one su još uvijek nekako male, i to je ništa u poređenju sa scenarijima sudnjeg dana koji se vrte okolo.

RSE: U konačnici, ako ste na Zapadu i vaša zemlja podržava Ukrajinu, kakve zaključke možete donijeti gledajući kako se sve ovo odvija, vidjevši kako Rusija biva napadnuta i kako se zapravo muči da izvede efikasan povratak?

Kastehelmi: Zanimljivo je da je to nešto što je Ukrajina odlučila da uradi. To je takođe iznenadilo zapadne saveznike na visokom nivou. Dakle, to još uvijek pokazuje da je Ukrajina sposobna za iznenađenja, a Ukrajina možda razmišlja izvan konvencionalnih okvira operacija. To možda nije uvijek logična ili dobra stvar. Ostaje da se vidi hoće li se završiti loše po Ukrajinu, jer postoje rizici.

Dakle, moguće je da razmišljanje izvan okvira nije uvijek dobra stvar, ali barem pokazuje da je Ukrajina spremna na akciju, da je spremna da radi šta želi, a može i da nadigra Rusiju, barem lokalno.