Nakon nešto više od mjesec rada na ekshumaciji posmrtnih ostataka na gradskoj deponiji u Sarajevu proces je obustavljen. Nedostatak novca, ali i neriješene nadležnosti doprinijele su nastavku agonije porodica koje više od 20 godina traže svoje najmilije. Tokom probnog iskopavanja na sarajevskoj deponiji u naselju Buća Potok pronađene su sitne ljudske kosti. Sumnja se da se tu nalaze posmrtni ostaci osoba srpske nacionalnosti koji se vode kao nestali tokom rata na području Sarajeva.
Dvije decenije su prošle od kada se Jovi Arsenijeviću gubi svaki trag. Jovo je odveden tokom racije u sarajevskom naselju Buća Potok, sa još šest osoba srpske nacionalnosti. Iako pretpostavlja da su kosti njegovog brata zakopane u gradskoj deponiji, Milenko ne vjeruje da će uspjeti naći posmrtne ostatke svoga brata:
„Da me neko zadužio odavde, ja bih mu izračunao koliko je kubika za 21 godinu deponovano ovdje i koliko je na te leševe istrešeno zemlje. To su milioni kubika zemlje", kaže Milenko Arsenijević.
Ni Milena Kulina još uvijek ne zna sudbinu svoga supruga. Odveden je 1992. godine iz svoje kuće u Sarajevu na informativni razgovor. Nikada se nije vratio. Imala je različitih informacija o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog supruga, ali ih još nije našla:
„Imala sam i uzvaničnih i nezvaničnih - ima dobrih i poštenih ljudi u Sarajevu koji su mi rekli gdje je ubijen, gdje je sahranjen. Tu smo išli, nismo našli ništa. Ja se još uvijek nadam da će biti nešto", kaže Milena Kulina.
Porodice koje traže svoje najmilije raspolažu informacijama da je na gradskoj deponiji zakopano više desetina Srba koji su tokom rata ostali u Sarajevu. Ekshumacija na ovom lokalitetu počela je 22. jula, i do sada su pronađeni jedna podlaktična kost, sitne kosti, dva pršljena i jedno rebro. 30. augusta pretraživanje je zaustavljeno i ne zna se kada će biti nastavljeno, kaže član Instituta za nestale osobe BiH Milutin Mišić:
„Nažalost, izvođači radova nisu u mogućnosti da nastave radove. I danas-dani je situacija potpuno ista - oni nemaju sredstava da izađu na lokalitet da nastave radove jer im nije ništa plaćeno za dosad izvdene radove", pojašnjava Mišić.
Tužilac Tužilaštva BiH Behaija Krnjić kaže kako proces iskopavanja na ovoj lokaciji još nije okončan, te da problem nije u državnom Tužilaštvu:
„Od onog momenta kada je Tužilaštvo BiH započelo sa zvaničnom ekshumacijom na ovoj lokaciji, ono je na sebe preuzelo i obaveze da snosi troškove te ekshumacije. Tužilaštvo će u cijelosti troškove ekshumacije isplatiti izvođaču radova. Problem je nastao oko dotad izvođenih radova. To su probna kopanja, i taj iznos sredstava treba biti plaćen izvođaču od strane naručioca radova. To nije Tužilaštvo BiH - i tu je nastao problem", kaže Behaija Krnjić.
Nedostatak novca ne može biti izgovor zbog kojeg će se obustaviti proces traženja nestalih, kaže šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u BiH Peter Sorensen, koji je početkom sedmice posjetio sarajevsku gradsku deponiju:
“Sve što produžava patnju porodica nestalih osoba mora se riješiti. Sa finansijskim problemima se suočavamo i u drugim procesima, ali moraju se naći načini kako bi se sa iskopavanjima nastavilo", naglašava Sorensen.
Porodice nestalih pretpostavljaju da je na gradskoj deponiji zakopano više desetina Srba. Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, na području pet sarajevskih opština 166 osoba srpske nacionalnosti vodi se kao nestalo. Predsjednik Saveza udruženja porodica zarobljenih i nestalih Republike Srpske Milan Mandić kaže da porodice traže 350 osoba:
„U bivših 10 opština grada Sarajeva tražimo oko 350. Govorim vam oko - evo sad smo dobili preliminarni nalaz za Slobodana Odžakovića, na Trgu Meše Selimovića. Da li je on, da li nije, to treba DNK da utvrdi. Nažalost, ima samo jedan krvni uzorak. Sad ćemo mu morati ekshumirati oca, uzeti koštani uzorak od oca da bismo utvrdili da li ti posmrtni ostaci pripadaju Slobodanu Odžakoviću", navodi Mandić.
Iako je do danas pronađeno i identifikovano oko 70 posto nestalih osoba u BiH, sve je teže pronaći preostalih 9.000 koje se vode kao nestale. Generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe Kathryne Bomberger kaže kako pronalaženje novih grobnica daje nadu porodicama, ali i dokazuje okrutnost zločina koji su se desili tokom rata u BiH:
“Ova lokacija odlično pokazuje da su se strašne stvari događale tokom sukoba i šta su sve ljudi bili spremni poduzeti da sakriju zlodjela koja su počinili. Nove lokacije se ipak pronalaze i to znači da za porodice nestalih još postoji nada da će se jednog dana pronaći i njihovi nestali članovi", zaključuje Kathryne Bomberger.
Dvije decenije su prošle od kada se Jovi Arsenijeviću gubi svaki trag. Jovo je odveden tokom racije u sarajevskom naselju Buća Potok, sa još šest osoba srpske nacionalnosti. Iako pretpostavlja da su kosti njegovog brata zakopane u gradskoj deponiji, Milenko ne vjeruje da će uspjeti naći posmrtne ostatke svoga brata:
„Da me neko zadužio odavde, ja bih mu izračunao koliko je kubika za 21 godinu deponovano ovdje i koliko je na te leševe istrešeno zemlje. To su milioni kubika zemlje", kaže Milenko Arsenijević.
Ni Milena Kulina još uvijek ne zna sudbinu svoga supruga. Odveden je 1992. godine iz svoje kuće u Sarajevu na informativni razgovor. Nikada se nije vratio. Imala je različitih informacija o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci njenog supruga, ali ih još nije našla:
„Imala sam i uzvaničnih i nezvaničnih - ima dobrih i poštenih ljudi u Sarajevu koji su mi rekli gdje je ubijen, gdje je sahranjen. Tu smo išli, nismo našli ništa. Ja se još uvijek nadam da će biti nešto", kaže Milena Kulina.
Porodice koje traže svoje najmilije raspolažu informacijama da je na gradskoj deponiji zakopano više desetina Srba koji su tokom rata ostali u Sarajevu. Ekshumacija na ovom lokalitetu počela je 22. jula, i do sada su pronađeni jedna podlaktična kost, sitne kosti, dva pršljena i jedno rebro. 30. augusta pretraživanje je zaustavljeno i ne zna se kada će biti nastavljeno, kaže član Instituta za nestale osobe BiH Milutin Mišić:
„Nažalost, izvođači radova nisu u mogućnosti da nastave radove. I danas-dani je situacija potpuno ista - oni nemaju sredstava da izađu na lokalitet da nastave radove jer im nije ništa plaćeno za dosad izvdene radove", pojašnjava Mišić.
Tužilac Tužilaštva BiH Behaija Krnjić kaže kako proces iskopavanja na ovoj lokaciji još nije okončan, te da problem nije u državnom Tužilaštvu:
„Od onog momenta kada je Tužilaštvo BiH započelo sa zvaničnom ekshumacijom na ovoj lokaciji, ono je na sebe preuzelo i obaveze da snosi troškove te ekshumacije. Tužilaštvo će u cijelosti troškove ekshumacije isplatiti izvođaču radova. Problem je nastao oko dotad izvođenih radova. To su probna kopanja, i taj iznos sredstava treba biti plaćen izvođaču od strane naručioca radova. To nije Tužilaštvo BiH - i tu je nastao problem", kaže Behaija Krnjić.
Nedostatak novca ne može biti izgovor zbog kojeg će se obustaviti proces traženja nestalih, kaže šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u BiH Peter Sorensen, koji je početkom sedmice posjetio sarajevsku gradsku deponiju:
“Sve što produžava patnju porodica nestalih osoba mora se riješiti. Sa finansijskim problemima se suočavamo i u drugim procesima, ali moraju se naći načini kako bi se sa iskopavanjima nastavilo", naglašava Sorensen.
Porodice nestalih pretpostavljaju da je na gradskoj deponiji zakopano više desetina Srba. Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, na području pet sarajevskih opština 166 osoba srpske nacionalnosti vodi se kao nestalo. Predsjednik Saveza udruženja porodica zarobljenih i nestalih Republike Srpske Milan Mandić kaže da porodice traže 350 osoba:
„U bivših 10 opština grada Sarajeva tražimo oko 350. Govorim vam oko - evo sad smo dobili preliminarni nalaz za Slobodana Odžakovića, na Trgu Meše Selimovića. Da li je on, da li nije, to treba DNK da utvrdi. Nažalost, ima samo jedan krvni uzorak. Sad ćemo mu morati ekshumirati oca, uzeti koštani uzorak od oca da bismo utvrdili da li ti posmrtni ostaci pripadaju Slobodanu Odžakoviću", navodi Mandić.
Iako je do danas pronađeno i identifikovano oko 70 posto nestalih osoba u BiH, sve je teže pronaći preostalih 9.000 koje se vode kao nestale. Generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe Kathryne Bomberger kaže kako pronalaženje novih grobnica daje nadu porodicama, ali i dokazuje okrutnost zločina koji su se desili tokom rata u BiH:
“Ova lokacija odlično pokazuje da su se strašne stvari događale tokom sukoba i šta su sve ljudi bili spremni poduzeti da sakriju zlodjela koja su počinili. Nove lokacije se ipak pronalaze i to znači da za porodice nestalih još postoji nada da će se jednog dana pronaći i njihovi nestali članovi", zaključuje Kathryne Bomberger.