Standard u Crnoj Gori je već četvrt vijeka daleko od nivoa koji omogućava dostojanstven život. Kao i uvijek u siromaštvu, najskuplja je hrana u odnosu na primanja kojim se moraju pokriti i dažbine državi u koje, između ostalih, spadaju i porez na nepokretnosti i registracija automobila.
Do početka globalne ekonomske krize, u Crnoj Gori je cvjetala prodaja polovnih automobila.
Period koji vlast voli da zove ekonomski bum, a koji je nastao nakon proglašenja nezavisnosti, nije bio rezultat snažnih privrednih aktivnosti, već ulaska novca koji su stranci ulagali u nekretnine, čije su cijene vrtoglavo rasle. To i krediti koje su banke velikodušno odobravale je rezultiralo, između ostalog, procvatom tržišta uvoznih polovnih automobila.
U tom kratkom optimističkom periodu, malo ko je razmišljao o cijeni registracije. Uslijedio je period strahovitog skoka cijene naftnih derivata, pa se sada petnaestak godina star BMW, u dobrom stanju, može kupiti po cijeni koja jedva prelazi 1.000 eura i opet teško nalazi kupca. Razlog je velika zapremina motora koja utiče na veliku potrošnju, ali i cijena registracije koja raste zajedno sa snagom motora.
"Kilovati, kubici i godište. Te tri stavke formulišu cijenu registracije. Recimo za 55 KW, 1.600 kubika, i 2010. godište, produžene registracije je 212,65 eura", kaže Ivana Cicmil iz Auto centra Šišević.
RSE: Da li u smislu troškova postoji razlika između produženja registracije privatnog putničkog vozila i registracije novog automobila?
"Razlika postoji jer za novo auto trebaju i tablice da se uplate, a to je 10 eura. Tehnički pregled za vozila do tri i po tone je 25 eura. Osiguranje takođe zavisi od kilovata - od 83, cijena je do 290 eura. Za gore spomenuto vozilo osiguranje je 132 eura. Dadžbine državi koštaju još 55 eura. Sve zajedno je to previsoka cijena, odnosno polisa je previsoka. Mogu se i smanjiti. dadžbine državi jer su za luksuz veliki. Porez na automobile je 28 eura, ali ima još i luksuz, fondovi, polisa, tehnički", navodi Cicmil.
Iako je registracija automobila ozbiljan godišnji izdatak, činjenica je ipak da najveći dio kolača uzimaju osiguravajuća društva.
"Za prvu registraciju novog motornog vozila na teritoriji Crne Gore potrebno je platiti PDV od 19%, porez na upotrebu putničkih, motornih vozila, koji se plaća pri registraciji motornog vozila, a prema radnoj zapremini motora. Do 1.300 kubika 25 eura, preko 1.300 do 1.600 - 40 eura, od 1.600 do 2.000 - 75 eura, preko 2.000 do 2.500 - 220 eura, od 2.500 do 3.000 - 500 eura, od 3.000 do 4.000 - 750 eura, od 4.000 do 5.000 – 1.000 eura. Preko 5.000 – 1.500 eura. Pri produženju registracije motornog vozila plaća se porez na upotrebu putničkih motornih vozila po već pomenutim iznosima, a u zavisnosti od radne zapremine motora", kaže Nađa Radulović, portparol Ministarstva finansija.
Obzirom na različitu praksu u zemljama EU, da li postoji obaveza Crne Gore da se prilagodi tokom pristupnih pregovora sa EU i eventualno šta bi to podrazumijevalo?
"Zakon o porezu na upotrebu putničkog motornog vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letjelica nije potrebno usklađivati tokom pristupnih pregovora sa EU", dodaje Radulović.
U Ministarstvu finansija kažu da se ne razmišlja o smanjenju dažbina za registraciju automobila, ali imajući u vidu stav premijera Mila Đukanovića o benzinu, kao gorivu za privatne putničke automobile, vjerovatno nije ni realno tako nešto očekivati.
"To ipak predstavlja proizvod koji je u našim uslovima pokazatelj višeg kvaliteta života i luksuza", navodi Nađa Radulović.
Pored registracije automobila, u redovne godišnje izdatke spada i porez na nepokretnosti koji u potpunosti pripada lokalnim upravama koje same određuju poresku stopu u okviru koji propisuje Zakon.
"Osnovicu poreza na nepokretnosti čini tržišna vrijednost nepokretnosti u trenutku njenog sticanja. To znači da u zavisnosti od tržišne vrijednosti, koja se određuje na bazi zakonskih kriterija, namijene nepokretnosti, njene veličine, lokacije i slično zavisi i porez na nepokretnosti. Stopu poreza na nepokretnosti, shodno Zakonu o porezu na nepokretnosti, određuje jedinica lokalne samouprave i ista se, u zavisnosti od vrte nepokretnosti, mora kretati u rasponu od 0,25 do 1% tržišne vrijednosti same nepokretnosti. Uređivanje stope poreza na nepokretnosti također spada u ingerenciju lokalnih samouprava. Zavisno od njihove sopstvene politike, opštine je mogu smanjivati ili povećavati, ali samo u rasponu stopa koje su već utvrđene zakonom", riječi su Nađe Radulović.
Iako je Zakonom propisano da opštine mogu naplaćivati porez na nepokretnosti od 0,25 do jedan posto, čini se da postoji svijest da bi uvođenje maksimalne stope bilo kontraproduktivno.
Porez na stan koji je prebivalište vlasnika, u Podgorici se plaća po stopi 0,27 posto od tržišne vrijednosti, a u Budvi nešto manje – 0,25. Prema tome, za prosječan stan u Podgorici od 60 kvadratnih metara, koji košta 65.400 eura, svake godine za porez na nepokretnost treba izdvojiti 177 eura. Ukoliko se radi o sekundarnom stanu, odnosno, stambenom prostoru koje nije prebivalište – dvostruko više, odnosno, 353 eura.
"U svim analizama i u svim projekcijama, ekonomski razvoj i ekonomski napredak je limitiran barijerama na lokalnom nivou, prije nego barijerama na državnom, odnosno na makroekonomskom nivou – i to je crnogorska stvarnost. Ako sa tog aspekta posmatramo, onda treba znati da je porez na nepokretnosti jedan od važnijih izvora finansiranja lokalnih uprava. Vjerovatno su, pod pritiskom nedostatka sredstava, lokalne uprave insistirale na povećanju tih poreskih stopa. Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Time što ćete povećati poreske stope, nećete povećati poreske prihode, to je jedna stvar, a to se javlja i kao lokalna barijera za biznis. Mora se imati u vidu da imamo prosječni zaradu u Crnoj Gori od 490 eura i da sa 490 eura morate da hranite i porodicu i sebe, da plaćate porez na nekretnine i dadžbine. To je prilično teško, složićete se", zaključuje Vasilije Kostić, ekonomski analitičar.
