Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je policijsko nasilje kojem su izloženi građani Republike Srpske. Sagovornice su bile dvije Banjalučanke - Dragana Dardić, izvršna direktorica Helsinškog parlamenta građana Banjaluke, i Ivana Korajlić, vršiteljica dužnosti direktora nevladine organizacije Transparency International, koja se bori protiv korupcije.
Bilo je riječi o surovom obračunu specijalaca sa učesnicima protesta Pravda za Davida, o lovu na ljude, malteritanju i hapšenju građana, o tome kako vlast u Republici Srpskoj pod lažnim optužbama hapsi oca i majku koji traže istinu o ubistvu svog sina, kako je gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić navodno iz bezbjednosnih razloga otkazao novogodišnje svečanosti da bi mogao da svu krivicu za štetu, koja je time nastala, prebaci na građane koji su protestovali, da li je Dodik početkom prošle godine naoružao policiju sa 2.500 dugih cijevi da bi se, kao što je rekao, borila protiv terorista ili da bi branila njegov režim od nezadovoljnih građana, kao i tome da li zabrana skupova pokreta Pravda za Davida najavljuje zabranu svih skupova Dodikovih političkih protivnika.
Omer Karabeg: Gospođo Korajlić, vaša organizacija je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci podnijela prijavu protiv policajaca koji su 25. decembra tukli, hapsili, i ponižavali građane koji su učestvovali na protestu u Banjaluci? Da li je vaša prijava prihvaćena?
Ivana Korajlić: Još uvijek nemamo nikakvog odgovora od tužilaštva. U isto vrijeme vidimo obrnutu reakciju nadležnih organa. Sve je više hapšenja i privođenja aktivista i građana koji su učestvovali na protestima, dok se ništa ne radi da se utvrdi odgovornost policajaca koji su primijenili silu nad građanima koji su mirno protestovali. Mislim da je cilj ovog haosa, koji se stvara, da se skrene pažnju sa najbitnije stvari u cijeloj ovoj priči - a to je rasvjetljavanje ubistva Davida Dragičevića.
Omer Karabeg: Policija se ne boji krivičnih prijava koje protiv nje podnose nevladine organizacije. Ona i dalje progoni i hapsi ljude, koje smatra organizatorima protesta Pravda za Davida, upada u njihove stanove, pretresa ih i maltretira rodbinu. Ispada da su krivi oni koji su prebijani, a ne oni koji su prebijali?
Dragana Dardić: Tako i nama to izgleda. Mi smo se zbog toga obratili Odboru za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srpske tražeći od njih da ispitaju zakonitost djelovanja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Obratili smo se i ombudsmanima za ljudska prava i zahtijevali da u skladu sa svojim nadležnostima reaguju na sve ovo što se dešava. Predložili smo im da razgovaraju sa svim licima, koja su bila privedena i uhapšena, da bi utvrdili u kojoj mjeri su policajci prekoračili ovlašćenja i koristili neprimjerenu silu.
Policija radi šta hoće
Omer Karabeg: Vlast u Republici Srpskoj zabranila je skupove pokreta Pravda za Davida. Da li je to najava da će biti zabranjeni svi skupovi političkih protivnika Milorada Dodika?
Ivana Korajlić: To se već odavno priprema. Mi smo još prije nekoliko godina upozoravali da će usvajanjem zakona o javnom redu i miru, koji je dao veoma široka ovlaštenja policiji, vlast dobiti mogućnost da zabranjuje okupljanja građana i tako narušava njihova osnovna ljudska prava. To sada vidimo na djelu. Protesti Pravda za Davida, koji jako dugo traju, bili su mirni i bez ikakvih incidenata sve do onog trenutka kada je policija primijenila silu. Policija se ne obračunava samo sa aktivistima grupe Pravda za Davida već i sa političkim neistomišljenicima. Zakon je praktično omogućio policiji da radi šta hoće i da privodi ljude bez ikakvog konkretnog osnova.
Dragana Dardić: Svi koji misle drugačije i kritikuju vlast su ućutkani. Podsjetila bih da je javni servis - Radiotelevizija Republike Srpske - otvoreno na strani vladajuće partije i Milorada Dodika i da je većina medija u njihovoj službi.
Omer Karabeg: Vlast vodi dvostruku akciju. S jedne strane hapsi članove pokreta Pravda za Davida pod izgovorom da su ugrozili javni red i mir, a sa druge strane optužuje ih da su nanijeli štetu privrednicima, ugostiteljima i građanima jer su navodno onemogućili proslavu Nove godine u Banjaluci. Prijeti im da će morati da plate milionske odštete. Oni su optuženi da su 30. decembra spriječili da se održi koncert Harisa Džinovića, a onda je gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić otkazao sve novogodišnje svečanosti koje su bile planirane za nedelju 31. decembra, navodno iz bezbjednosnih razloga, mada je Davor Dragičević dan prije toga otkazao sve protestne skupove, a već u subotu uveče policija je počela lov na članove Pravde za Davida, koji su morali da se kriju. Dakle, nije bilo nikakvog razloga da Radojičić otkaže novogodišnje manifestacije. Biće da se je bojao da mnogi ljudi neće doći na slavlje nakon onakve brutalnosti policije. Mislite li vi da je to pravi razlog otkazivanja novogodišnjih svečanosti?
Ivana Korajlić: Gospodin Radojičić se sve vrijeme protesta nije oglašavao. Nije se oglasio ni nakon 25. decembra kada je policija tukla narod. Prvi put se oglasio povodom najave bojkotovanja proslave Nove godine i tek tada je počeo govoriti o potencijalnoj šteti koja će biti nanijeta privrednicima i ugostiteljima. Zaboravio je pomenuti kakvu je štetu reputaciji grada nanijela činjenica da institucije skoro godinu dana nisu odgovorile na zahtjeve građana i riješile slučaj ubistva Davida Dragičevića, već su umjesto toga svu odgovornost svalile na građane koji traže pravdu. Ovdje se radi o direktnoj zamjeni teza.
Ko kvari imidž Banjaluke
Omer Karabeg: U sličnom tonu kao gradonačelnik govorila je i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović koja je rekla je da je Banjaluka zbog protesta Pravda za Davida pretrpjela toliku štetu da će joj biti potrebne godine da povrati svoj imidž. A najveću štetu imidžu Banjaluke nanijela je upravo vlast koja je naredila brutalni obračun sa učesnicima protesta. Te slike su objavile mnoge televizije u svijetu.
Dragana Dardić: Složila bih se da se radi o klasičnoj zamjeni teza kako bi se skrenula pažnja sa glavne stvari - a to su zahtjevi grupe Pravda za Davida i građana koji dolaze na proteste da se rasvijetli slučaj ubistva Davida Dragičevića. A što se tiče otkazivanja novogodišnjih koncerata, pomenula bih da je Haris Džinović, koji je trebao da 30. decembra nastupi u Banjaluci, izjavio da mu nije palo ni na pamet da pjeva na tom koncertu. “Morao sam se tamo pojaviti da bih ispoštovao ugovornu obavezu, ali koncert nisam htio da održim“, rekao je on.
O kakvom je otkazivanju koncerta riječ, objasnite vi meni, ako je pjevač sam rekao da nije imao namjeru da nastupi? A što se tiče gubitka silnog novca, o kome govori Radojičić, stvarno ne znam koji su investitori pohrlili u Banjaluku posljednjih godina da ovdje ulože svoj kapital, pa će sada da se predomisle i da ga povuku. Prvo bi trebalo da čujemo od gradskih i entitetskih vlasti ko je to sve uložio u ovaj grad, pa će sada da bude na gubitku. Sve je to bacanje prašine u oči.
Omer Karabeg: Mnogi ljudi se boje i zato ćute i ne izlaze na proteste. Ali vlast u Republici Srpskoj u slučaju smrti Davida Dragićevića dirnula je, kako kaže Dejan Ilić, komentator beogradskog Peščanika, u jedan o najjačih tabua u kulturi balkanskih naroda - smrt djeteta. Ona je uhapsila oca i majku, koji traže da se otkriju ubice njihovog sina, pod izgovorom da ugrožavaju bezbjednost najviših funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova. Vide li to ljudi? Ako se boje da o tome javno govore, da li barem šapuću?
Ivana Korajlić: Vide, nisu građani slijepi, ali je samo jedan manji dio spreman da izađe na proteste i traži pravdu, dok se većina ne usuđuje. Ljudi se boje, jer ovdje već godinama - ne samo posljednjih mjeseci - vlada strah. Oni koji su zaposleni u javnom sektoru, a njih nije malo, boje se da idu na proteste i javno govore o slučaju Davida Dragičevića, jer vlast prati ko je uključen u Facebook grupu Pravda za Davida i ko ide na proteste. Boje se posljedica. Ovdje imamo diktaturu, ne samo direktnu, već i percipiranu - strah je toliki da se građani boje i kada objektivno za to nema osnova.
Sa druge strane, kada ovih dana prođete Banjalukom, vidite na praznom trgu specijalce sa ogromnim drvenim palicama. Ta slika mnogo više doprinosi negativnim imidžu Banjaluke nego ono o čemu govori gospodin Radojičić. Možete zamisliti kako su se osjećali turisti, koji su ovdje došli za Novu godinu, gledajući špalir specijalaca na trgu i oklopna vozila koja jure kroz grad. Režim pokazuje svoju moć i silu i građanima šalje poruku šta im se sve može desiti ako se drznu da ustanu protiv vlasti.
Dragana Dardić: Sigurno je da strah od gubitka posla utiče na ponašanje ljudi i spriječava ih da javno iskažu podršku majci i ocu ubijenog Davida Dragičevića. Znam za dva slučaja kada su ljudi, koji su zaposleni u javnim institicijama, zbog učešća na skupovima Pravda za Davida premješteni na druga radna mjesta koja nisu u skladu sa njihovim kvalifikacijama. Tih slučajeva možda ima i više, ali ja znam za ta dva zbog toga što su se ti ljudi odlučili da zbog diskriminacije tuže ustanove u kojima rade. Oni su, dakle, kažnjeni samo zbog toga što su učestvovali na mirnim okupljanjima građana.
Dodikova osveta
Omer Karabeg: Zašto je Dodik nakon izbora krenuo na Davora Dragičevića i pokret Pravda za Davida? On je ubjedljivo pobijedio na izborima. Nakon toga opozicija se dobrim dijelom raspala, a na proteste je izlazilo nekoliko stotina ljudi koji ni na koji način nisu ugrožavali njegovu vlast. Šta je u pitanju - da li osveta, jer se se uoči izbora nije usuđivao da zabrani te proteste koji su zaista bili masovni?
Ivana Korajlić: Dodik je u predizbornoj kampanji najavio da će nakon izbora “očistiti“ glavni banjalučki trg na kome su se održavali protesti - i to obećanje je ispunio. Vjerovatno se smatralo da bi takva akcija policije u predizbornom periodu donijela negativne poene vladajućoj stanci, jer je u jednom trenutku izgledalo da bi ti protesti mogli ugroziti izborni rezultat Dodikove stranke. S obzirom da se to nije desilo, Dodik je, dobivši krila, krenuo u potpuni obračun sa svima - i sa opozicijom i za građanima koji su protestovali. Dokle će to ići i gdje će stati - zaista ne znam, ali izgleda da je cilj da se apsolutno uguši bilo kakav vid kritike i bilo kakav vid bunta u Republici Srpskoj. Bojim se da neće stati na ovome.
Duge cijevi
Omer Karabeg: Kada je prije godinu dana kupio 2.500 dugih cijevi da bi naoružao policiju, Dodik je rekao da se policija Republike Srpske mora naoružati da bi se borila protiv terorizma i kriminala. Sada specijalci, naoružani tim istim dugim cijevima, rastjeruju i hapse građane koji protestuju protiv vlasti.
Dragana Dardić: Tako je, sada je na djelu obračunavanje sa sopstvenim narodom. Mi smo i tada, kada je najvaljena nabavka dugih cijevi, upozoravali da naoružavanje i opremanje policije ne može da vodi ničemu dobrom. Dodik se pozvao na borbu protiv terorizma, iako, koliko znam, u Bosni i Hercegovini nismo imali nijedan ozbiljniji teroristički napad. Bila su dva incidenta - jedan u Sarajevu, drugi u Zvorniku - ali oni se ne mogu svrstati u ozbiljne terorističke akcije kakvih je bilo u drugim evropskim zemljama. Tako da je floskula o borbi protiv terorizma iskorištena da se naoruža policija Republike Srpske - da čovjek ima svoju paravojnu formaciju koja će služiti za njegove lične i interese njegove partije. Ne znam kako to drugačije tumačiti.
U Republici Srpskoj sada imamo vrlo opasnu situaciju, jer je sva vlast - i izvršna, i zakonodavna, i sudska - u rukama jedne partije i jednog čovjeka. A kada je tako, onda imate jednopartijski, autokratski sistem u kome nema ni opozicije, ni kritičkog mišljenja. Kada je vlast u rukama jednog čovjeka, onda je sve moguće. Vratila bih se obračunu sa grupom Pravda za Davida 25. decembra. Zašto je izabran taj datum? Bližio se kraj godine, pa sve je trebalo pripremiti za nesmetanu proslavu 9. januara, Dana Republike Srpske, kada je najavljena velika vojna i policijska parada.
Neki tvrde da je 25. decembar, katolički Božić, izabran i zbog toga što su mnogi ambasadori i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini otputovali u svoje zemlje da praznik provedu kod kuće, ali ja mislim da je izbor katoličkog Božića bio prst u oko jednom od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, bez obzira na činjenicu što je broj Hrvata u Banjaluci danas stostruko manji nego devedesetih godina.
Ivana Korajlić: Da živimo u nekoj normalnoj državi, nabavka opreme i oružja za policiju ne bi bila problem. Međutim, kada pogledamo kako gospodin Dodik i njegova partija upravljaju Republikom Srpskom, kako dovode u pitanje institucije na nivou Bosne i Hercegovine, kako pokušavaju da od policije naprave neku vrstu vojske koja će - kako to Dodik i ministar unutrašnjih poslova Lukač vole reći - biti posljednja linija odbrane Republike Srpske, onda taj potez dobija drugo značenje. Očigledno je cilj da se posebno ojačaju one jedinice koje se mogu koristiti u slučaju da se narod digne protiv vlasti. To je ono što posebno zabrinjava. Najgore od svega je što ćemo 9. januara vjerovatno vidjeti paradu one policije koja je prije desetak dana tukla i proganjala građane. Baš me zanima koliko će se građana Banjaluke okupiti da isprati tu paradu.
Sada su na redu Srbi
Omer Karabeg: Da li vam ovo izgleda kao povratak na devedesete? Kulturolog Srđan Sušnica vidi sličnost između sadašnjih događaja i onoga što se dešavalo devedesetih, samo kaže da je vlast Republike Srpske tada progonila nesrbe, a sada progoni vlastiti narod.
Dragana Dardić: Mnogi smatraju da je imidž Banjaluke najviše narušen devedesetih godina kada je nesrpsko stanovništvo, u najvećem dijelu, moralo da napusti grad i kada je Banjaluka postala maltene etnički čist grad. Sve ovo čemu danas svjedočimo je nastavak nekih politika koje su tada započete. Tako da se donekle mogu služiti sa Sušnicom. Tačno je da danas imamo drugu vrstu razračunavanja, pošto u Banjaluci uglavnom živi srpsko stanovništvo.
Ivana Korajlić: Ovo što se danas dešava podsjeća na devedesete u smislu atmosfere straha. Motivi su naizgled različiti, ali su u osnovi isti. Iza svega stoji čuvanje vlasti i želja da se apsolutno vlada svim segmentima ovog društva. Glavni motiv je, dakle, apsolutna moć, a s druge strane, nastojanje da se zataška povod protesta, a to je prije svega nerazjašnjeno ubistvo Davida Dragićevića, ali i mnoga druga iz prethodnih godina.
Dragana Dardić: Cijeli naš razgovor se vodi oko prekomjerne i nedozvoljene upotrebe policijske sile, međutim zaboravili smo da pomenemo i kršenja nekih drugih prava. Tog 25. decembra su dvojica novinara bila privedena, što je kršenju prava novinara na rad i izvještavanje. Došlo je do pretresa stana Davora Dragičevića u kome su bila samo maloljetna djeca. Dakle, bez prisustva punoljetnih osoba što je zakonska obaveza. Prekršeno je pravo na slobodu okupljanja. Svi protesti grupe Pravda za Davida, koji su trajali devet mjeseci, bili su bez dozvole. Šta je policija zabranila, ako dozvola nije postojala? Riječ je o kršenju različitih prava, što je kulminiralo prebijanjem i hapšenjem građana koji su se zatekli na trgu 25 decembra.
Policijski entitet
Omer Karabeg: Mislite li da će nakon ovog brutalnog obračuna sa pokretom Pravda za Davida, prestati svaki otpor Dodikovom režimu? Strah će zavladati i ljudi će paziti šta govore.
Ivana Korajlić: Vidjećemo. Mislim da će se sigurno još neko vrijeme održavati haos, koji je kreirala vlast, a onda će sve zavisiti od istrajnosti grupe Pravda za Davida i građana Banjaluke. Ovaj obračun je svakako poruka svima koji se bune šta ih čeka ukoliko krenu da kritikuju vlast. Imajući u vidu da su i Republika Srpska i Banjaluka svašta istrpili, a da je jako malo bilo pobune, bojim se da će ovaj obračun uništiti građanske proteste koji su se počeli rađati. Jer, ovdje se nije radilo o političkim demonstracijama, cilj protesta je bio rasvjetljavanje ubistva jednog mladića. Nije to bio protest protiv vlasti ili za rušenje vlasti, barem je tako krenulo. Zbog toga se i okupilo toliko ljudi i zbog toga su ti protesti tako dugo trajali. Sada je vlast svima onima, koji planiraju bilo šta slično, poslala poruku šta ih sljeduje.
Omer Karabeg: Da da li je Republika Srpska postala policijska država?
Ivana Korajlić: Republika Srpska nije država, ali jeste policijski entitet, zbog toga što je policija u službi vladajuće partije. Ali ne treba gubiti nadu i ne bih želela da pošaljemo poruku da je bilo kakav vid borbe beznadežan. Teba istrajati. Mislim da bi svi oni prema kojima je policija postupala nasilno trebalo da podnesu tužbe. Transparency International, kao nevladina organizacija koja ima Centar za pružanje pravne pomoći, stoji im na raspolaganju.
Dragana Dardić: Republika Srpska nije još policijski entitet, ali, ako se ovako nastavi, na dobrom je putu da to postane. Ne bih željela da završimo u ovom poprilično negativističkom tonu. Vjerujem da će građani i građanke uvijek naći načina da se njihov glas čuje. Podsjetila bih na neke male, ali vrlo bitne pobjede, koje su građani i građanke izvojevali u ovome gradu. Ne tako davno oni su se izborili protiv izgradnje crkve na dječijem igralištu. To je naizgled sitna, ali vrlo značajna pobjeda stanovnika ovoga grada, koji su našli načina - od skupljanja potpisa za peticiju do protestnih okupljanja - da sačuvaju dječije igralište. Tako da vjerujem da će - bez obzira na današnju situaciju - Banjalučani naći kanale da iskažu kritiku, bunt i otpor.
Facebook Forum