Solidarnost, pomoć, volonteri i skoro nezabilježena volja da se pomogne stanovnicima čije su kuće zbrisane sa lica zemlje, a 19 članova porodica i komšija poginulo 4. oktobra prošle godine u Donjoj Jablanici, počela je nestajati sa prvim snijegom.
"Osjećali smo da je svijet uz nas, a onda smo ostali sami", kaže Ramiza koja živi preko puta Donje Jablanice, naselja koje je te oktobarske noći uništeno odronom iz ilegalnog kamenoloma.
Pruga uništena te noći počela je sa radom tri mjeseca kasnije, kuće još nisu sanirane, a tragovi nesreće nalaze se svuda u Donjoj Jablanici i oko nje. U međuvremenu izostaju snažniji pozivi na utvrđivanje odgovornost.
Četiri mjeseca nakon tragedije poznato je samo da su većinu stradalih ugušili zemljani nanosi. Ostavki nema, hapšenja nema, krivične odgovornosti nema.
'Osjećali smo se usamljeno'
U mjesecima nakon tragedije održano je nekoliko protesta sa kojih su stanovnici poručili da su "poplave prošle, ali vi nam utapate nadu," izražavajući nezadovoljstvo tretmanom vlasti i pomoći u sanaciji štete.
Odgovornost za Jablanicu zatražilo je i stotinjak studenta u Sarajevu, koji su se pred kraj decembra okupili u znak podrške studentima u Srbiji.
Od kraja novembra 2024. studenti u Srbiji organizuju blokade više od 60 fakulteta i traže političku i krivičnu odgovornost zbog stradanja 15 ljudi u padu betonske nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu.
"Kad su bili protesti u Donjoj Jablanici isto su mogli reagovati. Ne samo oni, svi. Ništa protiv podrške i ja bih je pružila, ali mislim da je prvo bitna naša avlija", smatra Nihada stanovnica sela nedaleko od Donje Jablanice.
Ona je članica udruženja žena "Most Jablanica", koje su od prvih momenata nesreće pomagale, kuhale volonterima i pomagačima. Kao i Ramiza, i njena kolegica Nihada kaže da je solidarnost potrebna i kasnije, ne samo u prvim momentima tragedije.
"To je ta naša bosanska solidarnost. Mi smo solidarni u prvi mah, a kasnije neka komšiji crkne krava. U početku kad treba, kad su svi tu i kamere, svi se pokazujemo. A ona kasnija reakcija je bitnija nego ona prva. Tek sad se vidi ko je čovjek, ko ne."
U nekoliko navrata su izlazili i na proteste i pozivali na odgovornost. Kažu da su, iako nisu pozivali, očekivali podršku većeg broja ljudi.
"Ako znate da se tamo nešto desilo strašno, da trebate biti tu i da trebamo biti podrška, jer to što se desilo danas nama ne znači da ne može vama sutra ili bilo kome, nema tu pravila", kaže Ćamila Imamović, predsjednica udruženja Most i stanovnica Donje Jablanice koja je također pretrpjela štetu u poplavama i danas ne živi u svojoj kući.
"I onda se i vi sami zapitate, pa Bože, dragi, evo ako izađe pola sela, ne izađe druga polovina, pa šta to mi radimo? Jer nama svima toliko dobro da nam ne trebaju promjene i da šutimo?"
I njene kolegice poručuju da je na protestima bila mala podrška ljudi što iz grada, što iz vlasti.
"Da se osjetimo da nismo sami. To je toliko tužno da ne možeš povjerovati kako ne proradi žal za izgubljenim životima. Materijalno će se sve nadoknati, sve će biti, ali ko je izgubio svoga, nikad više", dodaje Suada.
Prvi dani nakon nesreće pokazali su kolika je želja ljudi da se pomogne. Samo u prvom danu nesreće preko humanitarne organizacije Pomozi.ba skupljeno je više od 250.000 eura.
No, postoji individualna i postoji društvena solidarnost i odgovornost. Na to ukazuje i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić, koji kaže da individualna dobrota ne može sama po sebi da se zbraja u kolektivnu bez da se napravi iskorak u društvu.
"Mi se moramo ujediniti, organizirati, evo na primjeru ovih divnih studenta u Srbiji. Dakle, mora da postoji taj iskorak, mora se to politizirati i moramo nastupiti kao jedan društveni, a ne individualni subjekt. Tu je ta spojka koja nama često nedostaje," kaže profesor Mujkić.
Nedostaje i pokretača i ljudi koji će snositi odgovornost, smatra Ćamila Imamović. Kaže, ako želimo promjene, moramo biti spremni i rizikovati.
"Vidimo da u Srbiji hapse i odvode, ali oni ne odustaju i ja im stvarno skidam kapu. Divim se na njihovoj istrajnosti. Mi smo htjeli da bar sedmično izađemo, da nešto radimo, čisto da se vidi da smo mi tu. Ali, nezgodno je okupiti masu i nije to više ni ono čije je srušeno, čije nije. Nego mene se ne tiče, ja neću."
I to je ono što je potrebno mijenjati kaže Imamović.
"Mi trebamo stvarati klimu tako da mi možemo i postavljati i smjenjivati. Mi smo ti koji biraju, ali i ono, ok, izabrani ste, dali smo vam povjerenje, ali očekujemo za uzvrat ono što nam zaslužuje da se brinete za svakog građana, bez obzira iz koje vi ste na čelu države ima da brinete za svoje građane."
Interes zajednice nad vlastitim
Četiri mjeseca nakon nezabilježene katastrofe koja je zadesila Jablanicu, ni jedna optužnica nije podignuta. Ne može ni biti jer nije pokrenuta zvanična istraga, nego je u toku predistraga, što su za Radio Slobodna Evropa potvrdili i iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona.
A pošto predistražne radnje nisu zakonom definisana kategorija, one mogu trajati neograničeno dugo.
- Više o oktobarskim poplavama i klizištima u BiH pronađite OVDJE
Analiza dokumentacije izuzete iz kantonalnog ministarstva privrede i jablaničke firme Sani u čijem vlasništvu se nalazio kamenolom, čiji je kamen zatrpao naselje, još uvijek traje.
Obdukcija je pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica. Dan nakon tragedije, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je rekao da je sigurno da ne bi bio ovako veliki broj žrtava da nije bilo kamenoloma.
"Da se nije to brdo sručilo na selo, izbrisalo ga sa lica zemlje", rekao je Nikšić.
Nadležne institucije uglavnom šute ili se pravdaju da firmi nisu dale nikakvu dozvolu za kamenolom koji se nalazi na javnom zemljištu. Dokumenti u posjedu Radija Slobodna Evropa pokazuju da je do 2008. godine imao dozvolu vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
Za Ćamilu Imamović, društvo je potpuno zakazalo, počevši od običnog građanina pa do onih odgovornih.
"U nas se više ne vodi briga ni o lokalnim putevima, ni o šumama, ni o prirodi. Mi smo jednostavno neprijatelji sami sebi," kaže Imamović i naglašava da je nesolidarnost ono što je zabrinjava.
"Mi trebamo staviti interes zajednice prije svojih vlastitih. Dok se to ne desi, nikome neće biti dobro. Jer ako ja znam da u mojoj zajednici nema lokalnog puta i ako nije očišćen jedan kanal, ako mi sve na to šutimo zato što je to u nadležnosti mog prijatelja, onda mi svi imamo problem", navodi Imamović.
U tome problem vidi i profesor Mujkić. Objašnjava da, ne samo Bosna i Hercegovina, već i cijeli region ima nisu političku kulturu.
"Ja mislim da mi imamo snage, ali još uvijek imamo tu neku kočnicu mentalnu, tu nisku političku i demokratsku svijest, da to nekako oblikujemo, fokusiramo. Mi i kad se organiziramo, ne fokusiramo se, ne znamo šta hoćemo. To je nešto što se uči."
Društvo ne može zauvijek ostati u boci, dodaje, jer jednog dana će se otvoriti, a mi nećemo znati šta će poslužiti kao okidač.
"Zašto je rušenje nadstrešnice pokrenulo u Srbiji, a recimo nije tako pokrenulo ubistvo u osnovnoj školi. Jesu bili su protesti, ali nije na taj način udarilo režim da ga zaboli kao ovo što se dešava danas. Ili zašto su JMBG protesti i oni 2014. uspjeli donekle da zadaju udarac u BiH, a neki prije toga ili poslije toga nisu. To je vrlo teško. Imali smo mi protesta, ali nikako nije ta energija uspjela da se fokusira ili organizira."
JMBG protesti održani su u Sarajevu u junu i julu 2013. godine pokrenuti jer je zbog nesuglasica vlasti prestala dodjela jedinstvenih matičnih brojeva građana (JMBG). Kao rezultat toga, djeca rođena nakon februara nisu dobila JMBG broj i stoga nisu mogla dobiti zdravstvene knjižice ili pasoše.
'Potreban je sistem'
Potrebna je reakcija vlasti, potrebna je reakcija društva, a reakcija je slaba. To kažu i slučajni prolaznici Mostara, među kojima je i Bruno.
"Svijet šuti, trpi, izbjegava. Šta će biti od toga? Šta to funkcionira? Od vrha države pa do ovih lokalnih nivoa. To je to jedna piramida", kaže Bruno.
Potreban je i sistem. Uređen, dodaje Ćamila Imamović. "Nažalost, ovo kod nas je nek nam je Bog na pomoći."
U poplavama i klizištima koja su pogodila Hercegovinu i centralni dio Bosne i Hercegovine u oktobru prošle godine poginulo je ukupno 27 osoba, a ukupna šteta iznosi 270 miliona maraka.
Cijeli razgovor sa članicama udruženja 'Most Jablanica' i profesorom Asimom Mujkićem možete slušati u epizodi podcasta Zaviri ispod površine pod naslovom "Dok šutimo o Donjoj Jablanici".