Subota, 01.03.2008.
Napuštamo Opatiju, biser Sjevernog Jadrana, nakon tjedan dana zimskog odmora u magli, vlazi i hladnoći.Opatijska rivijera je još prekrasna sa Austro-ugarskim vilama, mediteranskim parkovima i usprkos divljacima koji grade uz more u Voloskom ogromne zgradurine nakaze, kao šaka u oko. Ima li ime i prezime čovjek koji je odobrio to gradilište ahitektonskog užasa?
Vozimo najvećim dijelom autocestom, nekoliko desetaka kilometara je još gradilište uz brzu cestu. Žalim što vladajući HDZ nije nikad bio na vlasti u Rijeci, jer bi autocesta odavno bila završena, ovako još čekamo.
Za dva sata dolazimo u Zagreb, u toplo proljeće. Žurno se presvlačimo da stignemo na proslavu jubilarnog rodjendana Ines Šaškor, urednice hrvatske redakcije RFE od njenog utemeljenja do ukidanja. Okupljeno društvo mozaik je sastavljen iz različitih perioda Inesina života. Ines je uvijek dobar šef, pa tako i za ovim stolom. Raspoloženje veselo, hrana obilna. Obradovala sam se Zorici Stipetić, povjesničarki. Pričale smo vičući preko stola u galami. Zorica je živi Google, sve zna, dobra memorija, živahna, pametna, krasan sugovornik i lijepa žena. Pitam za Radovana, mog najboljeg urednika iz doba zajedničkog rada u Vjesniku. Da je dobro, kaže Zorica, bio bi ovdje.
Čim su čuli da smo novinari Mladen i ja, susjedi za stolom navaljuju pitanjima: dokle ce taj Bandić, zagrebački gradonačelnik, kažem im skoro su stranački izbori. Hoće li Srbi napasti Kosovo, smirujem ih da je tamo NATO, kažem im da smo u Opatiji vidjeli dosta beogradskih registracija, znači kažu susjedi, vraćaju se Srbi!
U kasno poslijepodne stižemo kući i bacamo se na dnevne novine i odmor od odmora.
Nedjelja, 02.03.2008.
U nedjeljno jutro budi me telefon, moj bratić Vlado provjerava jesmo li stigli kući. Zove iz Kamanja, sela blizu Ozlja, obavljajući proljetne radove oko vikendice. Tu smo oko kuće Ankice Barbir-Mladinović kao redakcija RFE, ali i poslije, provodili krasne sate u jelu, piću, sportu i druženju.
Nakon hladnog jutra osvanuo je vruć dan 22C. Kuham, spremam, javljam se prijateljima koji su nas tražili proteklih dana. Većina ne vjeruje da je u Opatiji bilo plus 8, dok su ovdje šetali kratke rukave. „Nedjeljom u dva" na HRT-u, gostuje glumica Mira Furlan, prvi javni intervju nakon 17 godina i odsustva u SAD. Na pitanje zašto je otišla sa ovih prostora, kaže da više nije mogla izdržati tu količinu bolesne strasti, ni u Zagrebu, niti u Beogradu, gradovima u kojima je tada radila. Kaže da su joj jedini branitelji od medijskog linča bili Viktor Ivančić u Feralu i Radio B92. Nekadašnja zvijezda filma, TV i glumišta danas kaže: „ život ide dalje". Poslijepodne smo izašli na šetnju, kratko sam izdržala toplotni udar, nezdravo vrijeme, kao i nezdrava politika.
Ponedjeljak, 03.032008.
Prvi potez ujutro dogovor sa servisom za popravak stroja za rublje, majstor navodno dolazi sutra u vremenu od 8 do 14h. Pitam može li javiti nešto precizniji termin, pitaju: jel bi ja to htjela!
Odgovorili smo Elke, udovici mog bratica Marina. Poslala nam veseli mail iz Dillija u Istočnom Timoru, gdje će raditi za Svjetsku banku nešto oko zdravstva i obrazovanja. Austrijanka sa boravkom u SAD kamo se vratila iz Hrvatske nakon smrti Marina, da bi završila doktorat. U Dilliju je već bila s mužem, tada zaposlenikom UN, na organizaciji prvih slobodnih izbora. Poslije je radila na projektu norveške vlade o školovanju zaposlenih u naftnoj industriji, dok je Marin mladoj vladi tek osamostaljene države pomagao u državnom protokolu. Od tamo su njihove romantične priče iz kućice s pogledom na zalaz sunca, uglavnom bez struje sa opasnostima od lokalnog stanovništva. Nikad nisam shvatila zasto su nakon jednog povratka u SAD poveli Januarija, sina obitelji kod koje su stanovali u Dilliju, školovali ga i pokušali mu usaditi zapadne navike. Pokušaj je završio neuspjehom.
Veče je i odgledala sam sve vijesti na TV, pročitala novine. Euforija oko mogućeg dolaska Georga Busha u Hrvatsku nakon samita NATO-a u travnju, raste. Spominje se već i zagonetan osmijeh premijera Sanadera. Dok jedni tvrde da bi to bila podrška nama kao leaderu regije, drugi upozoravaju kako bi to značio prometni kaos u gradu. Na kraju dana samo me zanima novi nastavak serije tv „Uvod u anatomiju".
Utorak, 04.03.2008.
Mračno jutro, zahladilo, stroj za rublje popravljen. Šaljem mail Nadiri i Azemu Vllasiju u Prištinu, da smo kod kuće, pitam imaju li struje i vode, od kad su nezavisni. Sjećam se prvog susreta s njima u Zagrebu nakon sto su medjunarodne snage došle na Kosovo. Azem nam je tada rekao: gledao sam povlačenje srpskih vojnika i znam da ta uniforma nikad više neće stupiti na tlo Kosova. On je čvrsto vjerovao sve te godine pregovora i zatezanja da će Kosovo biti nezavisno.
Opet INA diže cijene benzina od 2 do 5 posto. Znam da će me sutra na plaću dočekati skuplja jaja za 10 posto, krumpir, pa i jabuke. I to je globalizacija.
Srijeda, 05.03.2008.
Kišno, vjetrovito i hladno jutro, tokom dana dogadjaji dižu temperaturu. Još se jedan mladi život ugasio samoubistvom, u seriji koja se diže kao spirala ovih dana. U godinu dana 22 samoubojstva maloljetnika, čitav jedan razred. Stručnjaci upozoravaju da u školama nedostaju desetine psihologa i pedagoga, usprkos zakonskoj obavezi. Krivnja se svaljuje na roditelje, i medije. Nije ni čudo, mediji uistinu prave posao sa samoubistvima školaraca. Prvih deset minuta dnevnika na komercijalnoj televiziji posvećuje se detaljima oko tek obduciranog tijela jednog djeteta, gledamo suze roditelja.
Na političkoj sceni predigre za promijenu Ustava i sukobi Ljubljane i Zagreba, to već postaje dosadno.
Za večeru pripremam quiche mužu da mu lakše prodje prehlada. Javlja nam se prijateljica da je već dobila našu kartu iz Opatije, putovala je šest dana. Je li Opatija u Hrvatskoj?
Četvrtak, 06.03.2008.
Uz kavu prelistavam novine, dosadne i površne, krivi podaci, nepismeni tekstovi. Gubim volju za čitanje novina, ali ne mogu bez njih. Pitam se, znaju li ti mladi novinari kako su sretni, njih očito ne kažnjavaju za greške kao što su to činili nama u Vjesniku, ali znam, oni imaju danas druge probleme. Čujem na vijestima da je umrla sjajna glumica Semka Sokolović Bertok, i ne mogu odmah vjerovati. Zovem Kseniju Hajdarhodžić, kod nje smo sjedili satima kad je umro Izet. Sjećam se živo brojnih Semkinih priča, duhovitosti, političkih analiza, druženja zadnjih desetljeća. Hoće li se itko sjetiti koliko su je puta skidali s dasaka u samostalnoj Hrvatskoj zbog političkih i nacionalnih razloga?
Petak, 07.03.2008.
Izgleda da će kraj tjedna biti politički napet. Traju pregovori u vladi - odustati od ZERP-a ili od Evropske unije, takav je ultimatum upućen opet jučer od Ollia Rehna u Zagrebu. Do jučer svi su se u vladi kleli da ZERP i naše ribe, naš Jadran, ne damo. HSS najveći zagovornik ZERP-a traži referendum. Veselje počinje, hoće li se koalicija Vlade uzdrmati? Čeka nas uzbudljivi vikend.
Nadira javlja iz Prištine da odlazi u Bruxelles na veliki skup žena na značajnim položajima, povodom 8. marta Dana žena. Kaže da je na Kosovu nastupilo olakšanje, a da se jako promijenio odnos prema manjinama, svi su prema njima srdačni i ljubezni. Struju i vodu ne spominje.
Sretan dan žena svima, koje nas čitaju.
