Dnevnik za Radio slobodna Europa vodio Boris Beck, pisac i novinar iz Zagreba
Subota, 25. rujna
Kuhanja i ispravljanje domaćih zadaća. Sin u sedmom osnovne uči 18. stoljeće i prosvjetiteljstvo po novom udžbeniku, izradili su ga moji dragi znanci, povjesničari Damir i Magdalena Agičić. Koliko se sjećam, oni su radili i udžbenik povijesti iz kojih bi učili mali Hrvati i Srbi u Vukovaru, ali udžbenik nije dobio odobrenje prosvjetnih vlasti. Vidim i zašto: moj sin odmah na početku uči da su svi ljudi stvoreni jednaki, da je uloga vlasti da osigurava sreću građana, da nagrađuje dobre i kažnjava zle te da narod ima pravo smijeniti vlast koja mu ne odgovara. Kako jednostavno, a koliko daleko!
Radnice tekstilne tvornice štrajkaju glađu jer ne dobivaju plaću. Pisac Zoran Ferić pita je li itko od onih koji su prije dvadeset godina oduševljeno klicali Tuđmanu mogao zamisliti da će ljudi u neovisnoj Hrvatskoj gladovati? Klincima sam za ručak spremio lazanje. Svi su se složili da su to najgore lazanje koje su ikad jeli. Dolazi račun za osiguranje kredita. Stavljam ga na hrpu s drugim računima.
Nedjelja, 26. rujna
U crkvi se čita evanđeoska prispodoba o nepoštenom upravitelju. Nepoštenih upravitelja Hrvatska je puna, pa da čujem. Ovako ide priča: gazda je otkrio da ga upravitej potkrada i odlučio mu je dati otkaz. Upravitelj se prepao od čega će živjeti jer raditi ne zna, a prositi ga je sram. U panici smišlja još jednu prijevaru: poništit će sve dugove seljaka pa će mu oni biti zahvalni kada sutra bude bez posla.
Usporedba vjere i novca česta je u Novom zavjetu. Isus je rekao da je naći vjeru kao naći zakopano blago; da Duh Sveti dobrog čovjeka potiče na sve više i više dobrih djela, kao što i novac u banci raste s kamatama; da su grijesi nalik dugu koji treba vratiti. Istovremeno, od novca treba bježati: Isus upozorava da se ne može služiti Bogu i novcu te da caru treba dati carevo (novac), a Bogu Božje (dušu). "Svako bogatstvo je krađa", rekao je markiz de Sade: tko bi rekao da se i on u nečemu složio s Evanđeljem.
U strahu pred djecom, išao sam na sigurno: za ručak je bilo pohano bijelo meso s pire krumpirom. Pun pogodak.
Ponedjeljak, 27. rujna
Assia Djebar, spisateljica
U zadnji čas uspijevam predati članak (http://www.nacional.hr/clanak/92208/ljubav-i-seks-ispod-burke) svojim novinama. Ja sam se specijalizirao za kulturu, ali novine ukidaju kulturne rubrike, a kritike više nitko ne treba, pa mi je neobično kad netko naruči tekst. Naručena tema je o ženama iz islamskog svijeta i iz Kine koje pišu o ljubavi i seksu. Anchee Min, Ayaan Hirsi Ali, Assia Djebar, Nazar Nafisi, Rajaa al-Sanea, Zhou Weihui, Chun Sue... Skidam kapu pred njihovom hrabrošću. Kada se u Meki propovijeda protiv al-Sanee, ne bih joj htio biti u koži, a ni Zhou Weihui kad joj pale knjige ili Chun Sue kad joj zatvore izdavačku kuću. Ljubav i seks su još od "1984" smrtonosni za totalitarizam, a imami i politbiroi drhte pred herc romanima!
Zamislio sam rubriku "porno-kultura". Objavila bi se slika gole žene (ili muškarca, zašto ne) kako čita neku knjigu, a ja bih onda napisao prikaz te knjige. Nisam to još nijednim novinama predložio. Što ako prihvate?
Djeci je baka podgrijala one iste lazanje od subote i smazali su ih u slast. Dolazi porez za auto. Stavljam ga na račun za osiguranje kredita.
Utorak, 28. rujna
Hrvatski politički vrh ruši se kao kula od karata. Uhićeni potpredsjednik vlade Damir Polančec svjedočio je u Saboru o potkradanju Ine i usput rekao da se osjeća kao Josip koga su braća prodala u Egipat. Josip je bio najdraži sin patrijarha Jakova pa su ga zavidna braća prodala u ropstvo. U Egiptu je završio u zatvoru jer nije pristao na seks s udanom ženom, a faraonu je protumačio glasoviti san o mršavim kravama koje su pojele debele: nakon godina obilja uslijedit će godine siromaštva, zato treba sačuvati žito iz bogatih žetvi da se može podijeliti ljudima kada budu gladni. Naš potpredsjednik je sve obratno od Josipa: u zatvoru je zbog nemoralnog vladanja, a ne zbog opiranja nemoralu; potpredsjednik je vlade koja uopće nije štedjela u vremenu obilja nego je baš tada najviše krala; kad su nastupile mršave godine, njegov HDZ nema svojim biračima dati ama baš ništa.
Novi udar na kućni budžet. Kći ima 28 kila, a školska torba joj je teška 7 kila. Bi li ministar prosvjete svaki dan na posao nosio ruksak koji teži četvrtinu njegove kilaže? Ne bi, ali baš ga briga. Kupujem kćeri torbu na kotačiće.
Srijeda, 29. rujna
Hrvatska - HNK u Zagrebu
Nakon mnogo godina ušao sam u HNK. Tamo sam bio zadnji put po novinarskom zadatku, na nekoj državotvornoj recitaciji Zlatka Viteza, s Tuđmanom u svečanoj loži. Nakon deset minuta sam pobjegao i otada imam PTSP kad god prođem uz HNK.
Ali trupa Peeping Tom i njihova predstava "Ulica Vandenbranden 32" (http://www.youtube.com/watch?v=KlrXPVZG5Ho&feature=related) bila je super. Ta ledena planina, njihovi grčeviti pokreti, toplo pjevanje i posvemašnja izgubljenost tih ljudi slomili su mi srce. Moj sin je bio puno stroži: "Sadržaj je čisto smeće", rekao je. Istina, to je bila koreodrama i nema tu nekog sadržaja: dečko ide djevojci koja je trudna, ali ona onda kaže da dijete nije njegovo; djevojka bi se htjela useliti ocu djeteta, ali on već ima suprugu koja je ne pusti; supruga bi htjela imati dijete, ali ne može pa pati; muž ekvilibrira; dečko i dalje odlazi trudnoj djevojci. I to je sve. I sin želi torbu na kotačiće. Kupujem.
Četvrtak, 30. rujna
Ujutro primjećujem da mi se rašila cipela, a to mi je jedini par. Obuvam tenisice. Četvrtkom imam emisiju na Hrvatskom katoličkom radiju "Kulturogram", a gost mi je katolički intelektualac Ivo Jelić. Citira Ivana Pavla II koji je rekao da se dostojanstvo većine očituje u tome kako se ponaša prema manjini. Potreseno priča o partizanskim zločinima na Daksi i bombardiranju Dubrovnika 1991, ali poziva na pomirenje i opraštanje. Jednoj slušateljici to se ne sviđa, ali on je uporan: opraštanje nema alternative. Možda su mu zato jednom odšarafili kotače na autu.
Moj sin je vrlo razočaran jer nitko od njegovih prijatelja ne zna da mu je tata pisac. Da li da mu kažem da me Društvo pisaca šalje u Bugarsku gdje mi je prevedena knjiga i zaključujem da je bolje da tu informaciju zadržim za sebe. Navečer otkrivam da ne prerastaju tenisice samo moja djeca, nego se to i meni desilo. Užasno me boli lijevi palac.
Petak, 31. rujna
Između tenisica i cipela odlučujem se za cipele. Možda nitko neće primijetiti da mi viri mali prst na lijevo nozi. Uhićeni su Mladen Barišić, šef carine i blagajnik HDZ-a, i ratni zločinac Branimir Glavaš, dva tužna pola hrvatske politike. Prvome su u kući našli milijune kuna, eura i deviza, sve u kešu, drugome mrtve Srbe u garaži. Ovo više nije ni parabola o nepoštenom upravitelju - ovo je nokturama u zoološkom vrtu. Mnoštvo malih noćnih bića bježi na sve strane pred snopom svjetla, a kako koju životinjicu ugledate, još deseci zure iz mraka, u strahu za goli život.
Idem na sastanke književnog časopisa "Autsajderski fragmenti" koji uređujem nakon prerane smrti Tee Benčić Rimay. Novi broj je posvećen Vladi Gotovcu: pjesnik i disident koji je pleo košare u Staroj Gradiški nije se snašao u Hrvatskoj koju je sanjao. "Lakše te je bilo voljeti izdaleka", rekao je pjesnik Boris Maruna. Za časopis još nismo dobili novac od Ministarstva, radimo na dug. Dobra je vijest da će mi Treći program Hrvatskog radija emitirati poduži tekst o Nicku Caveu, za to bih mogao dobiti možda i tisuću kuna. Loša vijest je da mi od početka godine radio nije ništa platio, HRT je pun dugova i morat će otpuštati ljude. Baš me briga, pisat ću i dalje po svom. Kako bi rekao Maruna: "Vi možete zajebavati mene, ali ne možete poeziju."
Subota, 25. rujna
Kuhanja i ispravljanje domaćih zadaća. Sin u sedmom osnovne uči 18. stoljeće i prosvjetiteljstvo po novom udžbeniku, izradili su ga moji dragi znanci, povjesničari Damir i Magdalena Agičić. Koliko se sjećam, oni su radili i udžbenik povijesti iz kojih bi učili mali Hrvati i Srbi u Vukovaru, ali udžbenik nije dobio odobrenje prosvjetnih vlasti. Vidim i zašto: moj sin odmah na početku uči da su svi ljudi stvoreni jednaki, da je uloga vlasti da osigurava sreću građana, da nagrađuje dobre i kažnjava zle te da narod ima pravo smijeniti vlast koja mu ne odgovara. Kako jednostavno, a koliko daleko!
Radnice tekstilne tvornice štrajkaju glađu jer ne dobivaju plaću. Pisac Zoran Ferić pita je li itko od onih koji su prije dvadeset godina oduševljeno klicali Tuđmanu mogao zamisliti da će ljudi u neovisnoj Hrvatskoj gladovati? Klincima sam za ručak spremio lazanje. Svi su se složili da su to najgore lazanje koje su ikad jeli. Dolazi račun za osiguranje kredita. Stavljam ga na hrpu s drugim računima.
Isus je rekao da je naći vjeru kao naći zakopano blago; da Duh Sveti dobrog čovjeka potiče na sve više i više dobrih djela, kao što i novac u banci raste s kamatama; da su grijesi nalik dugu koji treba vratiti.
Nedjelja, 26. rujna
U crkvi se čita evanđeoska prispodoba o nepoštenom upravitelju. Nepoštenih upravitelja Hrvatska je puna, pa da čujem. Ovako ide priča: gazda je otkrio da ga upravitej potkrada i odlučio mu je dati otkaz. Upravitelj se prepao od čega će živjeti jer raditi ne zna, a prositi ga je sram. U panici smišlja još jednu prijevaru: poništit će sve dugove seljaka pa će mu oni biti zahvalni kada sutra bude bez posla.
Usporedba vjere i novca česta je u Novom zavjetu. Isus je rekao da je naći vjeru kao naći zakopano blago; da Duh Sveti dobrog čovjeka potiče na sve više i više dobrih djela, kao što i novac u banci raste s kamatama; da su grijesi nalik dugu koji treba vratiti. Istovremeno, od novca treba bježati: Isus upozorava da se ne može služiti Bogu i novcu te da caru treba dati carevo (novac), a Bogu Božje (dušu). "Svako bogatstvo je krađa", rekao je markiz de Sade: tko bi rekao da se i on u nečemu složio s Evanđeljem.
U strahu pred djecom, išao sam na sigurno: za ručak je bilo pohano bijelo meso s pire krumpirom. Pun pogodak.
Ponedjeljak, 27. rujna
U zadnji čas uspijevam predati članak (http://www.nacional.hr/clanak/92208/ljubav-i-seks-ispod-burke) svojim novinama. Ja sam se specijalizirao za kulturu, ali novine ukidaju kulturne rubrike, a kritike više nitko ne treba, pa mi je neobično kad netko naruči tekst. Naručena tema je o ženama iz islamskog svijeta i iz Kine koje pišu o ljubavi i seksu. Anchee Min, Ayaan Hirsi Ali, Assia Djebar, Nazar Nafisi, Rajaa al-Sanea, Zhou Weihui, Chun Sue... Skidam kapu pred njihovom hrabrošću. Kada se u Meki propovijeda protiv al-Sanee, ne bih joj htio biti u koži, a ni Zhou Weihui kad joj pale knjige ili Chun Sue kad joj zatvore izdavačku kuću. Ljubav i seks su još od "1984" smrtonosni za totalitarizam, a imami i politbiroi drhte pred herc romanima!
Zamislio sam rubriku "porno-kultura". Objavila bi se slika gole žene (ili muškarca, zašto ne) kako čita neku knjigu, a ja bih onda napisao prikaz te knjige. Nisam to još nijednim novinama predložio. Što ako prihvate?
Djeci je baka podgrijala one iste lazanje od subote i smazali su ih u slast. Dolazi porez za auto. Stavljam ga na račun za osiguranje kredita.
Utorak, 28. rujna
Hrvatski politički vrh ruši se kao kula od karata. Uhićeni potpredsjednik vlade Damir Polančec svjedočio je u Saboru o potkradanju Ine i usput rekao da se osjeća kao Josip koga su braća prodala u Egipat. Josip je bio najdraži sin patrijarha Jakova pa su ga zavidna braća prodala u ropstvo. U Egiptu je završio u zatvoru jer nije pristao na seks s udanom ženom, a faraonu je protumačio glasoviti san o mršavim kravama koje su pojele debele: nakon godina obilja uslijedit će godine siromaštva, zato treba sačuvati žito iz bogatih žetvi da se može podijeliti ljudima kada budu gladni. Naš potpredsjednik je sve obratno od Josipa: u zatvoru je zbog nemoralnog vladanja, a ne zbog opiranja nemoralu; potpredsjednik je vlade koja uopće nije štedjela u vremenu obilja nego je baš tada najviše krala; kad su nastupile mršave godine, njegov HDZ nema svojim biračima dati ama baš ništa.
Novi udar na kućni budžet. Kći ima 28 kila, a školska torba joj je teška 7 kila. Bi li ministar prosvjete svaki dan na posao nosio ruksak koji teži četvrtinu njegove kilaže? Ne bi, ali baš ga briga. Kupujem kćeri torbu na kotačiće.
Srijeda, 29. rujna
Nakon mnogo godina ušao sam u HNK. Tamo sam bio zadnji put po novinarskom zadatku, na nekoj državotvornoj recitaciji Zlatka Viteza, s Tuđmanom u svečanoj loži. Nakon deset minuta sam pobjegao i otada imam PTSP kad god prođem uz HNK.
Ali trupa Peeping Tom i njihova predstava "Ulica Vandenbranden 32" (http://www.youtube.com/watch?v=KlrXPVZG5Ho&feature=related) bila je super. Ta ledena planina, njihovi grčeviti pokreti, toplo pjevanje i posvemašnja izgubljenost tih ljudi slomili su mi srce. Moj sin je bio puno stroži: "Sadržaj je čisto smeće", rekao je. Istina, to je bila koreodrama i nema tu nekog sadržaja: dečko ide djevojci koja je trudna, ali ona onda kaže da dijete nije njegovo; djevojka bi se htjela useliti ocu djeteta, ali on već ima suprugu koja je ne pusti; supruga bi htjela imati dijete, ali ne može pa pati; muž ekvilibrira; dečko i dalje odlazi trudnoj djevojci. I to je sve. I sin želi torbu na kotačiće. Kupujem.
Četvrtak, 30. rujna
Ujutro primjećujem da mi se rašila cipela, a to mi je jedini par. Obuvam tenisice. Četvrtkom imam emisiju na Hrvatskom katoličkom radiju "Kulturogram", a gost mi je katolički intelektualac Ivo Jelić. Citira Ivana Pavla II koji je rekao da se dostojanstvo većine očituje u tome kako se ponaša prema manjini. Potreseno priča o partizanskim zločinima na Daksi i bombardiranju Dubrovnika 1991, ali poziva na pomirenje i opraštanje. Jednoj slušateljici to se ne sviđa, ali on je uporan: opraštanje nema alternative. Možda su mu zato jednom odšarafili kotače na autu.
Moj sin je vrlo razočaran jer nitko od njegovih prijatelja ne zna da mu je tata pisac. Da li da mu kažem da me Društvo pisaca šalje u Bugarsku gdje mi je prevedena knjiga i zaključujem da je bolje da tu informaciju zadržim za sebe. Navečer otkrivam da ne prerastaju tenisice samo moja djeca, nego se to i meni desilo. Užasno me boli lijevi palac.
Petak, 31. rujna
Baš me briga, pisat ću i dalje po svom. Kako bi rekao Maruna: "Vi možete zajebavati mene, ali ne možete poeziju
Između tenisica i cipela odlučujem se za cipele. Možda nitko neće primijetiti da mi viri mali prst na lijevo nozi. Uhićeni su Mladen Barišić, šef carine i blagajnik HDZ-a, i ratni zločinac Branimir Glavaš, dva tužna pola hrvatske politike. Prvome su u kući našli milijune kuna, eura i deviza, sve u kešu, drugome mrtve Srbe u garaži. Ovo više nije ni parabola o nepoštenom upravitelju - ovo je nokturama u zoološkom vrtu. Mnoštvo malih noćnih bića bježi na sve strane pred snopom svjetla, a kako koju životinjicu ugledate, još deseci zure iz mraka, u strahu za goli život.
Idem na sastanke književnog časopisa "Autsajderski fragmenti" koji uređujem nakon prerane smrti Tee Benčić Rimay. Novi broj je posvećen Vladi Gotovcu: pjesnik i disident koji je pleo košare u Staroj Gradiški nije se snašao u Hrvatskoj koju je sanjao. "Lakše te je bilo voljeti izdaleka", rekao je pjesnik Boris Maruna. Za časopis još nismo dobili novac od Ministarstva, radimo na dug. Dobra je vijest da će mi Treći program Hrvatskog radija emitirati poduži tekst o Nicku Caveu, za to bih mogao dobiti možda i tisuću kuna. Loša vijest je da mi od početka godine radio nije ništa platio, HRT je pun dugova i morat će otpuštati ljude. Baš me briga, pisat ću i dalje po svom. Kako bi rekao Maruna: "Vi možete zajebavati mene, ali ne možete poeziju."
