Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju u Podgorici
Subota, 25. Decembar
Danas se desilo nešto što priželjkuje svaki menadžer: Đorđije, Ivana, Milivoje i Biljana J., mlađi dio CDT-ove ekipe, samoinicijativno su organizovali „radnu subotu“... Završavaju višemjesečno istraživanje finansiranja NVO-a od stane države. CDT kreće u kampanju za promjenu loših zakonskih rješenja i trenutnih praksi... Velike pare se daju nasumice, bez pravila... Nema monitoriga niti kontrole trošenja sredstava...Tek 10% NVO-a, korisnika državnih sredstava, ima svoj veb sajt... Nevjerovatno... Ekipa želi da još jednom sve prođe, provjeri, sabere i uporedi. Ovdje nema prava na grešku.
Istraživački tim saopštava nalaze, Bojan, naš koordinator istraživačkog centra, radi finalno testiranje korišćene metodoligije (on je naš intelekt), a Milica formuliše stavove i sprema izjavu za medije... I već odgovara na potencijalna „nezgodna“ pitanja novinara... Iako ih nikad nema... Ja, iako prilično neuposlen, sjedim u jednom ćosku i uživam. Uvijek uživam kad gledam tim: mladi sposobni ljudi, svjesni svoje odgovornosti i važnosti akcije... Ovaj način rada je doveo do rezultata na koji sam stvarno ponosan: nikad niko nije osporio nalaze CDT-ovih istraživanja.
Nedjelja, 26. decembar
Dobio sam lijep novogodišnji poklon: Plavi avion - novi album Darka Rundeka. Kod nas, naravno, taj album nije moguće kupiti, jer takve nebitne stvari znaju da kasne i po više mjeseci. Ilustracija na naslovnoj strani me podsjeća na djetinstvo. Tako sam i ja crtao avione... Samo što je moj avion imao crvenu zvijezdu... I sad ponekad tako crtam... Moja sestra Tatjana, istoričarka umjetnosti, kaže da je bio neki Kle i da je, crtajući na taj način zaradio „grdne pare“. Kaže da je štos u iskrenosti.
Kad god slušam nove albume autora koje volim imam neku vrstu strepnje... Da li će taj rad biti na nivou prošlog? Jer, često sam bio razočaran... Ali, takva vrsta strepnje ne postoji kad je u pitanju ime Darko Rundek... Četiri albuma sa Haustorom, pet samostalnih, uvijek bez greške... Principi ostaju isti, nijanse se lijepo mijenjaju... Ostaje uvijek slična tuga... Kao kod Lalića. Ostaju i sjajno nacrtane Rundekove najdublje misli... I ostaju Indijanci u „potrazi za transom“... Sejmeni, Hijavata... Šejn... A ovog puta i Maksim Gorki: Sokol.
Ponedjeljak, 27. decembar
Startovao je konkurs za naš novi Internship program: studenti, prije završetka fakulteta, stažiraju u državnim institucijama, upoznaju sistem i ljude u njemu, pomažu i doprinose. Do sad su radili preko 50.000 radnih sati.
Međutim, situacija se zakomplikovala od kad se saznalo da se preko 50% studenata zaposlilo na svojim mjestima stažiranja. Od tada su počeli zanimljivi pozivi koje Blažo, koordinator projekta i ja, svake godine brižljivo evidentiramo... Pomažu nam Bilja P. i Mitro i zajedno, od dobijenog materijala, pravimo pank pjesmu. A to vam otprilike izgleda ovako: On kaže:“ Jel ovo vaš projekat što studenti rade kod Mila?“. Ja kažem: „Jeste, u državnim institucijama“. On kaže: „Imam obavezu prema jednoj maloj, njena majka me je jako zadužila“.
Ja kažem. „I“. On kaže: „Ko vam je glavni za to?“. Ja kažem: „Ima komisija, komisiju vodim ja“. On kaže: „E, da mi vidiš to, molim te“. Ja kažem: „Šta da vam vidim?“. On kaže: „Pa da ta mala upane tamo“. Ja kažem: „Kakav je student?“. On kaže: „Ma super, položila je sve kolokvijume, nema joj po kome doći da nije dobra. A i po čitav dan je na kompjuteru.“ Ja kažem: „Dobro, dobro, neka popuni prijavu što bolje, imaju neki stranci u komisiji“... Tajac... Izgovaranjem riječi „stranac“ sve prestaje. I šta reći čovjeku koji traži da neko neđe upane?
Utorak, 28. decembar
Dobili smo novu Vladu... Iznenađujuće velik broj novih ljudi. Meni, prateći ostala dešavanja, izgleda kao čistka... Veliko spremanje...
Volim čistke... Valjda zato što ih u posljednjih 20-tak godina nije bilo mnogo... Ili zato što volim kad se staro mijenja za novo... Ili što volim osjećaj oslobađanja... Priželjkujem da je ovo samo početak... Prvi krug sređivanja stanja... Priželjkujem drugi krug, koji će se desiti u nekom, doglednom vremenu... Promjena je jedina konstanta.
Nije lako onome ko sprovodi proces promjena... Znam da za sve ovo treba šira podrška...Kako ona iz političkih tako i ona iz društvenih krugova... Zato dajem šansu ovim promjenama i novom premijeru...
A u duboko u meni, ponalazim i onaj iracionalni razlog podrške... Bio je u prvim redovima svih rok koncerata... Ne u VIP ložama... I prisjećam se kad samo ga, Branko i ja, na koncertu Stounsa u Budvi, pritisnuti od mase i alkohola, grubo nagazili (što je, na Aidinom licu izazvalo vidan stid)... „Izvinite ministre“... Samo se lijepo nasmijao... Sljedeći koncerti će ujedno biti i velika provjera njegovog rokenrola... A samim tim i svega ostalog.
Srijeda, 29. decembar
Danas počinje turneja Novogodišnje skakaonice. Znate onaj lijepi osjećaj: Oberstdorf, Garmiš, Insbruk, Bišof... Sjećate li se kad su nam ove skakaonice značile koliko i praznik... Jens Vajslog, Jirži Parma, Mati Nikenen, Primož Ulaga, Miran Tepeš... Sjećate li se kako smo pogađali ostvarene dužine i ocjene za stil skoka. Konačno sam tu: Oberstdorf. Nakon 25 godina sve to gledam uživo. I divim se: ljudima koji lete, razdraganoj masi... Divim se prelijepoj prirodi. I kako je Švabo sve to lijepo uklopio.
Dušan i Helga forsiraju neke čudne alkoholne čajeve. Biće ovo dug dan.
Četvrtak, 30 decembar
Uživam u skijanju... Nepoznate staze... I poznati ritual: Goja je glumica i lijepo čita. Uvijek na skijanju, dok se penjemo ka vrhu, u gondoli, ona čita, ja slušam i smijem se. Ljudi okolo čudno gledaju i pomalo zavide.Ona čita Jergovića (Historijsku čitanku), Bazdulja (Heroje) i Veličkovića (Sahib). Znam zašto te knjige. Forma je pogodna da se cjelina pročita do kraja vožnje. Ali, ne znam zašto samo Bosanci, valjda zbog Olimpijade...
Ukrasi na jelci - ilustrativna fotografijaMoj drug Blagi me zove iz Praga... Kaže da Kundera još živi tamo...A ja kažem da živi svuda, gdje god ima smiješnih ljubavi.
Petak, 31. decembar
Već odavno mi nije važno u kojoj ću kafani dočekati Novu Godinu... U posljednje vrijeme najbolje rješenje je neka kafana na ski stazi... Ali, moram priznati da mi ponekad nedostaju one brižljive pripreme koje smo praktikovali u djetinstvu: moj drug Milanko je već početkom oktobra pravio spiskove zvanica... Onda bi veoma pažljivo pravio izmjene, precrtavao, dopisivao, tako da bi početkom decembra sve bilo izvjesno... Tada je počinjao da razvlači kablove i skuplja zvučnike, semafore, rotaciona svijetla i sve ostalo što bi moglo stvoriti atmosferu...Onda bi sve to povezao žicom i imali bi svijetlo u ritmu muzike...Volio bih sad da kod nekog vidim takav entuzijazam...
Eto toliko od mene...
E da: Srećna vam Nova Godina...
Subota, 25. Decembar
Danas se desilo nešto što priželjkuje svaki menadžer: Đorđije, Ivana, Milivoje i Biljana J., mlađi dio CDT-ove ekipe, samoinicijativno su organizovali „radnu subotu“... Završavaju višemjesečno istraživanje finansiranja NVO-a od stane države. CDT kreće u kampanju za promjenu loših zakonskih rješenja i trenutnih praksi... Velike pare se daju nasumice, bez pravila... Nema monitoriga niti kontrole trošenja sredstava...Tek 10% NVO-a, korisnika državnih sredstava, ima svoj veb sajt... Nevjerovatno... Ekipa želi da još jednom sve prođe, provjeri, sabere i uporedi. Ovdje nema prava na grešku.
Istraživački tim saopštava nalaze, Bojan, naš koordinator istraživačkog centra, radi finalno testiranje korišćene metodoligije (on je naš intelekt), a Milica formuliše stavove i sprema izjavu za medije... I već odgovara na potencijalna „nezgodna“ pitanja novinara... Iako ih nikad nema... Ja, iako prilično neuposlen, sjedim u jednom ćosku i uživam. Uvijek uživam kad gledam tim: mladi sposobni ljudi, svjesni svoje odgovornosti i važnosti akcije... Ovaj način rada je doveo do rezultata na koji sam stvarno ponosan: nikad niko nije osporio nalaze CDT-ovih istraživanja.
Nedjelja, 26. decembar
Dobio sam lijep novogodišnji poklon: Plavi avion - novi album Darka Rundeka. Kod nas, naravno, taj album nije moguće kupiti, jer takve nebitne stvari znaju da kasne i po više mjeseci. Ilustracija na naslovnoj strani me podsjeća na djetinstvo. Tako sam i ja crtao avione... Samo što je moj avion imao crvenu zvijezdu... I sad ponekad tako crtam... Moja sestra Tatjana, istoričarka umjetnosti, kaže da je bio neki Kle i da je, crtajući na taj način zaradio „grdne pare“. Kaže da je štos u iskrenosti.
Kad god slušam nove albume autora koje volim imam neku vrstu strepnje... Da li će taj rad biti na nivou prošlog? Jer, često sam bio razočaran... Ali, takva vrsta strepnje ne postoji kad je u pitanju ime Darko Rundek... Četiri albuma sa Haustorom, pet samostalnih, uvijek bez greške... Principi ostaju isti, nijanse se lijepo mijenjaju... Ostaje uvijek slična tuga... Kao kod Lalića. Ostaju i sjajno nacrtane Rundekove najdublje misli... I ostaju Indijanci u „potrazi za transom“... Sejmeni, Hijavata... Šejn... A ovog puta i Maksim Gorki: Sokol.
Ponedjeljak, 27. decembar
Startovao je konkurs za naš novi Internship program: studenti, prije završetka fakulteta, stažiraju u državnim institucijama, upoznaju sistem i ljude u njemu, pomažu i doprinose. Do sad su radili preko 50.000 radnih sati.
Međutim, situacija se zakomplikovala od kad se saznalo da se preko 50% studenata zaposlilo na svojim mjestima stažiranja. Od tada su počeli zanimljivi pozivi koje Blažo, koordinator projekta i ja, svake godine brižljivo evidentiramo... Pomažu nam Bilja P. i Mitro i zajedno, od dobijenog materijala, pravimo pank pjesmu. A to vam otprilike izgleda ovako: On kaže:“ Jel ovo vaš projekat što studenti rade kod Mila?“. Ja kažem: „Jeste, u državnim institucijama“. On kaže: „Imam obavezu prema jednoj maloj, njena majka me je jako zadužila“.
Ja kažem. „I“. On kaže: „Ko vam je glavni za to?“. Ja kažem: „Ima komisija, komisiju vodim ja“. On kaže: „E, da mi vidiš to, molim te“. Ja kažem: „Šta da vam vidim?“. On kaže: „Pa da ta mala upane tamo“. Ja kažem: „Kakav je student?“. On kaže: „Ma super, položila je sve kolokvijume, nema joj po kome doći da nije dobra. A i po čitav dan je na kompjuteru.“ Ja kažem: „Dobro, dobro, neka popuni prijavu što bolje, imaju neki stranci u komisiji“... Tajac... Izgovaranjem riječi „stranac“ sve prestaje. I šta reći čovjeku koji traži da neko neđe upane?
Utorak, 28. decembar
Dobili smo novu Vladu... Iznenađujuće velik broj novih ljudi. Meni, prateći ostala dešavanja, izgleda kao čistka... Veliko spremanje...
Volim čistke... Valjda zato što ih u posljednjih 20-tak godina nije bilo mnogo... Ili zato što volim kad se staro mijenja za novo.
Volim čistke... Valjda zato što ih u posljednjih 20-tak godina nije bilo mnogo... Ili zato što volim kad se staro mijenja za novo... Ili što volim osjećaj oslobađanja... Priželjkujem da je ovo samo početak... Prvi krug sređivanja stanja... Priželjkujem drugi krug, koji će se desiti u nekom, doglednom vremenu... Promjena je jedina konstanta.
Nije lako onome ko sprovodi proces promjena... Znam da za sve ovo treba šira podrška...Kako ona iz političkih tako i ona iz društvenih krugova... Zato dajem šansu ovim promjenama i novom premijeru...
A u duboko u meni, ponalazim i onaj iracionalni razlog podrške... Bio je u prvim redovima svih rok koncerata... Ne u VIP ložama... I prisjećam se kad samo ga, Branko i ja, na koncertu Stounsa u Budvi, pritisnuti od mase i alkohola, grubo nagazili (što je, na Aidinom licu izazvalo vidan stid)... „Izvinite ministre“... Samo se lijepo nasmijao... Sljedeći koncerti će ujedno biti i velika provjera njegovog rokenrola... A samim tim i svega ostalog.
Srijeda, 29. decembar
Danas počinje turneja Novogodišnje skakaonice. Znate onaj lijepi osjećaj: Oberstdorf, Garmiš, Insbruk, Bišof... Sjećate li se kad su nam ove skakaonice značile koliko i praznik... Jens Vajslog, Jirži Parma, Mati Nikenen, Primož Ulaga, Miran Tepeš... Sjećate li se kako smo pogađali ostvarene dužine i ocjene za stil skoka. Konačno sam tu: Oberstdorf. Nakon 25 godina sve to gledam uživo. I divim se: ljudima koji lete, razdraganoj masi... Divim se prelijepoj prirodi. I kako je Švabo sve to lijepo uklopio.
Dušan i Helga forsiraju neke čudne alkoholne čajeve. Biće ovo dug dan.
Četvrtak, 30 decembar
Uživam u skijanju... Nepoznate staze... I poznati ritual: Goja je glumica i lijepo čita. Uvijek na skijanju, dok se penjemo ka vrhu, u gondoli, ona čita, ja slušam i smijem se. Ljudi okolo čudno gledaju i pomalo zavide.Ona čita Jergovića (Historijsku čitanku), Bazdulja (Heroje) i Veličkovića (Sahib). Znam zašto te knjige. Forma je pogodna da se cjelina pročita do kraja vožnje. Ali, ne znam zašto samo Bosanci, valjda zbog Olimpijade...
Petak, 31. decembar
Već odavno mi nije važno u kojoj ću kafani dočekati Novu Godinu... U posljednje vrijeme najbolje rješenje je neka kafana na ski stazi... Ali, moram priznati da mi ponekad nedostaju one brižljive pripreme koje smo praktikovali u djetinstvu: moj drug Milanko je već početkom oktobra pravio spiskove zvanica... Onda bi veoma pažljivo pravio izmjene, precrtavao, dopisivao, tako da bi početkom decembra sve bilo izvjesno... Tada je počinjao da razvlači kablove i skuplja zvučnike, semafore, rotaciona svijetla i sve ostalo što bi moglo stvoriti atmosferu...Onda bi sve to povezao žicom i imali bi svijetlo u ritmu muzike...Volio bih sad da kod nekog vidim takav entuzijazam...
Eto toliko od mene...
E da: Srećna vam Nova Godina...
