(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Tomislav Cvitanušić rođen je 1971. godine u Puli. U Sarajevu je završio osnovnu i srednju školu te Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Nekadašnji je, a i nesuđeni, košarkaš čuvene sarajevske Bosne, a danas maratonac, triatlonac i alpinista. Do sada je uspješno završio petnaest maratonskih utrka širom svijeta. Tri puta je završio najtežu triatlonsku trku "Ironman". Kao planinar i alpinista dosegnuo je vrhove do 7.000 metara nadmorske visine.
Jedan je od organizatora Sarajevskog polumaratona, najvećeg međunarodnog sportskog događaja u Bosni i Hercegovini. Dobitnik je značajnih sportskih priznanja. Godine 2016. trčao je Sarajevski polumaraton sa slijepim mladićem Mustafom Mehićem sa kojim je nakon pet mjeseci priprema uspješno završio trku dužine 21,1 kilometar u vremenu od dva sata - pet minuta - 30 sekundi.
Petak, 5. oktobar
Budim se u biznis salonu na istanbulskom aerodromu Kemal Ataturk. Noć provedena u stolici, sa jarkim svjetlom cijelo vrijeme, i čekanje jutarnjeg leta za Barcelonu. Za manje od 48 sati će početi "Ironman" triatlon, moj već treći. Nadam se da nespavanje neće utjecati na izvedbu.
Naime, dan prije jutarnji avion iz Istanbula nije sletio u Sarajevo, pa mi je ponuđeno da letim navečer, a nisam imao ni puno izbora. Let do Barcelone protiče ugodno. Ljubazno osoblje Turkish Airlinesa se zaista trudi da ostavi dobar dojam kod putnika. Mlada i nasmijana posada popravlja dojam neprospavane prethodne noći.
Stižem u Barcelonu i kasnim na autobus jer je policija sve blokirala, uključujući i autobuse na stanici. Neko je ostavio kofer i otišao. Španjolska policija je nakon 45 minuta uništila kofer te smo konačno krenuli pravac Calellae, malog gradića na obali, 60 kilometara sjeverno od Barcelone. Odmah po dolasku, idem na brifing koji je obavezan za sve učesnike. Tamo srećem ostatak ekipe iz Sarajeva. Ostatak dana protiče u raspremanju i sklapanju bicikla, koji sam morao rasklopiti da bih ga stavio u posebnu prtljagu. Makaroni za večeru. Spavanje. Dan je bio predug.
Subota, 6. oktobar
Sunčano jutro na obali Mediterana, Calella, turističkog gradića okupanog suncem, koji čeka najezdu triatlonaca iz svih dijelova svijeta. Ovakvi sportski događaji poput "Ironman" utrke su magnet za sponzore a i koriste lokalnoj zajednici. Hoteli i apartmani su svi popunjeni iako je oktobar.
Odlazim na plivački trening, oblačim odijelo i ulazim u vodu. More je malo nemirno, plivam nekih 30-ak minuta te odlazim do apartmana po bicikl, vozit ću oko 45 minuta, a iza toga sam planirao lagani trčanje pet kilometara, samo da se opustim, a da to ne bude previše. Za večeru makaroni, punim se ugljikohidratima. Došla je i noć…
Nedjelja, 7. oktobar
Dan utrke, 06:00 sati. Kiša lije kao iz kabla. More je nemirno, valovi do tri metra. Pitam se da li ću imati petlju da zaplivam u takvoj neveri… Ali "Ironman" je upravo takav, brutalan, ali na neki način pošten. Trebate pobijediti samog sebe, a to je većini najteži protivnik.
Plivanje 3,8 kilometara kreće sa plaže, valovi udaraju i vraćaju takmičare prema plaži. Scena koja se pamti. Ulazim u vodu, bacam se u trenutku kada se val povlači i uspijevam nakon par minuta da se odmaknem od obale i zaplivam. Plivanje prolazi dobro u vremenu 1:33. Izlazim iz mora, umoran, kao da sam napustio veliku mašinu za pranje veša. Sjedam na bicikl i krećem na 180 kilometara dugo putovanje obalom u pravcu Barcelone. Vozit ćemo dva kruga od po 90 kilometara.
Nakon bicikla u vremenu od 6:07, stižem u zonu tranzicije i navlačim obuću za trčanje, još samo maraton J. Nakon 4:40 prolazim kroz cilj "Ironman" po treći put, spiker uzvikuje moje ime i kaže "You're an Ironman". Za vrijeme trke govorim sebi - "više nikada". Dan nakon trke već gledam gdje ću se sljedeći put prijaviti. Odlazim umoran na spavanje. Autobus iz Calelle do aerodroma ide svakih sat vremena, a sutradan letim nazad za Sarajevo.
Ponedjeljak, 8. oktobar
Dolazak na barcelonski aerodrom. Let za Istanbul je u 11:20. Gledam na sat, tek je 08:30. Polijetanje je u 11:20. Dolazak na istanbulski aerodrom, tri sata do leta za Sarajevo. Otvaram laptop i pišem predavanje za konferenciju u Ljubljani koje će se održati u srijedu i gdje sam pozvan kao gost predavač.
Za razliku od odlaska, ovaj put sve ide dobro i polijećemo za Sarajevo u predviđenom vremenu. Miran let, ljubazno osoblje i odličan film "Molly's Game" koji mi je privukao pažnju i prekratio vrijeme. Dolazak kasno navečer u kuću, sklapanje bicikla i ostale opreme koju sam nosio. Vrijeme je za počinak. Sutra me čeka vožnja do Ljubljane.
Utorak, 9. oktobar
Cijeli dan protiče u žurbi i sastancima i tako sve do 16:00 kada polazim za Ljubljanu. U Ljubljanu stižem u kasnim satima oko 23, te idem spavati, jer me sutra čeka konferencija i povratak u Sarajevo. Još osjećam umor od letova prethodnog dana i takmičenja u nedjelju, ali sam zadovoljan svim učinjenim i to mi daje dodatnu energiju.
Srijeda, 10. oktobar
Spavam malo duže i uživam u odličnom hotelskom doručku. Pregledavam još jednom prezentaciju, pravim male izmjene i polazim. Predavanje je proteklo izvrsno, bilo je više od 150 učesnika. Aplauz na kraju mi daje za pravo da pomislim da sam uradio dobar posao i opravdao poziv organizatora.
Po završetku se pozdravljam sa domaćinima, sjedam u auto i polazim za Sarajevo. Kada sâm putujem, onda uglavnom slušam radio te pokušavam da pronađem neke zanimljive emisije koje mi drže koncentraciju, jer ću biti u vožnji oko sedam sati. Put protiče odlično, bez gužve na granici. U Sarajevo stižem malo poslije ponoći. Osjećam umor i iscrpljenost. Potreban mi je san.
[Priča iz TV Libertyja: Mustafa Mehić trči Sarajevski polumaraton uz podršku Tomislava Cvitanušića]
Četvrtak, 11. oktobar
Dan je ispunjen obavezama i sastancima, ali se radujem jer sam planirao u kasnim poslijepodnevnim satima otići u saunu i priuštiti sebi oporavak u SPA centru jednog hotela. Opuštanje u sauni te korištenje drugih sadržaja SPA centra svaki put me iznova oduševi. Tursko kupatilo, pa hladan tuš, finska sauna, pa hladan tuš… tako u krug. Dolazim kući oko 22:00. Vrijeme je za spavanje, a sutra je posljednji dan u sedmici… Jedan krug se zatvara i počinje novi. Laku noć.
Petak, 12. oktobar
Kraj naporne sedmice. Barcelona "Ironman", Istanbul, Ljubljana, Sarajevo. Miholjsko ljeto je produžilo period sunčanih i suhih dana u Sarajevu, iako smo kalendarski već zagazili u jesen i drveće u Vilsonovom šetalištu, mom omiljenom mjestu za trčanje, uveliko je dobilo zlatno-žute boje jeseni. Dolazi nam još jedna zima kojoj se radujem. Volim zimu u Bosni i planine sa bijelim pokrivačem.
Facebook Forum