(* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE)
Sinan Gudžević piše stihove i ponešto prozno, prevodi uglavnom stihove, one koji mu se dopadaju. Grčki i latinski stihovi i proza, te klasični metri draži su mu od onih na drugim jezicima i u drugim metrima. Živi u Zagrebu.
Subota, 6. januar
Božićni prijem Srpskog nacionalnog vijeća u tzv. Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin. Nikad ovoliko svijeta na skupu uoči pravoslavnog Božića. Neko duhovito kaže da su izgleda ovdje stigli svi Srbi koji žive u Hrvatskoj.
Ne slavim vjerske praznike, ali evo me opet na ovom okupljanju. Prije dvadesetak godina, nekoliko godina zaredom, bilo nas je svega po dvadesetak, ja i supruga smo odlazili iz solidarnosti ili tako čega sličnoga, a onda se desilo da dođu zajedno Račan i Sanader, te da se pred mikrofonima nadgovaraju i nadgornjavaju.
Sanader je tada rekao "Hristos se rodi" i to je odjeknulo kao skandalozno hrabra riječ. Sanader je, koju godinu kasnije, završio s politikom znamo kako: policija ga je jurila po austrijskom autoputu kao kokošara. Ali od njega naovamo hrvatski političari dolaze na božićno okupljanje i često govore "Hristos se rodi".
Danas je to rekao Plenković. Pozdrav je za govornicom proširio Furio Radin rekavši "E' nato il nostro Signore!" Iz okupljenog mnoštva čulo se "Vaistinu se rodi!". Predsjednica države Hrvatske nije došla, a nije ni poslala nikoga da dođe.
Bilo je, procjenjuje se, više od 600 ljudi. Pupovac je govorio o Petru Preradoviću, o dvije stotine godina od njegova rođenja. Imamo cijelu godinu da vidimo je li ga iko čuo u ovoj zemlji gdje se čini da ljudi imaju više usta nego ušiju.
Nedjelja, 7. januar
Sinoć, do sitnih sati, bio sam u kafe baru No sikiriki na Trešnjevci. Ondje je vlasnik Zdravko Vidović Gengo ustupio svoj lokal za privatni party čiji je cilj bio skupljanje novaca za pomoć neprofitnom portalu Lupiga. Sjedio sam u ćošku za stolom sa Zoranom Pusićem, Borisom Pavelićem, Ljubicom Letinić. Stolovi su, osim dva, uklonjeni, da stane više ljudi. Ne volim da stojim u kafani. U južnim krajevima se kaže da konji piju stojeći, a u Crnoj Gori bar za kojim se pije stojeći neko je duhovito prozvao konjopoj.
Ugasio se Predrag Lucić, najplodniji parodijski pjesnik današnje Evrope.
Iako smo pričali i o bolestima dragih ljudi, pa bogme i o smrtima, lijepo smo se izrazgovarali. Sjetili smo se i Danila Kiša i drage Pascale Delpech i razgovora s njom u vrijeme dok je prevodila za francuske generale u misiji razdvajanja zaraćenih strana u Hrvatskoj i Bosni. Poneku stvar nam je tada ispričala, koju možda nije trebalo da nam kaže, pa to nećemo ni sad objaviti, ali smo je se sjetili noću u kafe baru No sikiriki. Ako joj se štucalo, neka zna zašto.
Ponedjeljak, 8. januar
Pišem dnevnik, e da ga čitam preko radija. Radio se nalazi daleko, u Pragu, i zove se Radio Slobodna Evropa. Zašto se radio zove tako? Pitam se, jer tu Slobodnu Evropu ne mogu slušati preko radio-prijemnika. Radio je ukinuo anonimnost slušanja, nema više izleta na kojima 20 ljudi sluša prenos utakmice preko jednog radioaparata.
Sad centrala radija zna IP adresu svojih slušalaca. U tu svrhu su ukinuti srednji, dugi i kratki radio valovi. Evropa je slobodna koliko je i radio slobodan, meni se čini malo. Gledam na internetu: Radio Slobodna Evropa ima emisije za Region. Region! To je riječ izvučena iz zapećaka leksikonskih.
Region je nekada bilo nešto prostorno neveliko, tu, da kažemo, između sreza i okruga, novopazarski region, kučevski, bihaćki, a danas je to drugo ime za Jugoslaviju. Nije drugo nego je prvo! Nemaštoviti slobodoidi podvrgavanja konformizmu i žesni kritičari svega što nije politički korektno imaju i inačicu regija.
Zašto se emisije Radija Slobodna Evropa ne zovu emisijama za države bivše Jugoslavije? Evropa se danas sastoji od Evropske zajednice, Švajcarske i od Regiona. Plaha li smo vremena dočekali, mi koji smo po osjećanju i nacionalnosti bili Jugoslaveni! Ne bi me iznenadilo ako bi vlasnici imenovanja naših stvari uveli za Jugoslavene nacionalnost regionalac.
Utorak, 9. januar
Hipokrizija srpske sportske štampe nema granica. Svuda konsternacija što je UEFA kaznila FK Crvenu zvezdu jednom utakmicom igranja na praznom stadionu. Sva je ta štampa pripremala javnost, kakva je, valjda i sama očekivala, da takvom kaznom bude kažnjen Partizan. To nipošto ne bi bilo nepravedno, ali se Partizan nekako izvukao, ovaj put nagrabusila je Zvezda. Nijedan glas da kaže kako je takva kazna pravična, kako ne bila nepravedna ni da je gora. Navijači Zvezde su, kad je njihova ekipa u Borisovu igrala utakmicu protiv ekipe BATE, izvjesili veliki natpis kojim podržavaju Ratka Mladića.
Ratko Mladić je osuđen za ratne zločine protiv čovječnosti i za genocidne pohode. Srbija je dio Evrope i svijeta, ali tu kaznu Evrope i svijeta njena štampa ne priznaje. A zašto FK Crvena zvezda igra utakmice pod okriljem UEFA, kad ne priznaje Evropu? Neka upravni odbor kluba kaže: "Mi nećemo da budemo pod vama, nama je preči general Mladić. Ne trebaju nam vaša takmičenja, vaše pare ni premije, nama je preče ovakvo srpstvo". To bi bilo pošteno. Ali kako od nepoštenih očekivati poštenje?
Osim toga, 50.000 eura dodatne novčane kazne koju Zvezda mora platiti može uzeti od onih para koje je od UEFA dobila za to što se kvalifikovala u naredno kolo. To se nagrađuje, na te nagrade ni Zvezdina uprava ni pokvarena štampa nema primjedbe. Primjedbe ima samo na kazne. Vrti se, mahnita krugljo Zemljo!
Srijeda, 10. januar
Zove me Viktor Ivančić i kaže da je prije sat vremena, oko pola osam, preminuo naš drug Predrag Lucić. Na tu vijest smo se pripremili, ali kad je stigla, vidimo da nismo spremni. Lucić se iznenada, oko prvog maja, razbolio, najhitnije pretrage pokazale su da boluje od najgoreg moždanog karcinoma po imenu glioblastom. Operaciju na Rebru načinio je najbolji neurohirurg, profesor Paladino. Biopsije su pokazale da je bolest u odmakloj fazi, to je takva boljka da se obično tada tek otkrije. Zračenje i hemoterapije nisu djelovali.
Ugasio se Predrag Lucić, jedinstven umjetnik, pjesnik i pjevač, dramaturg, novinar. Čovjek koji je bio sušta radost, dobrota kakve u svijetu možeš tražiti, a ne možeš naći. Radostan, iskren, nenametljiv, a osjetljiv, častan i nepotkupljiv.
Napisao je silu stihova, najviše parodija, ali i autorskih pjesama, ljubavnih, pjesama koje bi Goethe zvao prigodnima. Po mojim saznanjima, najplodniji je parodijski pjesnik današnje Evrope, ne bi me začudilo da je i cijelog svijeta.
Četvrtak, 11. januar
Luda dočekah vremena, te nije me lišiti moglo
I sam da postanem lud, ludome vremenu drug.
Ovoga sam se Goetheova epigrama sjetio kad sam danas čuo kako su visoki funkcioneri vladajuće hrvatske stranke izrazili sućut obitelji Lucićevoj. Predstavnici one stranke koju je on, najslobodniji um mogući, izvrgavao ruglu na uzvišen način, sada javno, preko televizije, nazivaju njega velikim! Volio bih vidjeti te njihove telegrame. Ili su oni samo usmeni, za usmene medije, pa se samo čuju. Ne zovu oni njega velikim zato što je srozavao ponašanje te i sličnih stranaka ili što znaju da je on velik, već zato što to prepisuju od onih koji Lucića smatraju velikim, a prepisivanje u današnjoj Hrvatskoj ne košta ništa.
Bilo bi im pametnije da se nisu javljali. Šutljivost i dosljednost nisu stvarca laka: mogli su sve prekriti šutnjom, kao što su prekrivali cijelo Lucićevo djelo i djelovanje. Kao što su šutnjom prekrivali svako kažnjavanje lista Feral Tribune sumanutim kaznama. Ako su, možda, i zaista, došli do spoznaje da je Lucić veliki novinar, pjesnik i tako dalje, onda neka vrate i novce koje je njihovo pravosuđe naplaćivalo od lista Feral Tribune.
Petak, 12. januar
Jutro je, zima je u svijetu, no nije ona koju znamo iz Vojislava Ilića, ona što je pokrila snegom doline i polja ravna. Krećem za Split, u podne sahranjujemo na Lovrincu jednog od najboljih Splićana, Predraga Lucića. Bez Lucića će i Split i cili svit biti pustinja Gobi.
Pusto je Sandri, drugarici njegovoj životnoj, sinu Ivanu i kćeri Hani, pusto je i svima iz Ferala, koji su dan i noć bili uz bolesnog druga. Predrag Lucić je sada u Hadu, njegova duša nije još bila za tamo: on o najgorim mrtvima nije govorio najgore, govorio je najgore o najgorim živima. A najgorih je puniji onaj svijet nego ovaj.
Facebook Forum