Sanja Modrić je novinarka sa dugogodišnjim iskustvom. Kolumnistica u riječkom "Novom listu". Propituje aktualne prilike na društevnoj i političkoj sceni Hrvatske. Među brojnim nagradama izdvaja se i ona za novinarku godinu Hrvatskog novinarskog društva.
Subota, 15. studenoga
Ministar Mrsić vanzemaljac
Hrvatski političari ponekad daju izjave kao da su pali sa Marsa. Dok čistim lignje, čujem da se kao vanzemaljac upravo istaknuo i ministar rada Mirando Mrsić.
Nezadovoljan je što je menadžment državne elektroprivrede stavio potpis na kolektivni ugovor kojim zaposlenicima garantira niz materijalnih prava kao da krize nema.
HEP je monopolist, ljuti se ministar, pa građani, kroz cijenu struje, de facto financiraju i beneficije iz ovog kolektivnog ugovora, a one nisu primjerene stanju u društvu.
Žalosno je, međutim, što ministar još nije čuo da je Hrvatska lani potpuno liberalizirala opskrbu struje pa HEP, evo već drugu godinu, više nema monopol.
Konkurentske tvrtke, slovenski GEN-I, Nox grupa, njemački RWE Energija, Proenergy i druge - u ovom su kratkom roku uzele državnoj kompaniji već više od 10 posto kupaca.
HEP je, dakle, na tržištu. A osim toga, odlično posluje. U prvih devet mjeseci ove godine dobit im je oko 2,3 milijarde kuna. Znači da radnički regres i topli obrok nisu problem. Ali neznanje i populizam jesu.
Nedjelja, 16. studenoga
Basna o dvije guske.
Danas saznajemo da je kninska gradonačelnica Josipa Rimac u petak, na zatvorenom skupu HDZ-a, galantno darovala Kolindi Grabar Kitarović državnu zastavu sa Kninske tvrđave kao da joj daje prekrivač sa svog kreveta ili maramu iz svoga ormara.
"Nosi je sa sobom na Pantovčak, kao simbol naše, HDZ-ove, hrvatske pobjede", razdragano je izjavila J. Rimac koja je time sa svojom stranačkom kolegicom i predsjedničkom kandidatkinjom najveće opozicijske stranke podijelila zasluge za još jedan promašaj u ovoj njenoj kampanji.
Vodila sam nekidan djecu u kazalište Žar ptica na Ezopove basne. Osim one o cvrčku i mravu, lisici i rodi, vuku i janjetu, evo materijala za još jednu. Za basnu o dvije guske.
Ponedjeljak, 17. studenoga
Može li u studenom procvjetati šljiva?
Dođi, dođi da vidiš, zovem ujutro muža, eno kod susjeda Bože je procvjetala šljiva. Ma kakvi, nemoguće, kaže on, ali onda ustane, pogleda kroz prozor i uvjeri se da se čudo ipak dogodilo.
A to čudo sa šljivom danas neće biti jedino.
Jer kasnije javljaju da je USKOKopasno za vratom nekadašnjem Sanaderovom ministru, a sada gradonačelniku Zadra Božidaru Kalmeti.
Godinama se Kalmetu povezivalo s teškim malverzacijama, ali on je ostajao neokrznut uvijek, pa čak i lani, kad je gomila njegovih najbližih suradnika uhapšena zbog izvlačenja javnog novca iz državnih cestarskih tvrtki HC-a i HAC-a. Sada su, evo, i protiv njega otvorili istragu.
Do danas se pretpostavljalo da će se zauvijek izvući, ali sada pomišljamo da je Kalmeta možda ipak uhvatljiv.
Pa ni za onu šljivu isprva ne vjeruješ, a kad tamo...
Utorak, 18. studenog
Ljudi se nisu dali navući u zlo
Dan je svanuo, a nitko nema pojma što će stvarno biti ove godine na mimohodu u Vukovaru. Hoće li se ponoviti lanjska sramota s razdvajanjem kolona ili će se u posljednji čas prizvati pameti bukači i politikanti koji žalosnom vukovarskom narodu ne daju da mirno plače za svojom djecom?
I čeka se sa zebnjom da protokol počne pa da se vidi kako je.
Jučer sam napisala za Novi list da se repriza onoga od lani nipošto ne može isključiti jer se atmosfera kavge stvara već tjednima.
Skupina ratnih vojnih invalida još je pod šatorima u Zagrebu iako nitko živ ne razumije što žele osim destabilizacije vlasti. Nose se maskirne uniforme. Govor je nasilnički. Vukovarski stožer naziva legalno izabranu Vladu i predsjednika Republike petom kolonom. A Karamarko smatra da mu to odgovara.
Sreća da su ljudi sve to, ipak, prozreli i da se nisu dali navući u zlo. Proizvodnja skandala je propala.
Srijeda, 19. studenog
Opomena
Bila sam sinoć na jednoj izložbi i cijeli dan me drži razmišljanje o tome. Kiparica Sanja Fališevac nije osobito poznata. Nije ni izložila puno toga. Niti su njeni radovi nešto totalno najbolje od najboljega. Ali, imaju priču koja te duboko zagrebe, odnese, zalijepi za strop i uvrti ti se u glavu.
Stvar je u tome da je umjetnica slijepa i gluha.
Kako se stvara tim prstima koji ne vide i ne čuju? Kako njene ruke vide sve te oblike dok gnječe glinu. I gdje ta lijepa i mila žena nalazi snagu da odvažno hoda ovim svijetom i u mraku pravi za nas svoje skulpture?
Svi i svatko trebali bi upoznati Sanju Fališevac da se sjetimo koliko znamo biti bahati zato što smo zdravi i koliko znamo biti lijeni zato što nam je dano da sve možemo.
Otići ću po jednu njenu stvar da me uvijek na to opominje.
Četvrtak, 20. studenoga
Zašto i zato
Svi se iščuđavaju kako to da se Bandićevi odvjetnici natječu tko će za njega iskeširati kauciju. Odvjetnik Marijan Hanžeković platio je za njegovu slobodu bankovnim kreditom od 15 milijuna kuna, a i njegov drugi branitelj Krešimir Krsnik nudio je sudu kao jamčevinu svoj ogromni stan u centru Zagreba.
Čudno, zar ne?
Svatko je ponekad trebao odvjetničke usluge, ali nikome od nas, običnih ljudi, nikad se odvjetnik nije nudio da mu plati neku kaznu, da nadoknadi njegove kamate ili da mu podmiri neplaćene fakture.
Klijent plaća odvjetniku, a ne odvjetnik klijentu.
Zato ljudima ništa nije bilo jasno. No, stvari su brzo sjele na svoje mjesto. Hanžekovićev ured štanca ovrhe za Bandićev Zagrebački holding i od te lijepe gaže godišnje zarađuje oko 20 milijuna kuna. Svako zašto ima, dakle, svoje zato.
Petak, 21. studenoga
Liječnici na dvjema stolicama
Vlasti u Hrvatskoj, po tko zna koji put, pokušavaju urediti sivu zonu dodatnog rada bolničkih liječnika i u privatnim ordinacijama. Ne mogu procijeniti je li razuman kriterij da se takozvana dopusnica za rad kod privatnika izdaje samo onome liječniku koji će u bolnici odrađivati veću normu nego njegovi kolege, a kod koga liste čekanja nisu duže od 30 dana.
Ne znam, dakle, je li taj novi prijedlog Ministarstva zdravstva dobar ili nije, može li se na njemu raditi, ili ga treba pisati sasvim iznova. Uostalom, mnogi bolnički liječnici u raznim privatnim poliklinikama ionako rade na crno.
Ali, činjenica je da nam nije donijelo ništa dobroga ovo sjedenje velikog broja specijalista na dvjema stolicama, jednoj u javnom, a drugoj u privatnom zdravstvu. Jer javni sektor, za koji društvo daje ogroman novac, postao je tako teško dostupan i tako loš da tko god ikako može ide k privatnicima. A o reformama se samo priča i priča.
