(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Sanja Despot je radila u redakcijama vodećih dnevnih novina i ponekim tjednicima. Od 2013. u neprofitnim je medijima, a sada uređuje portal Faktograf. Ponosna je što se staroj Mariji Jurić Zagorki na regalu pridružio jedan težak kamen s ugraviranim imenom Nade Dimić.
Subota, 23. lipnja
Nakon dvije godine pauze, u medijima je uskrsnuo Tomislav Karamarko. Bivši predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade koju je sam uspješno srušio 2016., inače prilično nesklon dugim pričama, dva je sata odgovarao na pitanje podcastera Ratka Marinovića na Podcast Inkubatoru. Riječ je o mediju koji emitira preko YouTubea, a diči se nepostojanjem uređivačke politike i potpunom neovisnošću.
Intervju je zapravo emitiran navečer na Dan antifašističke borbe pa je i otvoren tom temom. Karamarko je ustvrdio da se na datum koji se obilježava nije zapravo dogodilo ništa značajno i da se antifašizam, citiram, „mora uravnotežiti“.
Još je eksplicitniji bio njegov bivši ministar Zlatko Hasanbegović koji je na praznik gostovao u emisiji Poligraf Hrvatskog radija. „Povijesna stvar je banalna: 22.6.1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred, radi se o potpuno izmišljenom događaju. Hitlerova Njemačka napala je Sovjetski savez i skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u jednu šumu na neku vrstu konzultacijskih ladanja što učiniti u nastalim okolnostima i to je sve“, rezolutan je bio Hasanbegović, dokazujući da se kompromisom kojim su davne HDZ-ove vlasti dan borbe protiv fašizma pomakle s prijašnjeg obilježavanja Dana ustanka u Srbu, koji pada 27.7., na obilježavanje formiranja prvog sisačkog partizanskog odreda 22. 6., nije puno postiglo kod onih kojima se zapravo ne sviđa nikakvo slavljenje antifašizma.
Najzanimljiviji dio Karamarkovog intervjua bio mi je kad sam podcaster (sam se titulira tako, a ne kao novinar) natukne kako su Karamarku loš rejting namjestile „stare udbaške strukture u medijima“, što se, kaže, „događa evidentno non-stop“. Karamarko odvraća kako je „on obično na to odmahivao rukom, ali nakon svega što mu se dogodilo shvatio je da postoje takve strukture koje imaju kapital i mogu kreirati javno mnijenje, odnosno dizati i rušiti ljude“.
Za dekontaminaciju, odlazim na dugu šetnju sa psom na savski nasip.
Nedjelja, 24. lipnja
Dan počinjem s emisijom Točka na tjedan N1 televizije u kojoj gostuje Hasanbegovićeva nasljednica Nina Obuljen-Koržinek. Nova medijska strategija piše se i piše, a kad će biti gotova ne zna se. Ponavlja stav kako je protiv toga da neprofitni mediji, u koje spada i Faktograf za kojeg radim, dobiju potporu od strane države. Za koji tjedan, najavljuje, bit će objavljen natječaj za medije zajednice preko kojeg će neprofitni mediji moći povući sredstva iz Europskog socijalnog fonda.
Na žalost, neće to biti institucionalna podrška za nezavisnu uređivačku politiku neprofitnih medija. Uz puno administracije, mediji se moraju striktno baviti temama s područja koje pokriva ESF, a za ostale sadržaje pronaći druge izvore, što u prijevodu najčešće znači volontiranje.
Ponedjeljak, 25. lipnja
Dan državnosti Hrvatske protekao je u znaku Afrike.
Ujutro na televiziji gledam kako se državni vrh kiselo drži na misi u Zagrebačkoj katedrali dok kardinal Bozanić zagovara „glasanje po savjesti“ zastupnika, aludirajući ponovo na ratifikaciju Istanbulske konvencije u Saboru. Iste Konvencije s kojom se premijer ovog tjedna hvali u Vijeću Europe, najstarijoj europskoj asocijaciji kojom upravo predsjeda Hrvatska. Kardinal je govorio i o problemima demografije, pa se tema nametnula i u izjavi koje je premijer dao novinarima. „Tamo je (u Africi i na Srednjem istoku) takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj“, ustvrdio je Andrej Plenković i potaknuo cjelodnevno ismijavanje na društvenim mrežama.
Navečer sam na INmusicu. Pretjerano visoke cijene hrane i pića ne vode računa o tome da na ovaj trodnevni festival ipak još dolazi i domaća publika, a ne samo bogati turisti. Te da bi možda trebali biti pristupačni i mladoj publici. Muke se ipak zaboravljaju kad na scenu izlazi David Byrne. Bila sam premlada da bih išla na legendarni koncert Talking Headsa u Zagrebu 1982. Po prvi put uživo slušam „Burning Down The House“ i druge hitove. Na sceni je uigran tim od 12 glazbenika. Udaraljke me na trenutke uvlače u lajtmotiv dana, afrički ritam.
Utorak, 26. lipnja
U redakciji Faktografa, ali veći dio pažnje mi zapravo odlazi na telefonske razgovore i konzultacije. U podne je, naime, otvoren proces prijava kandidata za upis u srednje škole, pa je starija kći prionula na ispunjavanje ljestvice sa svojim preferencijama. Do kraja dana saznajemo da je prošla na svom prvom prioritetu – u Prirodoslovnoj gimnaziji Vladimira Preloga, ali je prijavljenih kandidata koji imaju maksimum bodova iz osnovne škole znatno više nego predviđenih mjesta. Ne znam kako će se škola izvući iz te situacije kojoj se očito nisu nadali.
Još prošle godine gimnazijski su program mogli upisati i oni koji nisu imali baš sve petice, ali činjenica je da popularnost ove škole dramatično raste. Za sve je najzaslužniji ravnatelj Zlatko Stić koji je nekad jadnu strukovnu kemijsku školu preobrazio u školu iz američkih filmova. Oni ne samo da imaju vlastiti mali zoološki vrt (kad smo tijekom Dana otvorenih vrata bili u posjeti mama patka je pačiće izvela na prvu šetnju vrtom u kojem učenici zajedno s učiteljima uzgajaju vlastite biljke), ovdje navodno učenici diskutiraju s profesorima tijekom nastave, umjesto da samo šute i bubaju. Tako netipično za hrvatske škole.
Navečer sam opet na INmusicu. Nick Cave i ja koncertno se družimo još od kraja osamdesetih. Ovaj je koncert bio drugačiji od svih izdanja u kojem sam ga do sada gledala. Pretpostavljam da mu kontakt s publikom pomaže u liječenju traume nakon velike obiteljske tragedije i pogibije sina.
Srijeda, 27. lipnja
Zbog nezadovoljstva prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, liječnici primarne zaštite upustili su se u prosvjede i tzv. „bijeli štrajk“. Pričam s majkom. I bez ikakvog, bijelog ili crnog štrajka, ona ne stiže na red za rješavanje svojih zdravstvenih problema. Prošlog ljeta hitno je primljena u bolnicu s jakom upalom žući. Otkriveni su joj kamenci koje, rekli su, što ranije mora operirati. Međutim, nakon saniranja upale pustili su je kući uz opravdanje kako je vrijeme godišnjih odmora pa zbog nedostatka liječnika operiraju samo hitne slučajeve. A ona, nakon što je akutna upala sanirana, više ne spada u hitne slučajeve.
Od onda do danas tri je puta vadila sve predoperativne nalaze, uz obećanja kako će uskoro biti pozvana na operaciju. Zadnja takva najava bila je prošli tjedan pa se nadala da će je ovog tjedna stvarno i pozvati u bolnicu. No, za sad ništa. Možda će joj propasti i ovi, po treći put izvađeni nalazi.
Četvrtak, 28. lipnja
Nakon zdravstva, mirovine. Slijedom nekih najava iz Vlade, u redakciji Faktografa raspravljamo o sudbini Drugog mirovinskog stupa. Mirovinska reforma je u Hrvatskoj provedena 2002. godine, uz snažan poticaj Svjetske banke. Uz prvi stup međugeneracijske solidarnosti, uveden je i drugi obavezni mirovinski stup u koji se slijevao dio odvajanja za mirovinu. Postoci izdvajanja za drugi mirovinski stup trebali su postupno rasti s početnih pet posto naviše, kako bi osigurali neku akumulaciju sredstava za buduće umirovljenike – ali nisu, a odcijepljenih pet posto stvorilo je veliku i nenadoknadivu rupu u proračunu te povećalo javni dug.
Vlada nije najavila formalno ukidanje drugog stupa, ali ostavila je mogućnost da radnici u trenutku umirovljenja mogu birati hoće li svoja ušteđena sredstva preusmjeriti u proračun i dobiti 27 postotno povećanje ili će zadržati ono što su im mirovinski fondovi „oplodili“, bez takvog povećanja. Predviđa se da će velika većina optirati za prvo, što će zapravo značiti kraj mirovinske reforme kakva je bila zamišljena 2002.
Kako god okrenemo, nitko od nas više zapravo ne gaji nadu da će ga ikakve, a kamoli pristojne mirovine dočekati u starosti.
Petak, 29. lipnja
Ovog se vikenda navršava pet godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Rezultati: ukupni ekonomski pokazatelji bolji su nego što su bili prije članstva, ali zemlja se polako i sigurno prazni od mladih ljudi kojima su dignute prepreke za školovanje i rad u inozemstvu. Pritom, jedini razlog nisu bolji ekonomski uvjeti. Puno ih kao jedan od glavnih razloga odlaska navodi neslaganje s nametanjem svjetonazorskih pogleda o tome kako bi idealno hrvatsko društvo trebalo izgledati.
U međuvremenu, treba primijetiti, ni Europa više ne izgleda idealno. Još prije pet godina Europska unija činila nam se kao zajednica visokih vrijednosti i prava za sve. Suočena s izbjegličkom krizom i velikim migracijama, kao i porastom desnog populizma, ona to lagano prestaje biti. Pred našim očima, i uz naše vrlo aktivno sudjelovanje, postupno se pretvara u srednjovjekovnu tvrđavu.
Predstoje nam vrlo zanimljivi Europski izbori idućeg proljeća.
Facebook Forum