Dnevnik je vodio Rajko Milić, novinar Vijesti iz Podgorice. Za sebe kaže da je osim što je novinar takođe i hedonista. U svom dnevniku pojajšnjava zašto je jedan od pokretača inicijative o udruživanju crnogorskih ateista.
"Ekspanzija vjere i vjerovanja u ovom obliku došla je sinhrono sa ekspanzijom rata, krvi, nesreće i siromašenja", piše Rajko.
Prjedlog da Ranka Čarapić bude ponovno državna tužiteljka za njega nije iznenađenje, "kada imamo predsjednika Crne Gore, koji će na toj funkciji provesti cijelih 15 godina i premijera kojem smo davno prestali da brojimo mandate".
Subota, 1. jun
Podgorica danas izgleda više kao da je 1. decembar nego kao prvi dan juna. Kiša, uz tek rijetke sunčane momente, čini da glavni grad Crne Gore liči na London. Šteta što sa hladnoćom ne dolazi i tamošnji standard.
Nakon doručka u omiljenoj pizzeriji i nekoliko kafa, došlo je vrijeme da idem na posao. Druga smjena u portalu „Vijesti“ počinje u 15 sati i prva vijest koja me dočekuje su nemiri u Istanbulu. Grupa građana pokrenula je proteste zbog namjere gradskih vlasti da uklone jedan od gradskih parkova.
Pomislih - Da su Turci bili ovdje 1989. godine, kada je izbila čuvena AB revolucija, „džemperaši“ ne bi uspjeli ni da pređu Blažov most, a kamo li da osvoje vlast.
Druga vijest koja je obilježila dan je da je Tužilački savjet predložio da Ranka Čarapić i u narednih pet godina obavlja funkciju vrhovne državne tužiteljke. Očekivano, vijest na portalu ne privlači previše pažnje. Kako i bi, kada imamo predsjednika Crne Gore, koji će na toj funkciji provesti cijelih 15 godina i premijera kojem smo davno prestali da brojimo mandate.
Nedjelja, 2. jun
Zbog vremenske prognoze morao sam odustati od dugo očekivanog izleta na planinu. Koliko god dan u Podgorici izgledao lijepo, oblaci na sjeveru ne izgledaju na dobrodošlicu za više nadmorske visine.
Planina mi je uvijek bila milija od primorja. Ne znam da li je to zbog porijekla, ili ne, svejedno, uvijek bih radije pošao na svjež planinski vazduh nego na pjenu od mora.
Raduje me informacija da je sve više turista na crnogorskom sjeveru, bez obzira na manjak infrastrukture i smještaja. Ono što nam je ostavila priroda nekima je dovoljan povod da sa dalekom zapada dođe tu, iako dobar dio našeg građanstva u centru i jugu taj predio smatra inferiornim.
Možda priča o razmaženom jugu i zapostavljenom sjeveru izgleda istrošeno, ali neka od narednih generacija će morati da poradi na boljoj regionalnoj ravnoteži.
Ponedjeljak, 3. jun
Iako objavljena dan ranije, vijest da se crnogorski ateisti udružuju odzvanja društvenim mrežama i novinskim web portalima i danas. Imam čast da sam jedan od pokretača takve ideje – koja je, sasvim očekivano, izazvala oprečne reakcije javnosti.
Banalizacija, vrijeđanje, zgražavanje i osuda dio su reakcija koje su očekivane, jer je puk odavno navikao na satiranje svega što nije mainstream. A ekspanzija vjere i vjerovanja u ovom obliku došla je sinhrono sa ekspanzijom rata, krvi, nesreće i siromašenja. To je bila i njena jedina šansa.
Ideja udruživanja ateista u jednom dijelu javnosti liči na novu, samo jednu u nizu podjela. Ipak, ova, uslovno rečeno podjela, za razliku od ostalih, suštinska je i zdrava. I pokušaj doprinosa da se od crnogorskog društva napravi prosperitetno, zdravo i, prije svega, sekularno društvo. Sve ono od čega je danas, čini se, prilično daleko.
Utorak, 4. jun
Rano ustajanje mi uvijek teško pada. Rad na portalu „Vijesti” ujutro se svodi uglavnom na prenošenje glavnih vijesti iz štampanog izdanja i glavnih vijesti iz svijeta. I danas su protesti u Turskoj glavna strana vijest. Kontradiktorne su jutros informacije o broju poginulih, da li ih uopšte ima, spekulacije o pravom uzroku demonstracija.
Protesti u Turskoj
Samo neupućeni ne primjećuju da se protesti u Istanbulu i Ankati radikalizuju u periodu ekspanzije turske ekonomije. Turska je i zvanično uplatila posljednju ratu po osnovu duga Međunarodnom monetarnom fondu i ne samo to, već je postala i njen kreditor. Jednostavno rečeno, stvari su se okrenule, Turska više ne duguje MMF-u već ga finansijski pomaže, pa još i zarađuje. Da li nekome smeta jaka turska ekonomija u momentu kada glavne evropske tonu u recesiju? Da li stranim centrima moći ne odgovara rast turske ekonomije po enormnim stopama od 7 i 8 odsto godišnje? Da li su stabla u istanbulskom parku samo izgovor da se zemlja vrati u stanje od prije nekoliko godina, čak decenija, pitanja su na koja je trenutno teško odgovoriti. U svakom slučaju, teorije zavjere su uvijek intrigantne, ali je nemoguće otrgnuti kontekst ekonomije i jačanja Turske u odnosu na globalna politička i finansijska kretanja.
Srijeda, 5. jun
Slobodan dan koristim za trgovinu, uglavnom prehrambenih proizvoda. Odlazim u hipermarket da potrgujem osnovne životne namirnice. Dobro, možda neki artikli koje često trgujem - po metodologiji Monstata i Eurostata - ne spadaju u osnovne, ali ih se teško odričem. Čak i u periodu krize.
U dijelu marketa gdje su miječni proizvodi, tražim omiljeni jogurt domaćeg proizvođača. Od gomile uvoznih jedva da se i naziru. Psujem u sebi po ko zna koji put, jer ne mogu da se pomirim sa pogubnom politikom liberalizajacije tržišta prehrambenih proizvoda. Pa ako ičega imamo to je hrana, zdrava, organska, iz našeg komšiluka, sa naših pašnjaka. Crnogorske mljekare jedva da opstaju, uvoznički lobiji na račun toga ostvaruju milionske profite.
Drugi dio dana provodim spavajući, sanjajući neku drugu „stvarnost”. Ona prava stvarnost nam često izgleda tako nestvarno, da joj čak i snovi ne mogu parirati.
Četvrtak, 6. jun
Drugi slobodni dan zaredom. Odlazim do centra, da sa društvom popijem kafu. Ulazim u Sedmicu, liniju gradskog saobraćaja koji vodi od Starog Aerodroma sve do Donje Gorice. Počinjem putovanje sa prve stanice, tačno u vrijeme. Gradski prevoz je jedna od odrednica velikog grada, ali nijesam siguran da se to u Podgorici računa. Putnici su uglavnom učenici, studenti, penzioneri i ostaci radničke klase.
Popodnevnu dremku prekida alarm na telefonu. Vrijeme je za prvi sastanak neformalne grupe pod radnim nazivom Ateisti Crne Gore. Odavno nijesam osjećao takvu vrstu entuzijazma kao večeras.Još od antiratnih protesta Liberalnog saveza početkom i sredinom devedesetih.
Desetak entizijasta okupilo se i diskutovalo o tome kako da da doprinos izgradnji Crne Gore kao sekularnog, prosperitetnog društva slobodnih ljudi. Znamo, biće otpora, biće predrasuda, biće osuda i presuda. Međutim, kada znate da radite pravu stvar, sve ostalo je nebitno. Sve u svemu, spremni, ateisti Crne Gore će imati šta da kažu.
Petak, 7. jun
Fudbalska groznica danas trese Crnu Goru. O tome da li će naši fudbaleri opet uspjeti da naprave podvig I tako povećaju šanse za učešće na svjetskom fudbalskom prvenstvu u Brazilu naredne godine, izgleda da malo ko ima dilema u Crnoj Gori. Da utremo taj brazilski put, kada nam ovaj briselski ne ide baš najbolje.
Kad pomenuh Brisel, sinoć je iz centra Evropske unije stiglo upozorenje da ćemo morati da vratimo struju koju je KAP od Nove godine nezakonito trošio iz stranih izvora. Na naslov: EU prijeti – Crnom Gorom zavladaće mrak ako ne ispuni zahtjeve, prijatelj sa Tvitera iz Hrvatske odgovara – Nije to ništa prema mraku u državama koje su ispunile zahtjeve.
