Oliver Frljić je hrvatski kazališni redatelj, rođen je u Travniku u BiH 70-ih godina 20. stoljeća, a 2002. je diplomirao filozofiju i religijsku kulturu, te kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnost u Zagrebu.
Svojim predstavama otvara nove kazališne vidike. Režira od Zagreba, Beograda, Ljubljane... Provokativan do bola, Frljić pomjera granice kazališnog izraza ....
U svom dnevniku proputovao je pola svijeta, a u pripremi mu je projekt "Aleksandra Zec" u Rijeci. Pita se "kako raditi taj projekt u društvu u kojem je fašizam većine opet dobio pravo javnosti".
* Četvrtak, 12. 12.
Sa ljubljanskom predstavom "Proklet bio izdajica svoje domovine" gostujemo na Međunarodnom kazališnom bijenalu Univerziteta Sao Paulo. Jučer sam stigao. Ujutro odlazim u favelu Moihno koja se nalazi u širem centru grada. Volonter iz Italije, koji tamo radi na jednom socijalnom projektu, mi objašnjava da je, uz sve neljudske uvjete života, u prošloj godini bilo i 69 podmetnutih požara. Grad, vlasnik zemljišta, zainteresiran je za njegovu prodaju, ali to ne može napraviti dok ovi ljudi tu žive.
Popodne vodim radionicu za studente u kojoj se bavimo pitanjem što bi pojam političkog kazališta označavao u ovom specifičnom kontekstu. Nakon radionice me studenti vode na vožnju podzemnom željeznicom, da bih u ovom kratkom vremenu, po njihovim riječima, "osjetio autentičnu atmosferu Sao Paula". Usput, natiskani jedni na druge u dupke punom metrou, razgovaramo o Zakonu o amnestiji koji je vojna diktatura donijela 1979. i kojim su pomilovani politički aktivisti u egzilu, ali kojim je i spriječeno procesuiranje zločina koje je počinila vojna hunta.
* Petak, 13. 12.
Jutro. Vijesti iz Krakowa. Teatrološki institut iz Varšave organizira 15. januara događanje koje će se baviti cenzurom predstave "Nebožanska komedija" u Krakowu. S dramaturginjom Agnieszkom Jakimiak razgovaram oko formata. Pridružit će nam se i pet glumaca koji svojim sudjelovanjem žele iskazati neslaganje s cenzorskom odlukom i govoriti o procesu i metodologiji rada. U Poljskoj ne prestaju debate oko ovog događaja.
Popodne. Nastavak radionice. Polaznici su gledali sinoćnju izvedbu "Izdajice". Puno pitanja. Većina ih izražava želju da predstavu pogleda još jednom na večerašnjoj reprizi. Nevjerojatno mi je da je ta predstava, nastala prije četiri godine, u specifičnom lokalnom kontekstu, do sada ostvarila trideset međunarodnih gostovanja i da uspijeva komunicirati s publikom u tako različitim sredinama.
* Subota, 14. 12.
Razgovor sa Loftijem Achourom, režiserom iz Tunisa, čiji Macbeth je bio također prikazan na festivalu. Prije razgovora mi objašnjava tipičnu zapadnu perspektivu koja pojmove "Arap" i "arapsko" koristi ne kao diverzificirajuće, nego stereotipizirajuće s obzirom na razlike i specifičnosti arapskih društava. Tijekom razgovora publika postavlja dosta pitanja s obzirom na procedure rada i kontekste iz kojih naše predstave dolaze. Achour govori na francuskom koji se prevodi na portugalski, a potom, za mene, na engleski. Razmišljam o svemu onome što ovakav dvostruki prijevod oduzima i dodaje rečenom.
* Nedjelja, 15. 12.
Pišem tekst za Tacno.net o onome što predstavlja jednu od najsramotnijih pojava u hrvatskom medijskom prostoru, portalu koji se zove Dnevno.hr i koji se iz petnih žila trudi postaviti nove standarde u gaženju novinarske etike. Njihovi otvoreni homofobni, antisrpski i, odnedavno, antisemitski ispadi, nažalost, predstavljaju kontinuitet, a ne presedan u hrvatskom medijskom prostoru. Njima se samo daje javna forma onome što većina građana ove zemlje privatno misli. Hrvatski fašizam, koji trenutno ponovno prelazi iz svoje latentne u akutnu fazu, našao si je autentičnog glasnogovornika.
* Ponedjeljak, 16. 12.
Pripreme za povratak u Zagreb. Glumci Slovenskog mladinskog gledališča lete preko Zürich, a ja preko Münchena. Pozdravljamo se u lobiju hotela. Do sljedećeg gostovanja u Ateni. Zajedno radimo ponovno u septembru 2015.
Aerodrom Sao Paulo. Red za pasošku kontrolu. Na zidu plakat koji prikazuje čovjeka iza zatvorskih rešetaka. Preko piše: "If you're looking for sex tourisma, we've already booked the best room in town."
Polijećemo s 45 minuta kašnjenja. Jake turbulencije.
* Utorak, 17. 12.
10 ujutro. Minhenski aerodrom. Neispavan i u neadekvatnoj odjeći.
12:25. Zagreb. Trudim se ostati budan. Razgovor s taksistom. Kad je počeo raditi plaća mu je bila 2.100 kuna. Sad, nakon godinu dana, uspije zaraditi 3.800.
Čitam vijesti. Nezaposlenost prešla 360.000. Postoji li ikakva mogućnost da se stvori neka vrsta regionalnog radničkog pokreta koji će udružiti hrvatske radnike s onima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Crnoj Gori itd. u borbi za njihova prava ili je na ovim prostorima klasna svijesta radnika izbrisana jednom zauvijek?
* Srijeda, 18. 12.
Zagrebačke ulice stenju pod katoličkim kičem. Odustajem od ideje da se prošetam jer ne mogu podnijeti toliku količinu ljudi.
* Četvrtak, 19. 12.
Sastanak sa studentima dramaturgije Akademije dramskih umjetnosti koji u okviru kolegija kod profesora Marina Blaževića rade kao dramaturški kolektiv na mojoj produkciji "Hamleta" u Zagrebačkom kazalištu mladih. Razgovaramo o Hamletovoj osveti. Osveta je negacija prava. Tko je onda Duh koji od Hamleta traži da osvetom restaurira uzurpiranu proceduru stjecanja vlasti? Hamlet i Fortinbras - kako hipoteka mrtvih očeva uvjetuje njihovo djelovanje? Nemogućnost emancipacije od transgeneracijskih narativa - zvuči poznato?
* Petak, 20. 12.
Pripreme za odlazak u Rijeku. Nekoliko sastanaka, između ostalih i jedan vezan za projekt "Aleksandra Zec". Kako raditi taj projekt u društvu u kojem je fašizam većine opet dobio pravo javnosti, a mehanizmi njegove kontrole su uglavnom neučinkoviti? Koji je točan broj ratnih zločina nad civilnim stanovništvom na kojem se karakter rata iz obrambenog mijenja u zločinački i agresivni?
Svojim predstavama otvara nove kazališne vidike. Režira od Zagreba, Beograda, Ljubljane... Provokativan do bola, Frljić pomjera granice kazališnog izraza ....
U svom dnevniku proputovao je pola svijeta, a u pripremi mu je projekt "Aleksandra Zec" u Rijeci. Pita se "kako raditi taj projekt u društvu u kojem je fašizam većine opet dobio pravo javnosti".
* Četvrtak, 12. 12.
Sa ljubljanskom predstavom "Proklet bio izdajica svoje domovine" gostujemo na Međunarodnom kazališnom bijenalu Univerziteta Sao Paulo. Jučer sam stigao. Ujutro odlazim u favelu Moihno koja se nalazi u širem centru grada. Volonter iz Italije, koji tamo radi na jednom socijalnom projektu, mi objašnjava da je, uz sve neljudske uvjete života, u prošloj godini bilo i 69 podmetnutih požara. Grad, vlasnik zemljišta, zainteresiran je za njegovu prodaju, ali to ne može napraviti dok ovi ljudi tu žive.
Popodne vodim radionicu za studente u kojoj se bavimo pitanjem što bi pojam političkog kazališta označavao u ovom specifičnom kontekstu. Nakon radionice me studenti vode na vožnju podzemnom željeznicom, da bih u ovom kratkom vremenu, po njihovim riječima, "osjetio autentičnu atmosferu Sao Paula". Usput, natiskani jedni na druge u dupke punom metrou, razgovaramo o Zakonu o amnestiji koji je vojna diktatura donijela 1979. i kojim su pomilovani politički aktivisti u egzilu, ali kojim je i spriječeno procesuiranje zločina koje je počinila vojna hunta.
* Petak, 13. 12.
Jutro. Vijesti iz Krakowa. Teatrološki institut iz Varšave organizira 15. januara događanje koje će se baviti cenzurom predstave "Nebožanska komedija" u Krakowu. S dramaturginjom Agnieszkom Jakimiak razgovaram oko formata. Pridružit će nam se i pet glumaca koji svojim sudjelovanjem žele iskazati neslaganje s cenzorskom odlukom i govoriti o procesu i metodologiji rada. U Poljskoj ne prestaju debate oko ovog događaja.
Popodne. Nastavak radionice. Polaznici su gledali sinoćnju izvedbu "Izdajice". Puno pitanja. Većina ih izražava želju da predstavu pogleda još jednom na večerašnjoj reprizi. Nevjerojatno mi je da je ta predstava, nastala prije četiri godine, u specifičnom lokalnom kontekstu, do sada ostvarila trideset međunarodnih gostovanja i da uspijeva komunicirati s publikom u tako različitim sredinama.
* Subota, 14. 12.
Razgovor sa Loftijem Achourom, režiserom iz Tunisa, čiji Macbeth je bio također prikazan na festivalu. Prije razgovora mi objašnjava tipičnu zapadnu perspektivu koja pojmove "Arap" i "arapsko" koristi ne kao diverzificirajuće, nego stereotipizirajuće s obzirom na razlike i specifičnosti arapskih društava. Tijekom razgovora publika postavlja dosta pitanja s obzirom na procedure rada i kontekste iz kojih naše predstave dolaze. Achour govori na francuskom koji se prevodi na portugalski, a potom, za mene, na engleski. Razmišljam o svemu onome što ovakav dvostruki prijevod oduzima i dodaje rečenom.
* Nedjelja, 15. 12.
Pišem tekst za Tacno.net o onome što predstavlja jednu od najsramotnijih pojava u hrvatskom medijskom prostoru, portalu koji se zove Dnevno.hr i koji se iz petnih žila trudi postaviti nove standarde u gaženju novinarske etike. Njihovi otvoreni homofobni, antisrpski i, odnedavno, antisemitski ispadi, nažalost, predstavljaju kontinuitet, a ne presedan u hrvatskom medijskom prostoru. Njima se samo daje javna forma onome što većina građana ove zemlje privatno misli. Hrvatski fašizam, koji trenutno ponovno prelazi iz svoje latentne u akutnu fazu, našao si je autentičnog glasnogovornika.
* Ponedjeljak, 16. 12.
Pripreme za povratak u Zagreb. Glumci Slovenskog mladinskog gledališča lete preko Zürich, a ja preko Münchena. Pozdravljamo se u lobiju hotela. Do sljedećeg gostovanja u Ateni. Zajedno radimo ponovno u septembru 2015.
Aerodrom Sao Paulo. Red za pasošku kontrolu. Na zidu plakat koji prikazuje čovjeka iza zatvorskih rešetaka. Preko piše: "If you're looking for sex tourisma, we've already booked the best room in town."
Polijećemo s 45 minuta kašnjenja. Jake turbulencije.
* Utorak, 17. 12.
10 ujutro. Minhenski aerodrom. Neispavan i u neadekvatnoj odjeći.
12:25. Zagreb. Trudim se ostati budan. Razgovor s taksistom. Kad je počeo raditi plaća mu je bila 2.100 kuna. Sad, nakon godinu dana, uspije zaraditi 3.800.
Čitam vijesti. Nezaposlenost prešla 360.000. Postoji li ikakva mogućnost da se stvori neka vrsta regionalnog radničkog pokreta koji će udružiti hrvatske radnike s onima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Crnoj Gori itd. u borbi za njihova prava ili je na ovim prostorima klasna svijesta radnika izbrisana jednom zauvijek?
* Srijeda, 18. 12.
Zagrebačke ulice stenju pod katoličkim kičem. Odustajem od ideje da se prošetam jer ne mogu podnijeti toliku količinu ljudi.
* Četvrtak, 19. 12.
Sastanak sa studentima dramaturgije Akademije dramskih umjetnosti koji u okviru kolegija kod profesora Marina Blaževića rade kao dramaturški kolektiv na mojoj produkciji "Hamleta" u Zagrebačkom kazalištu mladih. Razgovaramo o Hamletovoj osveti. Osveta je negacija prava. Tko je onda Duh koji od Hamleta traži da osvetom restaurira uzurpiranu proceduru stjecanja vlasti? Hamlet i Fortinbras - kako hipoteka mrtvih očeva uvjetuje njihovo djelovanje? Nemogućnost emancipacije od transgeneracijskih narativa - zvuči poznato?
* Petak, 20. 12.
Pripreme za odlazak u Rijeku. Nekoliko sastanaka, između ostalih i jedan vezan za projekt "Aleksandra Zec". Kako raditi taj projekt u društvu u kojem je fašizam većine opet dobio pravo javnosti, a mehanizmi njegove kontrole su uglavnom neučinkoviti? Koji je točan broj ratnih zločina nad civilnim stanovništvom na kojem se karakter rata iz obrambenog mijenja u zločinački i agresivni?
