Dnevnik: Lažni sjaj i nacionalistički snovi u Skoplju

Saška Cvetkovska, makedonska novinarka koja radi na internetu portalu Nova.mk, a kojeg su oformili bivši novinari neovisne A1 televizije, koju je vlast ušutkala 2011. Bavi se istraživačkim novinarstvom, a za svoj rad dobila je više nagrada. U dnevničkim zapisima piše o drugom krugu lokalnih izbora, o rodnom gradu, Skoplju, koji je pretvoren u kič i malograđanštinu, gradnjom spomenika u srcu grada. Progovara o novom nacionalističkom zamahu u Makedoniji, te zašto je inače odmjereni Štefan Fuele izgubio živce s makedonskim političarima.

* Subota, 6. travanj

Počinjem ovaj dnevnik na dan predizborne šutnje. Lokalni izbori 2013. Dan predaha od nemilosrdnog napada države i vladajuće stranke. Otvaram Facebook i Twitter. Današnji hit i društvenih mreža je tekst hrvatskog pisca Jurice Pavičića za Jutarnji list. Skoplje je danas trijumf luzera, piše Pavičić zbog šoka od megalomanskih baroknih građevina i gomile brončanih spomenika u središtu grada.

“Danas popodne ispred mene je bio drugi grad, mješavina Las Vegasa i Pyongyanga, s dozom Alikarnasa i Ashkobada. Grad je luđi od najluđe ideje turkmenistanskog diktatora Sapamurat Niyazova", kaže Pavičić. Ne osuđujem ga. Već odavno ne prolazim kroz središte mog rodnog grada, osim ako moram. Budući da svaki put doživim šok zbog kiča i megalomanstva. Iako ovdje živim, i unatoč brojnih napisanih članaka, stotine milijuna eura utrošeno je u tom stravičnom spoju betona i lažnog sjaja, a ja iznova i iznova ostajem šokirana jednako kao i Jurica Pavičić koji je prvi put video ovo megalomanstvo i kič.

Dijelim ovaj članak na mom profilu, ali nemam vremena odgovoriti ljutitim domoljubima koji preporučuju - ako vam se ne sviđa, onda slobodno odlazite iz ovog grada. Da, da, to je retorika. Još jedna od mojih koleginica mi šalje tu poruku. Zašto ne uzvratim. Jer danas, nakon gotovo dvije godine tajnosti i potpune netrasnparentnosti, Vlada je najavila novi zakon o medijima. Zakon u čijoj su pripremi novinari bili isključeni. Danas ću se sastati s kolegama, jer znam da oni koji nama upućuju poruke da napustimo naš grad - ako im se to ne sviđa, neće to uraditi.

* Nedjelja, 7. travanj

Drugi krug lokalnih izbora. Ujutro je sve počelo normalno. Malo obiteljskog glasanja, malo pucnjave, malo slomljenih kutija. Ali danas, ništa nije važno kao što je važna opština Centar u glavnom gradu Skoplju. U prvom kolu je tijesno pobijedio kandidata opozicije Andrei Zernovski. U drugom kolu je opet napeto. Glasa se kao da je pitanje života ili smrti. A možda i jest. Vlada ne želi dati Centar. Centar je simbol njihove vladavine. Tu su svi spomenici, sve barokne građevine, sve njihovi radovi i sav potrošen novac.

Centar je mjesto gdje oni ostvaruju svoje nacionalističke snove. U Centru grada tvrtkama njihovih prijatelja je dozvoljeno da grade i našu sramotu. Dakle, toliko ga ne daju da su stanovnici Centra preko noći postali mještani albanskog sela Pustec, sela koje se nalazi na granici s Albanijom u Prespi, uglavnom naseljenom Makedoncima.

Bilo je nekoliko stotina tih siromašnih i potrebitih ljudi ovdje u centru Skoplja, dobili su iskaznice na adrese stanova u vlasništvu države. Na jednoj adresi registrovano je i po 70 ljudi, svi iz Pusteca. Ministarstvo unutarnjih poslova je saopštilo da su to studenti na razmeni iz Turske. Neverovanto. Ali navikli smo mi na potcjenjivanje. Ljudi iz Pusteca, Albanije, glasaju u Centru. Mi, građani, smo ponovno poraženi i poniženi.

Međutim, pokazuje se tokom dana da ni Pustec neće biti od velike pomoći u Centru. Sve je izvjesnije da Vlada gubi općinu.

Večeras pratim rezultate u vladajućoj stranci. Proglasili su pobjedu u 56 općina u odnosu na četiri koje je osvojila opozicija. Premijer Nikola Gruevski govori posljednji. Na kraju svog govora rekao je “Živio VMRO DPMNE, živjela kolaicija, živjela Makedonija.” Blagoslov za stranku uvijek dolazi prije blagoslova za državu. Za njih je to normalno, jer za njih stranka je država, to je ista stvar. Ja očekujem da OSCE, kao i za svake izbore, ponovno navede - ne postoji jasna granica između stranke i države. Velika je zloupotreba državnih resursa u stranačke svrhe.

* Ponedjeljak, 8. travanj

Dan mi počinje kasno čitajući komentar urednika dnevnog lista "Dnevnik". Naslov je "Zagreb – trijumf nomada". Ne, ne, ne - režimski novinari nisu u stanju podnijeti bilo kakvu kritiku na adresu Vlade. Za njega je Jurica Pavičić "neki tip kojeg nitko ne zna". Za one koji nemaju hrabrosti da javno izraze svoje mišljenje o “Skoplju 2014” i na kraju se muški suoče sa sankcijama za to, ne isplati se pisati, tvrdi urednik Darko Janevski. Ne znam da li je Jurica Pavičić iznenađen, ali ja uopće nisam. To je ovdašnje razmišljanje - ako progovore, slijede sankcije. Tako je to u Makedoniji.
Govoreći o sankcijama, Vlada danas predstavlja novi medijski zakon. Taj zakon dosada niko od novinara nije vidio. Oni ni su htjeli da mi učestvujemo. I oni još to nazivaju javnom raspravom. Mi to zovemo posljednjim pokušajem za prikupljanje bodova iz Bruxellesa, posljednjim pokušajem da se pokaže kako su oni jako zabrinuti za slobodu medija. Otišli smo tamo. Četiri medijske organizacije su odlučile bojkotirati raspravu. Nude ne više od deset dana za javnu raspravu, a ovo je prvi zakon u području reguliranja medija. I mi im ne vjerujemo. A zašto bi? Nije ni tri mjeseca prošlo nakon što su novinari bili istjerani iz Skupštine, pa se zbog toga nisu čak ni ispričali.

Mi čekamo na vratima sobe u kojoj će se rasprava održati. Dajemo letke s našim odgovorima i reakcijama. Ministar za razvoj informacijskog društva odbija uzeti letak. Idem za njim do stola za kojim sjedi. I ne, ne. Znam, on nije ni zainteresiran, ne želi se ni pretvarati da je zainteresiran.

* Utorak, 9. travanj

Glasovi u Centru nisu ni obračunati, ali nema čekanja kad su u pitanju novi spomenici. Počelo je jučer ujutro. Nastavlja se i danas. Nema kraja. Desetak novih spomenika u centru. A u međuvremenu, došao je povjerenik EU za proširenje Štefan Füle. Nervozno je proveo sastanak Nacionalnog vijeća za europske integracije. Niska razina kulture i verbalne komunikacije između makedonskih političara isprovicirala je relativno staloženog Filea, ustao je i rekao: "Imam pitanje: koliko želite čekati? .... Mi smo zainteresirani da saznamo kojim pravcem ide država. Ali vi ... Neki od vas to ne žele shvatiti! Slika Makedonije se ne poboljšava, ni u Bruxellesu, ni u državama članicama EU".

Ništa novo. File je rekao ono što svi znamo. Ali interes visoke politike nikada prije nije bio tako eksplicitan.

* Srijeda, 10 travanj

Danas se opet osjećam gubitnikom. Istražni sudac je rekao – novinar Nikola Mladenov je poginuo u klasičnoj prometnoj nesreći. I tako. Neće on razgovarati s nama, neće. Mladenov je osnivač i vlasnik kritički raspoloženog tjednika i dnevnika “Fokus”. Mladenov je simbol istraživačkog novinarstva u Makedoniji. “Focus” ne izlazi već dva tjedna, nakon što je vlasnik poginuo u prometnoj nesreći na autocesti u blizini Skoplja.

Mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Sumnje i dalje vise u zraku. Gdje je Mladenov bio prije nesreće? Kako je moguće da njegovo telo izletjelo kroz stražnje staklo automobila, gdje je njegov mobitel? Ne, nema odgovora. Slučaj je završen.

Novinari “Fokusa” su podigli otkazna rješenja. Nejasno je što će biti sa novinom. Financijsko stanje je teško, kao i u svim drugim kritičkim medijima, oglašivači su se bojali oglašavanja u “Fokusu”. Vlasnici velikih supermarketa nisu željeli da prodaju “Fokus”. U malim kioscima novine su bile skrivane da ih niko ne vidi. E, da. Teško je govoriti istinu. Ili da se podsjetimo kako je Darko Janevski pisao o Jurici Pavičiću - Recite što mislite i suočite se s sankcijama. To je bila sudbina “Fokusa”. To je i moja sudbina i sudbina mnogih mojih kolega, pravih novinara.

Ako se “Fokus” zatvori, biće to ko zna koji po redu zatvoren kritički medij u ovoj državi u posljednje dvije godine.

* Četvrtak, 11. travanj

Bila sam u Zagrebu na dan kada je Gotovina bio je pušten i vraćen u Zagreb. Danas se u Skoplje vraća Johan Tarculovski, osuđeni ratni zločinac koji je odslužio osam od 12 godina. Proslava me podsjetila na onu u Zagrebu. Nacionalizam, nacionalizam, nacionalizam. Cijela Vlada je u odboru za doček, svi slave. Čuju se ružne poruke u našoj multietničkoj zemlji gdje mir visi o koncu svaki dan. Pjevalo se o vjeri, makedonskoj krvi, skandiralo se “Makedonij na Makedonaca! “ Kao da čujem poruke nekakve buduće bitke. Maše se divovskima zastavama, uključujući i zastavom Isusa. Isuse!

Ne idem van! No, iz čiste novinarske znatiželje slijedim dobrodošlicu za Johana. Doček uživo ne prenosi javni servis MTV. Netko je na Facebooku napisao - moj prijedlog o rješenju spora oko imena s Grčkom, je Tužna Makedonija. E da, u nas sarkazam u zadnje vrijeme postaje sve gorči. Kao i Makedonija.

* Petak, 12. travanj

Danas je novi dan. Ne znam točno što me sve čeka, ali imam nekoliko pretpostavki. Neko će staviti novi spomenik. U posljednje vrijeme imam osjećaj da se svaka tri sata postavi neki novi spomenik. Možda će Vlada objaviti novi natječaj za nove oglase i kampanje. Oglašavanje je drugi popularni sport nakon postavljanja spomenika.
Ili će neko uvrijediti novinara. To nije sport, to je način života.

VIDEO: Novinarski bend The Reporters - Sloboda