Dnevnik: Koristi proširenja i mušice isfrustriranih političara

Lada Stipić Niseteo je dugogodišnja novinarka u sjedištu EU u Bruxellesu. Trenutno piše za zagrebački Privredni vjesnik, a radila je za više dnevnih novina u Hrvatskoj, te izvještavala za hrvatsku redakciju Glasa Amerike do njenog gašenja.

Lada u svom dnevniku pojašnjava da Evropa nije lonac za taljenje ili blender koji briše nacionalne i identitetske razlike u EU, govori o eurobirokratima, o hrvatskom putu prema Evropi.

Oko ulaska Hrvatske u EU kaže da "nema nekih posebnih emocija, ali smatra da je sve bilo predugo, preopterećeno politikom, pa čak i uvredljivo u nekim etapama, pogovotovo za jednogodišnje blokade pregovora".

"Iskreno rečeno, stidjela bih se kada bi se moja zemlja prema ostalima ponašala kao Slovenija prema Hrvatskoj. Proširenje bi trebalo biti i u naravi jeste u korist cijelog kontinenta, što nas je više to bolje, a ne predmet mušica isfrutiranih poltičara", naglašava Lada u dnevniku za Radio Slobodna Evropa.


Subota, 08/06/2013

Idealan dan za fjaku ujutro, toplo je i doručkuje se na teraci našeg malog urbanog vrta. Kosovi zvižde. Danas, u zgradi briselske općine Koekelberg prvo je vjenčanje na „lokalnom dijalektu“, jeziku starih briselaca, mješavini francuskog, flamanskog, latinskog, njemačkog, i s dosta patine stoljeća koja je u jeziku jedne uske zajednice sačuvala gramatičke fosile. Lijepo da je ovo vijest. Belgija nije izgubila ništa od svog identiteta iako je članica, čak i osnivačica EU. EU melje osobitosti samo u mudrijanjima eurofoba. Niseteo i ja subotom obično švrljamo najvećom gradskom tržnicom, Abatoire/Slachthuisen. Hrvatski – klaonica. Riječ je o prostranom kompleksu u općini Anderlecht, s mesnicama, art nouveau željenom konstrukcijom nad dijelom pazara, dva golema brončana bika nad ulazom i ... nekoliko dsetaka tisuća ljudi koji se uglavnom dobro zabavljaju energično kupujući provijant. Tržnica je presjek multinacionanog, multikulturalnog grada – sve nacije, rase, jezici, crnkinje u predivnim šarenim togama kao uspomena na belgijsku kolonijalnu prošlost, berberi riđih brada, bučne rumunjske Romkinje, autohtone bakice koje ni na tržnicu neće bez Chanel kompletića. Još jedan dokaz da Europa nije lonac za taljenje ili blender ... Da sam TV novinar (kao što nisam) napravila bih reportažu o trbuhu Bruxellesa. Tržnica kao tržica, živahna, s Arapima koji se deru iz petnih žila kao da smo sred Monastira, razrađenom koreorgafijom vabljenja kupaca, smijehom i zafrkancijom, švercerima i suhim glasom iz zvučnika s upozorenjem „pazite na džepare“. Mesnica je masivna, s beskrajnim kolonama mesara s janjcima ili telećim polutkama na ramenu, ljubazne Afrikanke ispod krune od šarene marame vezane kao leptirica, uvijek će rado, s entuzijazmom, obrazložiti kako kuhaju krupno mljevenu svinjetinu. Svi se guraju, svi značajno zabijaju noseve u brda voća, ovdje se ozbiljno kupuje. Što nam je u prtljažniku i torbama? Menta, rajčice i medene dinje iz Maroka. Špinjak. Belgijske jagode. Kesica čupavog rambutana, tropskog voća. Mini banane. Hrpa mesa za tjedan dana, odlična svinjetina, teletina je iz halal mesnice. Popodne, još jedan hitan shoping, Nespressov iritirajuće šminkerski boutique na početku pretrpane Av. Louise (za razliku od pazara ovdje se roba uglavnom gleda). Tko mi je kriv kada sam zaboravila naručiti kapsulice. Predvečer, u smiraj dana, šuma, deset minuta vožnje od kuće. Boxerici odlično, nama još bolje...

Nedjelja, 09/06/2013

Nespresso ujutro u vrtu, lipa još nije procvjetala pa se debelguzi bumbari zabavljaju kaduljom. Novine se čitaju na Ipadu. Slažem pitanja za jedan prilično dugačak, zahtjevan interview, rujem po podacima, dva su sata nestala kao dim. Na rasporedu su i ostale aktivnosti radne Briselke, struja je vikendom jeftinija te perilica i sušač obrađuju tjedni kontigent rublja. Grad je miran. Ljudi su dobre volje: što radi topli poljubac sunca! Bruxelles okružuje Foret de Soignes/Zoniewoud, s dovoljno kvadratnih kilometara da svakome od tisuća poklonika garantira osamu. Staze su podijeljene – neke su samo za pješake, odvojeni su koridori za konjanike, za bicikliste...Konjanici ne poštuju pravila, izniču svugdje. Za zaraditi konja trebaš u radnom životu kršiti fair-play. Konj ili auto, svejedno: odnosi u prometu odraz su odnosa u društvu. Promet je stanje kolektivne mržnje i nerijekto bezrazložnog natjecanja. Ali, nedjelja je...laganini.

Ponedjeljak, 10/06/13

Psima, mačkama i lasicama olakšano je putovanje po EU, temeljem dobrih iskustava s čipiranjem i životinjskim putovnicama. Hir briselske birokracije, mušica eurokrata? Opet su nas napali papirologijom? Ma kakvi! Psi, mačke i lasice jedini od kućnih ljubimaca prenose virus bjesnoće pa moraju biti cijepljeni. Toliko o diktatu Bruxellesa. U gradu sunce. Nalazim se s dragom kolegicom, radoholičarkom, tvornicom priloga odavde, Verom Tomašek iz Hrvatskog radija. Vera snima razgovore sa svima nama koji smo pratili hrvatske pristupne pregovore. Dala mi je misliti. Da li se radujem ulasku u EU, pita. Ne, nemam nekih posebnih emocija, sve je bilo predugo, prekomplicirano, preopterećeno politikom, uvredljivo u nekim etapama, pogotovo za jednogodišnje blokade pregovora.

Iskreno rečeno, stidjela bih se da se moja zemlja prema ostalima ponaša kao Slovenija prema Hrvatskoj. Šteta je učinjena. Proširenje bi trebalo biti i u naravi jeste u korist cijelog kontinenta, što nas je više to je bolje, a ne predmet mušica isfrustriranih političara. Eh, mogu misliti što će biti ako Škotska izglasa izlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva pa uđe u pregovore za EU. Od europskih poslova bilo je uobičajeno puno vijesti, izdvajam priču o zaštiti potrošača od neispravne hrane. Nije samo uvoz kriv, mnoge članice igraju se sa zdravljem, njemački orasi sadrže aflatoksine a poljski su zagađeni crvićima. U talijanskoj je ribi nađena živa... i tako redom. To je za mene svrha EU, ne političarske predstave.

Utorak , 11/06/2013

Sunce je zastrla lagana naoblaka, na vijestima turska revolucija protiv konzervativne šape, čak i malo bosanskih zahtjeva da državna uprava, oliti civil servants/sluge građanstva počne raditi ono za što je plaćena, servisirati ili služiti one koji je za to financiraju. A ne obratno. Ljudi se bude, ovo su prva upozorenja da su se vrhuške otrgnule kotroli, sluga se pretvorio u gazdu. U Fracuskoj štrajkaju kontrolori letenja, boreći se protiv dizanja zračnog nadzora na europsku raiznu. Hm. Ima li to veze s danas objavljenom ljestvicom otvorenosti fenomenu globalizacije Instituta za kompetitivnost na kojoj vodi Irska, Hrvatska je, naravno na samome repu kao i u većini ovakvih provjera, no još uvijek, ako se ne varam, dvije stepenice iznad Francuske. Eto dijagnoze za veliku zemlju, uvjerenu da je sama sebi dovoljna a trendovi je uvjeravaju da nije.

Srijeda, 12/06/2013

Okrećem već nekoliko dana pozivnicu za feštu u Maloj Europi, mini kolekciji važnih objekata Staroga kontinenta. U društvo će svečano ući i hrvatski, uz prisustvo dvojice rivala na prošlim predsjedničkim izborima, Josipovića i Bandića. Uz sve Dubrovnike, Splitove, uz sve šibenske katedrale i Eufrazijane i svete Donate, naši su mudraci za predstavnika Hrvatske u Mini Europi izabrali provincijsku kopiju bečke stolnice, zagrebačku katedralu! Na stranu što se ulazak u EU obilježava i kulturnim programom s dokumentarcem o jednom, da prostite, hohštašpleru i s nekoliko rodijačkih aražmana. Europski je parlament na plenarnoj sjednici u Strasbbourgu potvrdio Nevena Mimicu kao povjerenika za zaštitu potrošača. Dobra vijest već stoga što će naprasno povećati interes hrvatskih medija za ovo područje a time i svijest kupaca da se ne dadu povlačiti za nos. Hrvatski kandidat za Revizorski sud nije prošao, opravdanje da je Mates bio mlak u izražavanju uvažavanja, naklonosti i divljenja prema europaralmentarcima (koji to neosporno vole!) možda i držeći vodu, mislim da je izbor bio zaustaviti njega ili izvrsno spremljenog Mimicu, konačno je presudilo da hrvatski kandidat nije dama, kojih u Revizorskom sudu EU nema. Kadroviranje ala Unija, kao igra prijestolja ali bez sječe glava.

Četvrtak, 13/06/2013

Grci ukinuli nacionalnu televiziju. Eurokomisija je odaslala tipično neutralno priopćenje, Vlada radi što misli da treba, nismo mi niti je to naša ideja, časna riječ! Grčkoj trebaju kvalitetni mediji. Kolege su mi ne jednom pričale da je njihova dalekovidnica, usprkos zavidnom broju vrsnih profesionalaca, bila leglo rodijačkih aranžmana. Još jedna ne-dobra vijest, Island suspendira pregovore. Povjerenik za poširenje je tužan, baš ne lije suze ali...i nitko da se zapita o odgovornosti Nizozemske i Velike Britanije koji su, onako grubo, u duetu, ako da su obrambeni igrači u nogometu u jurišu na Messija, svojevremeno zaštopali islandsku kandidaturu radi bilateralnih sitnih interesa. Potrošeno je vrijeme i kredibilitet. Islanđani prigovaraju zajednici da se nije okrenula sebi i otvoreno se pozabavila problemima unutar institucija. Island ostaje u Schengenu i, naravno, dio je unutarmjeg tržišta a izbjegao je pregovore o ribarenju. Uvjerena sam da je to mudar potez kojim će se sebičnije države držati dalje od zaštićenog gospodarskog pojasa prve zemlje svijeta koja je osigurala održivost ribarenja. I, da, jedan potez pera spasio je oko 2.500 života godišnje. Novi automobili će morati imati sistem automatskog uzbunjivanja hitne pomoći u slučaju teške saobraćajke. Teme nema u tabloidima. Bio bi odličan naslov a la žutilo, Eurokrati nam ne daju da iskrvarimo.

Petak, 14/06/2013

Ministri sastanče, raseljeni u Luksemburg, Francuzi se roguše, sporazum o slobodnoj trgovini EU i Sjedinjenih Država trebao bi ući u pregovore i, u konačnici, donijeti povelik broj novih radnih mjesta i poticaj gospodarstvu i nama i njima. Francuzi su najavili aktivaciju mehanizma političke suzdržljivosti (ili, naški, veta ) ukoliko Europskoj komisiji u mandatu za pregovore bude data audiovizualna i kulturna produkcija. Tvrdoglavljenje i trgovina ispod stola počeli su. Bit će zabave... Na stolu mi je nekoliko zaista plitkih analiza ulaska Hrvatske u EU, prepunih fraza i stereotipova, prednjače njemačka zaklada zelenih Boell i ovdašnji Centar za europsku politiku. U svemu ovome dođe kao osvježenje američka novinarka koja se, onako lokalpatriotski jer ipak živi u centru svijeta, Idahou, pita što od mamaca za turiste ima Hrvatska a nema njezin uži zavičaj. Hvala Internetu, svašta iščeprka. Nego, štono se kaže, hvala nebesima, konačno je petak. Bruxelles se nestrpljivo pakuje za vikend. Usprkos svemu, ipak moram priznati, toplo mi je oko srca svaki put kad prođem uz zgradu Berlaymont, zdanje Europske komisije, s onim golemim plakatom dobrodošlice Hrvatskoj, raširenim preko cijele fasade.