Ivo Josipović - Sotona, crveni vrag, veleizdajnik, antikrist, mrzitelj svega hrvatskog, tek su neki od naziva kojima su me počastili ekstremni desničari i ustašofili. Zapravo, što veći njihov gnjev i žešći otrov koji razlijevaju po opskurnim portalima i tiskovinama, to mi se politika koju zagovaram čini ispravnijom. Ljudska prava, osuda ratnih zločina, pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva te društvena pravednost glavne su mi političke i stručne preokupacije. U životu mi nije bilo dosadno. Uživao sam studirajući i pišući glazbu, jednako tako poučavajući studente pravu, domaćem i međunarodnom. Brojne izvedbe skladbi i CD-ovi te nastupi na konferencijama i sveučilištima velikog broja zemalja, mnoštvo različitih ljudi koje sam upoznao u svijetu umjetnosti, znanosti i politike, mnogi prijatelji i poneki neprijatelj, obogatili su moj život. Uzbudljiv put od svijeta glazbe i akademskih razgovora u najvišu državnu politiku, onu koja se vodi na Pantovčaku, i natrag, za mene je velika, nezaboravna avantura u kojoj sam, nadam se, napisao po koju zanimljivu skladbu i pravničku knjigu te promovirao kakve dobre političke ideje, posebno one o pravednosti i pomirenju naroda i država i miru kao najvažnijoj zadaći svakog političara.
Subota, 20.svibanj 2017.
Konačno su utihnule predizborne trube naših lokalnih izbora. Izborna je šutnja zatvorila stranice samohvala, kuđenja i vrijeđanja političkih protivnika, obećanja svega i svačega… Srećom, nije u Lisinskom šutila i Novosibirska filharmonija kojom je ravnao litvanski dirigent Gintaras Rinkevičius. U sjajno izvedenom, potpuno ruskom programu (Čajkovski, Prokofjev i Rimski-Korsakov), posebno je imponirao Drugi koncert za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva čiju je solističku dionicu maestralno izveo Vadim Rjepin. U pravilu, ruski orkestri odlaze na gostovanja s potpuno ili dominantno ruskim repertoarom. Naši se orkestri rijetko odlučuju na gostovanjima izvoditi hrvatske skladatelje, posebno ne cijeli hrvatski program. Često iz orkestara kažu, nemamo ni Čajkovskog, ni Prokofjeva, ni skladatelje kalibra nekih drugih velikih ruskih majstora. Možda bi tko zločest rekao da ni naši orkestri nisu Moskovska filharmonija. Zadaća okrestara financirnaih javnim novcem, između ostalog, jest i promocija našeg stvaralaštva. Ipak, zadnje vrijeme nekim svojim projektima, pa i narudžbama hrvatskim skladateljima, Zagrebačka filharmonija zna ugodno iznenaditi……
Nedjelja, 21. svibanj 2017.
Cijeli su se dan iščekivali rezultati izbora. Izborna je šutnja u 19 sati eksplodirala prvim izlaznim anketama, osmjesima i namrgođenim licima iz stranačkih izbornih stožera, mudrim komentarima i utakmicom tri “velike” televizije koja će biti atraktivnija i gledanija u izbornoj noći. Kako to biva, i ovaj put su se svi proglasili pobjednicima lokalnih izbora. Da, i moja mala stranka "Naprijed Hrvatska", sa po prvi put osvojenih par mjesta u županijskim i gradskim tijelima, također je pobjednik. Ali, pravi su pobjednici mnogi neovisni kandidati i liste koje su ponegdje i hametice porazili etablirane stranke. Fenomeni, Kerum u Splitu i Bandić u Zagrebu, nadmašlili su sva očekivanja i s optimizmom, na zgražanje svojih oponenata, ulaze u drugi krug kao favoriti. HDZ je relativno dobro prošao, iako s nekoliko gorkih pilula, od kojih je ona zagrebačka pravi pelin. SDP je, generalno, prošao loše, unatoč uspjeha u Rijeci i na sjeveru zemlje. Nova lijeva platforma, "Zagreb je naš", svojim je gotovo nevjerojatnim uspjehom u Zagrebu pokazala da socijaldemokrati, analizirajući svoje slabosti, imaju o čemu razmišljati.
Ponedjeljak, 22. svibanj 2017.
Nastavljaju se analize izbora. Hoće li nakon njih slijediti i parlamentarni? Kome to odgovara, tko bi na njima dobio, tko izgubio? Ili će ipak, nakon razlaza HDZ-a i MOST-a, doći do preslagivanja u Saboru? Za sada, iznanađujući pakt HDZ-a, najtvrđe desnice sa SDSSom, strankom srpske zajednice u Hrvatskoj, lako bi mogao dobiti i nekoga iz redova sadašnje oporbe. Da, neobično je da je Milorad Pupovac ponovo ušao u političke zaruke sa HDZ-om nakon što je puno puta upravo tu stranku i njenu vladu opravdano optužio za diskriminaciju Srba i toleriranje ustašofilije. A da je tu istu vladu sačuvao zajedno s Hasanbegovićem, Esih i generalom Glasnovićem, društvom koje mnogi percipiraju kao perjanice ustašofilije, za mnoge je šokantno, priznajem, i za mene.
Utorak, 23. svibanj 2017.
Dan mi je posvećen pisanju članka o pravnom i političkom sukobu Hrvatske i Srbije o univerzalnoj nadležnosti za suđenja počiniteljima ratnih zločina. Pravna i politička analiza sukoba i neuspjelog pokušaja Hrvatske da blokira otvaranje 23. poglavlja, pokazuje da obje države imaju nečistu savjest kada je riječ o progonu počinitelja ratnih zločina. Etnička pristranost, podjela zločina i zločinaca na “naše” i “njihove” i problematičan rad pravosuđa, ključ su formule kako je politički spor maskiran u pravni. Hrvatska i Srbija imaju vrlo slično zakonodavstvo i očito je da pravna pitanja predstavljaju tek paravan za političke sukobe koji tinjaju a povremeno i bukte strašću koju ne pamtimo od poratnih dana. Spor počinje već u karakterizaciji ratnih sukoba. Hrvatska ga, s pravom, vidi kao agresiju Srbije na Hrvatsku, Srbija tvrdi da je riječ o građanskom ratu u Hrvatskoj s kojim ona nema veze. Nedavno dovršen spor povodom međusobnih tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde završio je, očekivano, nula-nula. Ali, presuda je, tko je zna i želi pročitati, pokazala da je Srbija ratovala na području Hrvatske, dakle, bila u agresiji, ali da zločini nipošto nisu monopol samo Srbije, da ih je u velikom broju bilo na obje strane.
Srijeda, 24. svibanj 2017.
Upravo se spremam na večernji let za Skopje. Pozvan sam od dva sveučilišta, University American College iz Skopja i South East European University koje djeluje u Skopju i Tetovu da održim predavanja za studente i nastavnike. Glavni organizatori, Milena i Sašo Georgievski, Makedonci koji vode Hrvatsko-makedonsku tangentu, društvo prijateljstva dvaju naroda, obećali su, osim službenog programa, podsjetiti me na bogatu kulturu svoje zemlje, ali i sjajnu makedonsku kuhinju. Baš se veselim…. Drago mi je i da je, izgleda, okončana akutna faza političke krize u Makedoniji. Mandatar Zaev je upravo u Briselu s ciljem jačanja makedonskih izgleda za ulazak u EU. Da, bez svih zemalja jugoistočne Europe, Europa nije potpuna. Nekadašnji njemački predsjednik Wolff slikovito je prilikom mog posjeta Berlinu rekao: “Želim od Hamburga do Atene putovati vlakom bez pasoša i zaustavljanja radi granične kontrole.”
Četvrtak, 25. svibanj 2017.
Nekada bismo današnji dan zvali Danom mladosti. Rođendan je Josipa Broza Tita. Za jedne, veliki državnik, antifašist i pobjednik u Drugom svjetskom ratu, za druge, zločinac i masovni ubojica. Nesavršen, s brojnim pogreškama, posebno gledajući ex post, iz današnje perspektive i prema današnjim standardima demokracije, Tito je ipak bio velika povijesna ličnost. Pobjeda nad nacifašizmom i nevjerojatna uloga koju je u međunarodnoj politici zahvaljujući njemu imala Jugoslavija, najvažnija su poglavlja njegove politike. Ali, propustio je demokratizirati zemlju što je, vjerojatno, bilo odlučno za njenu propast nakon Titove smrti. Bilo je tu i političke represije, brutalne odmazde nad pobijeđenima, i drugih ozbiljnih promašaja koje, zajedno s Titovim vrlinama, prije svega, treba prepustiti povjesničarima, ne dnevnoj politici. Barem zbog antifašizma, Tito je za mene ipak važan i pozitivan lik iz naše povijesti.
Petak, 26. svibanj 2017.
Sumiram dojmove nakon predavanja na dva makedonska internacionalna sveučilišta, jednom američki, drugom europski profiliranom. Hrvatska vanjska politika u kontekstu širenja Europe na jugoistok Makedoncima je važna, i kao iskustvo zemlje koja je prošla ono što njih tek čeka. Važna im je i podrška koju im Hrvatska pruža na putu u EU koji nije ni malo lagan. Nakon predavanja, bilo je dosta pitanja, i sudionika, i novinara. Spor koji Makedonija ima s Grčkom o imenu i povijesnoj baštini, s novom bi makedonskom vladom mogao biti okončan. Kažem, najvažnije je, kako je to bilo u Hrvatskoj, da sve najvažnije političke stranke budu jedinstvene na europskom putu i da sve što treba učiniti radi ulaska u EU bude izvan međustranačkih obračuna.
S druge strane, predavanje u Tetovu o politici i glazbi bilo je zabavno i ležerno. Predavanje koje sam imao prilike prezentirati na nekoliko prestižnih svjetskih sveučilišta i ovdje je zaintrigiralo publiku. Između ostalog, pokazao sam auditoriju Clintona kako svira saksofon, Putina koji uz svesrdnu pomoć studijskih glazbenika svira i pjeva američki evergreen "Bluberry Hill", te modernu operu o saslušanju američkog glavnog državnog odvjetnika Gonzalesa prilikom njegova razrješenja zbog zlouporaba i kršenja ljudskih prava. Naravno, nakon razrješenja, za koju godinu, Gonzales je ponovo dobio važnu funkciju u američkoj administraciji. Naša je demokracija otišla još i korak dalje. Toliko daleko, da bismo Tomića i Hribara trebali nagovoriti da, uz sjajan film „Što je muškarac bez brkova“, snime i film „Što je kandidat na izborima bez optužnice“!
Facebook Forum