Ovosedmični dnevnik pisala je novinarka iz Sarajeva Dženana Karup Druško.
Cijeli život sam radila u Danima, a od 2014. vodim organizaciju "Udruženje tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje". Od prošle godine i portal Avangarda.
Subota, 29. april
Skoro svi mediji izvještavaju o prvih 100 dana administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa koju je on opisao kao "jednostavno najuspješnijom u istoriji". A istraživanja pokazuju da je on do sada najnepopularniji američki predsjednik. Trumpova izjava kako je "mislio da će biti lakše" možda je i njegova najautentičnija izjava u tih prvih 100 dana predsjednikovanja.
Ne znam samo koga li je više razočarao, svoje birače jer ne uspijeva ispuniti obećanja (kao što je bilo ono o podizanju zida prema Meksiku), ili pojedine političare i analitičare na Balkanu koji su pričali o novoj američkoj politici u regionu. Jedno je sigurno, Milorad Dodik će i narednih 100 dana čekati radosne vijesti svojih lobista iz SAD-a.
Na drugom kraju svijeta, u Egiptu, papa Franjo je predvodio misu u Kairu na stadionu egipatske ratne avijacije, na kraju poručujući: "Prava vjera nas navodi da štitimo prava drugih sa istim žarom i entuzijazmom s kojim branimo vlastita".
Nedjelja, 30. april
Svakoga ko iole ozbiljno prati dešavanja u regionu sigurno su zabrinuli događaji u Makedoniji, odnosno nasilni scenariji koji sve više postaju "demokratski" metod za rješavanje problema s neistomišljenicima, a u koji su upetljane "sile sa strane". Čitam, naređeno je privođenje 15 osoba koje se sumnjiče da su predvodile nasilje u Sobranju, a Zoran Zaev, vođa makedonskih socijaldemokrata, optužio je Nikolu Gruevskog i vodstvo VMRO DPMNE da stoji iza nasilja.
Ne mogu se analizirati dešavanjima u Makedoniji, a da se ne povuče paralela s dešavanjima u Crnoj Gori u vrijeme izbora i pokušaj državnog udara u kome je učestovala i Rusija, za šta se pojavljuje sve više dokaza i svjedoka.
Gruevski već dugo slovi za proruskog čovjeka u Makedoniji i bio je među onima koji su podržavali osnivanje tzv. balkanske četvorke koja bi blisko surađivača s Rusijom, a u kojoj su po planu Dume trebale biti Srbija, Crna Gora, BiH i Makedonija.
O podršci koju Rusi imaju u BiH, tačnije u Republici Srpskoj, svako malo javno govori Milorad Dodik, kao i drugi političari RS-a, a uostalom u vrijeme prošlih izbora u BiH su bili ruski kozaci, u "turističkoj" posjeti. Ali nakon dešavanja oko ulaska Crne Gore u NATO, i s obzirom da je to sad već završena priča, Srbija se našla okružena državama koje su članice najjače vojne alijanse u današnjem svijetu, a Dodik najistureniji ruski igrač u srcu NATO-a. Kakva ironija. Za protivnike NATO-a.
Nedjelja uoči prvog maja je uvijek bila u znaku priprema za "uranak". Teško je ne sjetiti se nekadašnjih dana pred prvi maj, kad je u kući bilo uzbuđenje, šta da se ponese na izlet, kakvo će vrijeme biti... A izlete su u Jugoslaviji organizirala preduzeća, išle su cijele porodice. Mi smo imali sreću da smo blizu nacionalnog parka Sutjeska, za mene najljepši dio BiH, i izleti u Perućicu su nešto što se sigurno pamti cijelog života... A sada moja kćerka po prvi put ide na izlet "s rajom", bez roditelja. I to su dani koji se pamte...
Ponedeljak, 1, maj
Osvanuo je sunčan dan, Praznik rada...
Dok spremam stan (i dežuram pored telefona, da ne daj bože, djetetu šta ne zatreba) slušam radio... Radnici protestuju u Banja Luci, okupili su se i u Sarajevu. Naravno, nikoga iz vlasti da ih sasluša. Nažalost, u BiH već odavno niko od političara ne čuje radnike. Osim kad ima zatrebaju pred izbore, i počnu davati obećanja koja, evo, 20 godina ne ispunjavaju. I u tome su svi političari u BiH isti, i u Sarajevu, i u Banja Luci, i u Mostaru. Što samo pokazuje kako mogu jedinstveno djelovati. Ali, nažalost samo za svoje interese, ne i za opće dobro.
Iz Republike Srpske već dolaze otrovne strelice zbog obilježavanja drugog i trećeg maja u Dobrovoljačkoj...
Utorak, 2. maj
Većina medija prenosi skandaloznu izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića po kome se u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu prije 25 godina dogodio jedan od najvećih zločina u BiH, te da su dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici početkom maja 1992. godine jedan od simbola početka rata u BiH.
Ivanića definitivno neko treba podsjetiti da se prije 2. maja desila Bijeljina, Foča, Višegrad... O masovnim zločinima počinjenim nakon 2. maja mogao bi pročitati hiljade i hiljade stranica u presudama i dokumentima Haškog tribunala – od onih za opsadu Sarajeva, preko logora u Krajini, do genocida u Srebrenici.
Za historijski revizionizam ipak je potrebno nešto više od izjave. No, Ivanić je populistički ustvrdio i da "bez obzira na brojne dokaze slučaj Dobrovoljačka nikad nije dobio sudski epilog". Što nije tačno. Ovaj predmet je bio formiran i dugo je rađen, jer se tužitelji upravo zbog političkih pritisaka nisu usuđivali donijeti odluku. Dok to nije uradio tužitelj stranac, odlukom o obustavi jer nije bilo dokaza za ono što se obuhvaćenima istragom stavljalo na teret. Ali, kako od onih koji ne priznaju odluke Haškog suda, suda Ujedinjenih nacija, očekivati da priznaju odluke Suda i Tužiteljstva BiH. Osim ukoliko ne potvrđuju njihove tvrdnje.
Svima onima koji su 2. maja bili u Sarajevu teško je ne sjetiti se tog dana 1992. Sarajevo je bilo zasuto granatama. Bili smo na Kovačima u nekim podrumima, ali moj brat je s hrabrim momcima tadašnjeg Regionalnog štaba TO, jer Armija RBiH još nije ni postojala, na čijem čelu je bio Mustafa Hajrulahović Talijan, bio na Vrbanji. Zajedno sa Vikićevim specijalcima i pripadnici MUP-a, iz Centra. Tada su srpske snage, pomognute Jugoslovenskom armijom (koja se tako zvanično zove od kraja 1991.) pokušale ući u Sarajevo i grad presjeći na pola. Hrabri branitelji Sarajeva su ih zaustavili.
Mlađe generacije to ne znaju, ne znaju ni te sarajevske heroje, a oni nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Godinama smo svjedoci relativiziranja ratnih dešavanja, potrebe da kad govorimo o opsadi Sarajeva moramo reći, ali... Znam sasvim dovoljno o ratnim zločinima, i previše sam toga napisala da bih činjenice morala frizirati i biti, kako pojedinci govore, politički korektna. Nisam političar i nemam potrebu da izvrćem činjenice.
Srijeda, 3. maj
Danas je Svjetski dan slobode medija. Ne bez nostalgije se sjećam svojih 20 godina u sarajevskim Danima... Navika se teško riješiti i zbog toga i dalje svaki dan počinjem čitanjem brojnih portala, prateći sva aktuelna dešavanja u BiH, regionu, svijetu. Dobar novinar prvenstveno mora biti dobro informiran. Jedna od prvih lekcija u novinarstvu.
Pratim i dešavanja u Francuskoj, gdje je održana TV-debata pred drugi krug izbora. Kandidatkinja za predsjednicu Francuske Marine Le Pen sukobila se na samom početku televizijske debate sa svojim rivalom Emmanuelom Macronom. Le Pen je rekla Macronu, između ostalog, da su potrebne "radikalne" promjene... Po meni je tu naglasak ponajviše na radikalnim, što odlikuje politiku Le Penove od početka. Radikalizam je uvijek opasan, upakovan u populizam, on je preopasan.
Ideje koje Le Penova zagovara, već su doživjele fijasko u Austriji i Holandiji, što ne znači da one ne bi predstavljale opsanost ukoliko bi dobile podršku većine u Francuskoj, s obzirom na značaj ove države u EU, a pogotovo nakon Brexita.
Srijeda, 15 do 9. U našoj kući ovaj termin je rezerviran samo za jedno: utakmice Lige prvaka. U finalu će igrati Juventus i Real, ali žalim za vremenima kad su se Španci sudarali s Bayernom ili Manchesterom. Ne volim talijanski fudbal, bunkere koje postavljaju, njihovu zatvorenu, tvrdu igru. I tako da sad ima problem, navijala bih za Real, ali jedan je Miralem Pjanić.
Četvrtak, 4. maj
Slušam na radiju Tifinu pjesmu "Heeej Grbavice rano ljuta..." i sjetim se da je 4. maja 1992. zapaljen naš stadion. Naš, naravno, jer dugo, a sasvim sigurno otkad sam došla u Sarajevo, navijam za Željezničar. Čak i po cijenu "razvoda braka" kad sa suprugom, pitarom, koji je odrastao pored Željinog stadiona, odem na gradski derbi.
A navijam za Želju iz prostog razloga što sam uvijek više bila naklonjena radničkoj partiji nego džetseterima bliskim vlasti. Dugo se tog 4. maja 1992. iznad stadiona podizao dim iz vatre koja je uništavala sve, pa i 316 pehara Sportskog društva Željezničar koje je prije rata imalo 14 klubova. Ipak, dio istorije je sačuvan i on je danas u vitrinama Plavog salona.
Danas su članovi Evropskog parlamenta uputili pismo bh. vlastima u kojem ih upozoravaju na potrebu rješavanja problema održivosti Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine. Pismo je adresirano na članove Predsjedništva, Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH. Upozoravaju ih da je kolaps javnog nacionalnog emitera neprihvatljiv za zemlju koja je članica Vijeća Evrope i koja otvara pregovore o članstvu u Evropskoj uniji.
Bosna i Hercegovina bi postala jedina evropska zemlja bez javnog emitera, što je u suprotnosti sa evropskim standardima i vrijednostima. Nikada novinarska profesija nije bila više srozana u BiH kao danas, niti su novinari bili u gorem položaju. Bez sumnje je dio odgovornosti i na njima, ali bez obzira na brojne kritike koje će mnogi izreći na račun novinara i medija, javni servis BiH je neophodan i najgore rješenje je da se on ugasi. Tek tada bismo utonuli u potpuni mrak.
Petak, 5. maj
Na sastanku tima u TJAR-u razgovaramo o izvještaju evaluatora Evropske komisije o našem radu. Pozitivnim je ocjenio naše istraživanje i rad mladih istraživača.
Raspravljamo i o našim aktivnostima vezanim za osnivanje REKOM-a (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim na prostoru SFRJ 1991-2001.) i problemima na koje nailazimo kod političara u našem regionu koji, osim deklarativno, skoro da više i nisu zainteresirani za teme vezane za suočavanje s prošlošću.
Možda te teme nisu bitne njima i za njihovu istinu, ali za buduće generacije i one koji žele znati činjenice, jesu. Uostalom, istorija nas uči da u budućnost ne možemo bez prošlosti.
Facebook Forum