Darko Šuković je glavni i odgovorni urednik Antene M iz Podgorice. "Živa je istina" da je veliki fan nogometa, reprezentacije Crne Gore i Atlethic Bilbaoa. Dalo bi se tu mnogo ljubavi dodati, ali najveća je ona prema Tanji i djeci… Darka je zadovoljstvo slušati, sa njim polemizirati. lako je uživati u njegovim intervjuima… Ovo je njegov drugi dnevnik za Radio Slobodna Evropa. Ovaj nam je poslao uz poruku: "Ne zovite me do 2050.!!!"
Subota, 21. februar
Dan odmora, po ugodnom, rutinskom rasporedu. Produženi boravak u krevetu, a oko podne, obredno druženje u "Sejdefi". Navika, stara već nekoliko godina, od kad su Miro i Maro gazde toga etno-džez kluba. Iako se družimo godinama, neki i decenijama, ne fali polemike. Uglavnom debatujemo punih usta, naročito kad Rajko sa Vranjine donese ribu. U kuhinji Buškovića Džejmi Oliver bi mogao samo da pere sudove.
Subota je i dan "odjeka i reagovanja" na "Živu istinu". Iako se Miodrag Lekić čuvao da to izgovori, samo politički slijepci ne vide da je njegov razlaz sa DF neminovan. Slijedi ljeto značajnog prepakivanja opozicije. Iskustvo, međutim, uči - za osvajanje vlasti, uz formu, opozicija mora da promijeni povelik komad svoje suštine.
Nedjelja, 22. februar
Ako je subota dan za "Sejdefu", neđelja je za "Mašu". Kafa sa Todorom i Mijom. Prvi je slikar, drugi književnik. Sa njima nema druge priče do identitetske. Obojica su propagirali nezavisnu Crnu Goru još u Titovo vrijeme. Više sam crnogorske istorije naučio od njih dvojice, nego tokom školovanja.
I ne samo ja. Pošto ih, dok zbore, komotno mogu čuti svi preko Morače. Tako njih dvojica, barem donekle, nadoknađuju institucionalni muk o crnogorstvu - ideji na kojoj je nastala i na kojoj jedino može da opstane nezavisna Crna Gora.
Kako je to mudro zapazio i zapisao 80-ih godina 19. vijeka Jovan Pavlović, tadašnji crnogorski ministar prosvjete i crkvenih poslova, inače, Srbin iz Vojvodine.
Poneđeljnik, 23. februar
Dan za "Radio vezu". Dvosatni kontakt program na Anteni M. Radim je već 11 godina. Žestoke polemike, nikad uvredljive. Rijetko koja emisija bez uključenja iz Danske i Australije! U Sidneju nekoliko crnogorskih porodica organizovano sluša "Vezu", iako je tamo kasna noć.
SDP je predveče obznanila da neće u Lekićevu Prelaznu vladu. Ostaće u neprolaznoj - Đukanovićevoj. Iznenadilo me koliko je bilo iznenađenih odlukom SDP. Takvima toplo preporučujem "Nodija" na crnogorskom, pa u krevet prije Dnevnika.
Utornik, 24. februar
Primijetili ste, kažem, poneđeljnik i utornik. Redovan slušalac "Veze", Srbin iz Mojkovca, podsjetio me da u Crnoj Gori nikad niko drugačije nije ni govorio. Poslušao sam ga. Em je fakat, em zvuči prirodno, a i ljepše se piše.
Spoljnopolitički odbor EP usvojio je Rezoluciju i solidno nahvalio Crnu Goru. Izgleda da i dalje najbolje izgledamo, kad nas stave u regionalni kontekst. Inače, ocjene stranaca oslušnem isključivo zato što se pitaju o našoj budućnosti.
Naročito su smorna upozorenja o ugroženoj slobodi medija! Aman, stranci - ovđe nije problem malo slobode, nego nimalo profesionalizma! A teško da će ga biti sve dok Delegacija EK, Ambasada SAD, Njemačke, Velike Britanije… budu imale isti odnos prema medijima, kakav imaju domaći političari.
Neprijatno je bilo gledati prethodnih dana sa koliko su servilnosti provladina i tajkunska glasila ispratila dolazak nove američke ambasadorke! Šta god okreneš - dokumentarac o Margaret En Ujehara! Vjerjem da je i njoj samoj bilo neprijatno od tolike uslužnosti.
Srijeda, 25. februar
Moja supruga pakuje nekoliko CD da ih pošalje u Argentinu, junacima njenog serijala "Crnogorci u Latinskoj Americi", koji su nam pokazali kako se duboko, iskreno i bezuslovno voli Crna Gora, čak i kada ta ljubav počiva samo na sjećanju i emociji njihovih predaka.
Reakcije u Crnoj Gori na serijal bile su sjajne. Ljudi su se javljali sa željom da se stvori fond iz koga bi se finansirao kupovina karata za naše Argentince. Ali, iako je spremnost bila iskrena, izostala je organizacija, pa se sve brzo zaboravilo.
Četvrtak, 26. februar
Put u Sarajevo, radi intervjua sa Esadom Bajtalom.
Prvo o putu. Čim sam prošao Nikšić, klimatski uslovi postali su za nijansu lošiji nego na Saturnu. Od Plužina, na kolovozu odron do odrona. Poslije Šćepan Polja 15-ak kilometara putića za dvojica mršavih biciklista… Ipak, bez gubitaka na živoj sili i materijalnim dobrima, stigoh.
Pa o Bajtalu. Volim ovaj posao zato što mi pruža mogućnost da upoznam ljude kakav je Esad. O sevdalinkama je pričao onako kako ih je njegov prijatelj Safet Isović pjevao. Dakle, ljepše ne može, a i meni je bio merak da malo iskuliram političke teme.
Nijesam planirao da se javljam Sidranu, jer sam odmah htio nazad. Ali, Bajtal ga je pozvao telefonom i eto ga Avdo… U rukama dvije jabuke, meni za put. Volim i ja njega. Malo bih kome drugo poklonio originalnu beretku Baska. Uzgred, Bilbao je ispao od Torina, ali su igrali muški - nakon dugo vremena.
Petak, 27. februar
Sidran je tek prije nekoliko godina otkrio Novicu Tadića i fascinaran je njegovom poezijom. Tadić je umro u Beogradu 2011. u teškom siromaštvu, prije nego je ozbiljno upoznao starost. Sidran ne shvata zašto crnogorska kultura olako odustaje od stvaralaca koji i njoj pripadaju. Ne samo od Tadića, nego i od Kiša, Pekića, neko vrijeme i Kovača!?
U povratku malo usporavam pored skretanja za Smriječno, Tadićevo rodno mjesto. Uvijek usporim koji kilometer dalje, na pomol Rudinicama. Prizor Pivske planine apsolutno je neuporediv. Ako bi ga vidio neko ko još vjeruje da je Zemlja ploča, morao bi pomisliti da tu završava.
Da su u kolima Darja i Danilo, moja đeca, prevrnuli bi očima i uglas se nadovezali: "Znamo, tata, privilegija je roditi se u Crnoj Gori". Moj stav da će relativno brzo doći dan kad će privilegija biti živjeti u Crnoj Gori apsolutno je manjinski. Ali, ta me činjenica ni malo ne dodiruje, jer znam da je tačan!
