(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Almir Kurt Kugla je glumac i kreativni direktor BBDO Sarajevo. Senkin muž i Sinov tata.
Subota, 11. maj
Normalan svijet spava. Vodim Sina u školu. Nadoknada, šta ćeš! Prekrasno jutro. U povratku kupujem kafu, sjedam na klupu u Velikom parku i posmatram kako je lijep ovaj naš grad, pogotovo kad nema puno ljudi na ulicama. Poslije škole Senka, Sin, Jaska i ja odlazimo kod Nole, Vanje i Sadika na vikendicu. Malo šetnja, malo kafa, malo sir i jaja kod Rade, pa brzo nazad, valja Sinu kod Aldena na rođendan. Onda leti po Sina, kupanje pa na rođendan kod Emele i Nađe. I, standardno, takmičenje, čiji je poklon bolji i, naravno, Jaan.
Nedjelja, 12. maj
Malo se duže spava. Danas Senka sa Zinom putuje u Beč pa polako počinje frka. "Haj' na frizuru, gdje mi je ovo, gdje mi je ono, jesam li sve ponijela, hoće li mi bit hladno...". Vozimo mamu na aerodrom, zagrljaji, sretan put. "Kupi nam svega, volimo te!". "Šta ćemo sad?" Sin bi na janjetinu. Najbliže nam kod Pajića. Rebra, šopska, ko med. Još malo gore-dole, pa opet gore u SARTR na Ziketovu predstavu. Igraju sve dragi ljudi Skvarica, Selma, Sabo, Sejo i Dženana koju jedinu ne znamo. Fali nam mama...
Ponedjeljak, 13. maj
Standardno, alarm 06:50, jutarnja procedura, škola posao. Na poslu posla, plus došao inspektor da trijebi papire. Mi opušteni, sve čisto ko sunce, al' ipak pripremamo rižoto s plodovima mora, treba čovjeka pripazit'. Letim u studio Helem Nejse da nešto snimimo. Obožavam te momke, divno sredili neki prostor. Ja došao s ponudama, tariguz, ulje, kafa, kocka, rahat lokum... HA HA, PI-HI, pa po dijete, pa trči kući da nešto ofarbam dok Senke nema. Ja visim i farbam na lotrama i ispitujem Sina Društvo.
I po stoti put dokaz da nisam ni za kakvih majstorija - loše ofarbano, kuća bez razređivača, ruke bijele ko u rukavicama. "Sineeee, donesi rakiju!" Ništa! "Sineee, nađi mi onaj stari benzin za Zippo!" Ko nešto! Ruke bez farbe, al' hrapave, haj' sad nađi kremu kad Senke nema. Ima za lice, ima micelarna, ima za ovo, ima za ono, al nigdje Nivee, Solee, Atrixa. Mažem ruke nekom anti-age pomadicom i opet sa Sinom u SARTR. Ovaj put koncert Insane Insan. Dragi ljudi u publici, dragi ljudi na bini. Bure, Rokva, Duco, odlična svirka. Sin oduševljen Češljarom. Obećavam da će kod DrAmmara u školu bubnjeva. Spavanje. Fali nam mama...
Utorak, 14. maj
Standardno, alarm 06:50, jutarnja procedura, škola posao. Na poslu posla. Poslije posla, trka po Sina. "Jesi li gladan?" "Jesam!" "Šta bi?" "Janjeta!" "Nema sad, bi l' nešto drugo?" "Klepe!" Ulazimo u Srebrnu školjku, ne treba ni naručivat', već spremaju klepe za Sina sa puno pavlake. Vodim ga kod Mirze na čas crtanja, kaže: "Danas ću vježbat' ruke!". Letim kući da pređem još jednu „ruku“ farbanja dok je dijete na crtanju. Dolazim u „Art corner“ i ugledam četiri savršene ruke i jedan par nogu. Gledam u Mirzu. Kaže: "Nisam barno, sve je sam nacrtao!". Pucam od ponosa.
Dogovor je – još jednom prođemo Društvo, pa ćemo neki filmić da se Sin uspava, pa ću pripremat' šta trebam za emisiju „Šta ima, Hadžifejs“. Tako i bi. „Moj mačak Bob“ ili tako nešto, ali umjesto da Sin zaspe, najmanje deset puta me prodrma sa pitanjem „Je l' to ti spavaš?“. Budim se u 01:30, panika, nisam ništa uradio! Pravim kafu i radim do zore. Sin sto puta ustaje, nemiran je. Fali nam mama...
Srijeda, 15. maj
Standardno, alarm 06:50, jutarnja procedura, škola, ali se vraćam kući da dočekam majstore da privedemo to kupatilo kraju. Dočekujem Admira sa kolegom, kratki dogovor, pa leti na posao. Na poslu posla. I po stoti put razmišljam kako ne bih dao Almu i Maju za milion Kineza. U 11 trka u školu jer je Efa zvao Sina na kasting za neki kratki film. Prije odlaska, u školi mala svečanost, Fahrudin Kučuk uručuje nagradu za najbolju predstavu FEDU festivala. Sva djeca glumci predstave „Najbogatiji vrabac na svijetu“ dobivaju po knjigu, škola plaketu, ravnatelj preponosan, a i ja.
Letimo na kasting. Tamo Efa, Feđa, Skvarica, dolazi i Isa sa Vedranom. Djeca odlaze na razgovor sa režiserom. Vidjećemo. Vraćam Sina u produženi boravak. Danas mi je snimanje emisije pa će ga Jaska pokupit poslije škole. Na snimanju drage gošće Merima, Jelena, Ana, Elma i prenaporna Ava.
Poslije snimanja, letim da još malo dotegnem kuću i da dočekam Esu da spoji vodu da se ne moramo više umivati u kuhinji, pa trka po Sina pa na aerodrom po Senku. Na aerodromu Gagara dočekuje neke goste, mi malo uranili, avion kasni šest minuta. Napokon slijeću, zagrljaji, ljubav. Trčimo kući da vidimo poklone. Brza kafa, veselje i padanje u nesvijest oko ponoći. Više nam ne fali mama. Tu je...
Četvrtak, 16. maj
Standardno, alarm 06:50, jutarnja procedura, škola, posao. Na poslu inspekcija nastavlja da nas pretresa. Pravim najbolju pastu sa piletinom i gorgonzolom, inspektor oduševljen. Almi zvoni telefon, vrtić, Ajnica se udarila u ruku. Alma i Maja lete sa djetetom u hitnu, pa na KUM, pa na ortopediju, gips, napukao lakat.
Odlazim po Sina u školu. Ne da mu se danas na crtanje. "OK, imaš sva prava svijeta da ne radiš što ti se ne radi. Naradio si se ove godine." Odlazimo kod Kenovića da nešto pomognemo Diji i pada dogovor – Sin ostaje na spavanju! Tačnije, vraćamo se kući na kupanje dok su Ada i Dija na treninzima pa će Selma pokupit' Sina u povratku. Tako i bi. Senka me nagovara da gledamo Game of Thrones. Kaže: "Svi o tome pričaju, nemoj da budemo seljaci!". Nevoljko pristajem. Srećom, odustajemo nakon sedam minuta. Nije to za nas. Daj nam samo nešto što može biti i nemoj da se havjestimo. Ponoć. Spavanje.
Petak, 17. maj
Nema Sina, pa nema ni alarma ujutro. Prirodno buđenje oko osam, tuš pa na posao. Večeras opet Sin igra u Kamernom „Sjećaš li se Doli Bel“. Radujemo se ponovnom susretu sa glumcima i divnom publikom. Još uvijek su karte danima prije rasprodane. Kad bi čovjek znao šta će dalje biti – pare bi uzeo!
Facebook Forum