Adis Nadarević je apsolvent medicine, nesuđeni ljekar i komunikolog u nastanku. Jedan od najpopularnijih bh. tviteraša i pionir prelaska iz sfere društvenih medija u tradicionalne medije. Nakon što je privukao pažnju javnosti svojim pisanjem na twitteru, danas piše za Al Jazeera Balkans, Mediacentar, SNL magazin i radi za online medijsku platformu VidiOvo.net. Živi u Sarajevu.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je subota, 20. januar
Gledam fotografiju sa jedne vjerske manifestacije na Zemlji, preciznije iz njene regije koja se naziva Balkanom. Na fotografiji je visoki vjerski službenik sa mladićem sa čijih prsa se ponosno ističe tetovirana svastika. Ne, pod „svastika“ ne mislim mu na ženinu sestru nego na onaj simbol čije isticanje većinu Zemljana po automatizmu asocira na fašizam. No, postoje i Zemljani koji na Internetu agresivno tvrde kako su svi kojima takvi simboli smetaju isključivi i needucirani te kako je svastika u izvornom obliku simbol sreće i berićeta nekih istočnih kultura.
Eto, tako sam u subotu na Twitteru naučio da su oni koji svastiku tetoviraju na tijelima ili je na drugi način ističu vjerovatno redom sve goli poštovatelji hinduizma, budizma i džainizma. Tako kad na Zemlji vidite nekoga ukrašenog svastikama ne srljajte u pomisao da se radi o fašisti koji bi vas zatukao ako mu se ne uklapate u svjetonazor – možda je samo riječ o duši koja nema s kim težiti nirvani. Sjednite s njim i pustite ga da vam recituje Ramajanu.
A oni koji u svastici na plivanju za krst časni vide znak ljubavi, sigurno tako i u drugim simbolima vide samo najbolje pa im ne smeta crvena petokraka jer vjerovatno predstavlja ljubav prema holandskom pivu, a i ono slovo U je samo simbol za električni napon u fizici ili za uran u hemiji.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je nedjelja, 21. januar
Prolazimo Životna Saputnica i ja kroz grad na Zemlji koji se zove Travnik. Kad god prolazimo kroz taj dio Zemlje ona se čudi kako propada onaj dio Travnika na desnoj strani izlaza prema Sarajevu. Stoljeća posebnosti identiteta se ignorišu, autentičnost stare arhitekture se žrtvuje, cjelinu koju je trebalo sačuvati danas kvare nagrđene fasade i novogradnja koja bode oči.
Nekih dvadesetak kilometara dalje ljudi svraćaju u etno-selo. Etno-sela su jedan jako zagonetan koncept i u njih Zemljani idu da gledaju kopiju nečega od čega inače okreću glavu i što su pustili da propada u originalu. Tako etno-sela odražavaju iluziju sela i od, naprimjer, bosanskog sela se razlikuju samo po tome što uopće ne liče na autentična bosanska sela i više podsjećaju na ona iz stripova o Asterixu i Obelixu.
Prava sela propadaju, iz njih ljudi odlaze da bi išli gledati etno-sela. Prema izvještajima o broju ljudi koji odlaze iz ovih krajeva i gradovima koji nestaju, šanse su da će se za koju deceniju ovdje praviti i neki etno-gradovi u koje će se dolaziti da se vidi loša kopija današnjih nas. Imalo bi to logike kao pravi rezultat djelovanja etno-države i etno-ljudi.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je ponedjeljak, 22. januar
Jedna od zanimljivosti planete Zemlje je da su njeni različiti dijelovi različito razvijeni i da njeni stanovnici na određenom prostoru razmišljaju drugačije od njenih stanovnika na nekim drugim prostorima. Vjerovatno ta razvijenost, osim sa historijskim i geografskim okolnostima, ima neke veze i sa tim različitim načinima razmišljanja, ali moguće je da se varam.
Naprimjer, za Al Jazeeru Balkans upravo pišem tekst o tome kako je jedna država koja se zove Estonija uvela koncept digitalnog državljanstva koje će davati onima koji žele ulagati u Estoniju a da tu državu možda nikad u životu ni ne vide. Ti Estonci očekuju stostruku zaradu od ovog poteza i na svaki uložen milion eura očekuju sto miliona dobiti.
S druge strane, stanovnicima Bosne i Hercegovine će za koji dan poskupjeti gorivo i skupa s njim sve ostalo jer njihove vlasti hoće da investitore privuku autoputevima. Pitao sam kakve investicije se očekuju, kolika je očekivana zarada naspram zaduženja i ulaganja i niko mi nije znao reći. Pitao sam i gdje sad čekaju ti investitori koji ne mogu ući u državu ako nemaju četiri kolovozne trake, ni to mi nisu znali reći. Vjerovatno su u Estoniji, gdje autoputevi čine svega 10% putne mreže.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je utorak, 23. januar
Jedna od novogodišnjih odluka mi je da se riješim pijeska u bubrezima. Ne znam otkud mi, ali nagađam da je to od suhe vode koja je u Sarajevu tekla ljetos. Uglavnom, na ultrazvuku bubrega mi se jasno vidi omanja Sahara pijeska. Zakleo bih se da se na snimku razaznaje i mali šator sa nekoliko beduina sve sa dvogrbim kamilama, ali doktor je u startu odbacio tu mogućnost.
Čekajući na neke pretrage, u čekaonici sam bio u društvu većeg broja nervoznih ljudi koji su iz nekog razloga jako psovali. Nervozu nije umanjila ni medicinska sestra koja se rado upuštala u prepirku sa pacijentima i redovno odnosila pobjedu u tim duelima. Tako joj je dobro išlo da sam se pobojao da će joj ponestati pacijenata za svađu pa će ih morati dovoziti i sa drugih odjela.
Jedna stara nena se žali kako dva sata čeka da je prime. Unuk koji ju je doveo, onako naoko fin i pristojan dečko, joj kaže: „A nisi se žalila kad si ono dva sata čekala da glasaš na izborima.“ Vjerovatno to dvoje ima nekakve veze čim momak to spominje i lagao bih kad bih rekao da se nisam zamislio nad njegovim riječima.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je srijeda, 24. januar
Kompanija Hasbro gaming je za tržište Bosne i Hercegovine izbacila igru Monopoly prilagođenu lokalnim posebnostima. Držao sam kutiju u ruci i razmišljao da kupim ovu igru, da Životna Saputnica i ja njome malo zamijenimo jamb na kojeg smo se ove zime navukli ali sam odustao od te ideje. Ko zna šta može sadržavati Monopoly za bosanskohercegovačko tržište...
Vjerovatno bih se izgubio u pravilima te igre kao što se ne snalazim ni u poimanju principa na kojima funkcionira bh. ekonomija. Nema šanse da ja shvatim kako se rade malverzacije sa građevinskim zemljištima i hipotekama, kako se bespravno grade kuće i hoteli, kako se vrši privatizacija elektrodistribucije i vodovoda... Nemam pojma šta bih da mi usred igre izbije štrajk željezničara i to ne na jednoj nego na četiri strane, a o karticama šansi i iznenađenja da ni ne govorim. Neka, hvala, držat ću se jamba, a o Monopolyju ću pisati za svoj blog na Al Jazeera Balkans – uredništvo mi je odobrilo tu temu.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je četvrtak, 25. januar
Jedna od stvari u kojoj Zemljani najviše uživaju je muzika. Vidim da se danas u regiji Balkana na društvenim mrežama učestalo dijeli nova pjesma – duet regionalnih zvijezda Emine Jahović i Željka Joksimovića koja se zove „Dva aviona.“ Pošto puno volim aeronautiku i gajim interes za letjelice kliknuo sam na „play“ i doživio jedan desant ta dva aviona na mozak od kojeg sam se kasnije tog dana jedva oporavio...
Ne znam pratite li na Facebooku stranicu koja se zove VidiOvo ali za nju svake sedmice radim pozitivne i zabavne priče u čemu, među nama rečeno, pravo uživam. Ove sedmice smo radili priču o neobičnom bendu iz Bihaća koji se zove Jall Aux Yeux. Dolaze iz onog grada na Zemlji u kojem sam se imao sreću roditi a koji se zove Bihać, pjevaju na francuskom a pjesme im se dotiču književnosti i filozofije.
U poređenju sa ona dva aviona s početka dana oni su eskadrila lovaca-bombardera i vraćaju nadu u bh. muzičku scenu. Samo nagađam ali lako bi moglo biti da i nije toliko do scene koliko je do publike, no moguće je i da griješim.
Kapetanov dnevnik, zvjezdani datum nepoznat ali ovdje na Zemlji je petak, 26. januar
Tražim auto na parkingu i sjetim se da sam ga sinoć ostavio dvije ulice dalje. Vjerovali ili ne, u jednom stanu u mojoj zgradi se redovno organizuju neka kulturna dešavanja i kad god se kome recituje kakva poezija ja to veče moram parkirati jedno dvjesta metara dalje.
Ako i zbog čega zamrzim kulturu i poeziju to će biti zbog tog parkinga. Ako volite poeziju i uživate u njoj – prošetajte malo do nje, ne kaže se džaba da je u zdravom tijelu zdrav duh! Da parafraziram rečenicu iz jednog našeg poznatog filma, naš fiskulturni život ne smije trpjeti diskriminaciju ni sa koje strane pa tako ne smije biti ugrožen ni kulturnim uzdizanjem.
Znam da vas ovo vjerovatno ne zanima ali zašto se piše dnevnik nego da mu se čovjek povjeri i da se u njega zapiše i ono što bi se odgunđalo u njedra, pa jel'? Ionako je gunđanja u njedra i tihog revolta na ovoj Zemlji previše.
Facebook Forum