Depresija je došla bez najave i bez očitog razloga, u vrijeme kada je sve u životu bilo u savršenom redu, objašnjava za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridesettrogodišnji Jozo Kolobarić iz Posušja, na jugoistoku Bosne i Hercegovine.
Njegova borba sa depresijom je počela 2015. godine, u vrijeme kada je završavao studij sociologije, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je jedan od deset najboljih diplomanata u generaciji, i kaže da u to vrijeme nije imao ni ljubavnih ni egzistencijalnih problema, niti nosi neke traume iz djetinjstva.
Ali ova bolest, kao i svaka druga, ne bira ni mjesto ni vrijeme ni osobu, nego se pojavi bez nekog vidljivog povoda i uzroka, kaže on. Naglašava da je sociolog po zanimanju i da ne može savjetovati oboljele od depresije.
Međutim, pristaje podijeliti vlastita iskustva, sa nadom da možda mogu nekome koristiti.
"Depresivan čovjek ne može da spava, ali ni da ustane iz kreveta. Osjeća da je neizdrživ teret i sebi i bližnjima. Nema nikakve želje za životom. Redaju se turobne i crne misli, a to mu onemogućava da radi bilo šta. Takve epizode su kod mene, sa prekidima, trajale oko pet godina", objašnjava Kolobarić.
Kaže da su mu u liječenju najviše pomogli članovi porodice i jedan zagrebački psihijatar. Dugo se, kako kaže, po savjetu ljekara liječio antidepresivima, a ljekove je postepeno smanjivao, da bi ih na kraju potpuno prestao uzimati.
Objašnjava da su mu okupaciona terapija i bavljenje hobijima pomogli da se izliječi.
"I zdravoj, a kamoli depresivnoj osobi, dobro je povremeno da se upita: šta me čini sretnim, ili šta bi moglo biti svjetlije u mome životu? Meni su preporučili da postavim neke male, sitne ciljeve i izazove, pa sam krenuo sa sitnim kućnim poslovima. Zatim malo oko kuće, pa onda malo za susjedstvo", objašnjava Kolobarić.
Naglašava da je najprije ključno razgovarati sa porodicom i bliskim ljudima, te što prije potražiti stručnu pomoć ljekara, ne obazirući se na društvenu stigmatizaciju, koja je itekako prisutna u bh. društvu.
Država ima statistike o lijekovima, ali ne i o pacijentima
Potrošnja lijekova za smirenje i antidepresiva u Bosni i Hercegovini je, prema posljednjim objavljenim podacima Agencije za lijekove BiH, porasla za 40 posto u posljednjoj deceniji. Samo u 2023. godini je prodano ovih lijekova u vrijednosti od 29 miliona maraka (skoro 15 miliona eura).
Bosna i Hercegovina nema precizne podatke o broju pacijenata i vrstama psihičkih oboljenja koje najčešće pogađaju stanovnike, niti nacionalnu strategiju o zaštiti mentalnog zdravlja.
Naime, zdravstvo je u nadležnosti 10 kantona, dva entiteta i Brčko Distrikta, posebne administrativne jedinice. Podaci ovih ministarstava zdravstva nisu objedinjeni u državnu bazu podataka.
Uprkos tome, navodi se u dokumentu Vijeća Evrope, BiH je postigla značajan napredak u reformi zaštite mentalnog zdravlja, koja je pokrenuta 1996. godine. Postala je jedina zemlja u regiji Jugoistočne Europe koja širom svoje teritorije ima mrežu od 74 centra za mentalno zdravlje.
U tim centrima rade timovi sastavljeni od psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i medicinskih sestara, dok neki od njih imaju i radne terapeute, defektologe, logopede i dječje psihijatre.
Troškove liječenja pacijenata u ovim centrima pokriva njihovo zdravstveno osiguranje.
Uz to, građani BiH pomoć mogu zatražiti i besplatnim pozivom na 080 05 03 05, zvani "Plavi telefon", uspostavljen uz podršku međunarodnih organizacija.
Visoka stopa uspješno izliječenih
Treba naglasiti da više od devedeset posto osoba bude uspješno izliječeno od depresije i drugih psihičkih poremećaja, kaže psihijatrica Alma Džubur Kulenović, ujedno i predsjednica Udruženja psihijatara Bosne i Hercegovine.
Ona objašnjava da porast potrošnje lijekova za liječenje psihičkih oboljenja ne mora značiti da je riječ samo o porastu broja oboljelih. Prema njenim riječima, jedan od razloga je i što su ljudi koji pate od mentalnih oboljenja sve manje stigmatizovani u društvu, pa se veći procenat osoba sa depresijom odlučuje zatražiti pomoć.
"Mlađe generacije se mnogo lakše odlučuju potražiti stručnu pomoć nego starije. Istraživanja pokazuju da je depresija širom svijeta u porastu, a psihička oboljenja češća su od hipertenzije i diabetesa", dodaje psihijatrica Amra Džubur Kulenović.
Prema njenim riječima, nabavku lijekova za liječenje depresije, uglavnom, pokriva zdravstveno osiguranje. Međutim, dodaje, depresija se ne liječi isključivo lijekovima, već i okupacionim terapijama i drugim metodama.
Liječenje mentalnih oboljenja i bez tableta
Psihoterapeutkinja Vahida Djedović kaže da mentalni problemi nastaju godinama i da za njih nema brzog rješenja. Objašnjava da briga o mentalnom zdravlju zahtijeva posvećenost i vrijeme, jer o njemu moramo voditi računa od rođenja do smrti.
"Danas ljudi vole instant rješenja, jer su tako navikli uz internet i društvene mreže. Potreba modernog čovjeka za brzim rješenjima dovela je do porasta konzumacije lijekova za smirenje i antidepresiva", kaže ona.
Dodaje da briga o mentalnom zdravlju nije terapija koju neko uzme i ozdravi. Dodaje da njeni klijenti često ne znaju odgovoriti na pitanje: šta ih čini sretnim.
"A sreća se krije u svakodnevnim stvarima, koje često uzimamo zdravo za gotovo. Osmjeh i lijepu riječ drage osobe, zdravlje, obrok, čista postelja, krov nad glavom. Često nismo zahvalni na tima stvarima i nazivamo ih malim i običnim. Što više uspijemo cijeniti sve što zapravo imamo u životu, to nam je taj život zdraviji i sretniji", ističe Djedović.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, depresijom se smatra neprekidna tuga koja traje najmanje dvije sedmice, a koja je praćena gubitkom interesa i nemogućnošću obavljanja najosnovnijih svakodnevnih aktivnosti.
Ako je dugotrajna i jakog intenziteta, može postati ozbiljno zdravstveno stanje koje, najgorem slučaju, može dovesti i do samoubistva.