Izjava tehničkog šefa diplomatije Ivice Dačića da će Vlada Srbije pomoći u obnovi pravoslavne crkve u Njujorku koja je uoči Uskrsa izgorela u požaru, izazvao je mnogo negativnih komentara građana Srbije.
Udruženje građana "Ateisti Srbije" optužilo je Dačića da Vladu Srbije pretvara u "uslužni organ" Srpske pravoslavne crkve (SPC), a sagovornici RSE ocenjuju da je reč o populističkoj političkoj izjavi, ali i o gaženju ustavnog principa odvojenosti crkve od države i ravnopravnosti svih verskih zajednica.
"Dačić u ime Vlade Srbije nudi ono što, ne da nije u nadležnosti jedne vlade, već je u drastičnom sukobu sa Ustavom i zakonima države", navodi Udruženje "Ateisti Srbije", koje podseća i da država Srbija svake godine "poklanja Srpskoj pravoslavnoj crkvi više od šest miliona evra budžetskog novca, dok je istovremeno SPC oslobođena poreza i ne puni budžet".
Ljubomir Ranković, protođakon i urednik "Glasa crkve", za RSE kaže da ne veruje mnogo političkim izjavama i izjavama političara.
Povodom Dačićevog obećanja državne pomoći obnovi crkve u Njujorku, Ranković i sam priznaje: "Svakom građaninu Srbije će se postaviti pitanje: zaboga, zar mi, siromašni građani Srbije treba da obnavljamo crkvu u Njujorku, kojoj pripadaju ljudi koji žive u mnogo botatijem svetu? To zaista deluje malo rogobatno, kabasto i apsurdno".
Ranković, međutim, dodaje da je možda ministar spoljnih poslova želeo da izrazi neko osećanje veze otadžbine sa srpskim narodom u Americi.
"Ubeđen sam sâm da, prvo, neće biti potrebe da novac iz Srbije odlazi u bogatu Ameriku, a drugo, da je reč o sentimentalnoj izjavi, motivisanoj verovatno političkim marketingom i željom Dačića da se iskaže ta veza naroda u otadžbini i u Americi", konstatuje protođakon.
Dačićeva izjava problematična je iz više razloga, ocenjuje za RSE Milena Dragićević Šešić, sociološkinja kulture.
Jedan od njih je to što političar dozvoljava sebi da kaže da će država dati pare za nešto bez ikakve procedure i odluke o tome kako se u ovoj zemlji raspoređuje novac poreskih obveznika.
Populistička politička izjava
Dačićevo obećanje državnog novca, navodi Dragićević Šešić, problematično je i zbog toga što je reč o jednom objektu koji se ne nalazi na teritoriji Srbije nego u jednoj od najbogatijih država sveta, u kojoj srpska dijaspora ne spada u one koje su u teškom socijalnom položaju da joj se mora pomoći.
Internet pršti od besnih komentara građana
I internet pršti od besnih i ciničnih komentara građana:
"Srbija je država svih građana, tu spadaju pravoslavci, katolici, protestanti, muslimani, budisti, ateisti, itd. Budžet države je novac građana, znači, država favorizuje jednu versku zajednicu i koristi novac pripadnika drugih zajednica ili ateista da bi pomagala SPC koja je realno prebogata."
"A firma 'Rade Neimar' će da izvodi radove, uz stručni nadzor Zvonka Veselinovića?!"
"A decu ćemo i dalje da lečimo SMS-ovima. Bravo!"
"Crkve su multinacionalne kompanije i raspolažu ogromnim kapitalom. Imaju crkve dovoljno novca za svoje potrebe."
"A za obnovu voznog parka ništa... nema smisla da se voze prošlogodišnji modeli, a i amortizeri brzo popuštaju na ovim našim džombama."
"U Americi, inače, postoji visoki stepen kulture u kojoj vernici pomažu i održavaju svoje verske zajednic. Svaka vera može da cveta onoliko – ne koliko joj pomaže država – već koliko joj pomažu njeni vernici. U tom smislu se od vernika očekuje, na kraju krajeva, kao i u Nemačkoj i mnogim drugim demokratskim zemljama u kojima su crkva i država odvojene, da sami vernici snose odgovornost za razvoj ili izgradnju objekata svog verskog kulta", navodi Milena Dragićević Šešić, te dodaje:
"S tim u skladu bi se moglo očekivati da se srpska zajednica u Americi samoorganizuje i ovaj objekat ponovo izgradi."
Naša sagovornica još jednom podseća na Ustavom zagarantovan princip odvojenosti države i crkve, kao i na ravnopravnost svih verskih zajednica, takođe definisanu najvišim pravnim aktom zemlje.
"To ne spori da država treba da učestvuje u obnovi verskih objekata – muslimanskih, pravoslavnih, jevrejskih i svih drugih objekata vere – ako su oni od posebnog kulturnog značaja i ako su kao takvi zaštićeni. Naravno, to nije slučaj kada je reč o mnogim savremenim objektima izgrađenim za potrebe crkve. Uz to, ovim se prioritizuje jedna crkva u društvu koje zvanično proklamuje ravnopravnost svih verskih zajednica", ističe Dragićević Šešić i zaključuje:
"Dakle, ovo je jedna populistička politička izjava, veoma tipična za naše političare – kao da su država oni sami i kao da imaju pravo da o tome samostalno odlučuju."