Autor: Heather Maher
Kada su u pitanju računarske igre u vojnom stilu, realizam je popularan.
U FPS (popularno „pucačina“ u prvom licu) igrama kao što su popularne „Call of Duty“ i „Modern Warfare“, igrači su virtuelni sudionici u realističnim borbenim scenarijima koji su često inspirisani stvarnim borbama.
Iako borba, smrt i uništavanje na ekranu nisu stvarni, odluke koje igrači donose da bi pobijedili su sasvim druga stvar.
U borbi za pobjedu, igrači mogu donijeti odluku da unište kompletna sela, ubijaju civile i čine druga djela koja bi u stvarnom životu bila smatrana ratnim zločinom.
Sada Međunarodni komitet Crvenog krsta navodi da ovaj lažni osjećaj nedodirljivosti može utjecati i na dešavanja na stvarnim ratištima.
Navode da nedostatak pravila ratovanja u igrama „stvara osjećaj da su zabranjena djela, kao što su mučenje i ubijanje bez odobrenja, nešto normalno.“
Grupa se nada da će uvjeriti kompanije da razviju vojne igre u kojima će međunarodno humanitarno pravo biti dio iskustva.
To je veoma bitno, objašnjava Francois Senechaud iz Crvenog krsta, jer se budući i sadašnji vojnici nalaze među oko 600 miliona igrača, koliko se procjenjuje da ih ima širom svijeta.
„Znamo da vojska također igra te igre iz zabave. Tako da se ne obraćamo samo civilima van ratne zone. Kroz te igre se obraćamo i budućim vojnicima, pravnicima, onima koji donose odluke, kao i ljudima koji se nalaze u modernim ratnim zonama", kaže Senechaud.
Glasnogovornik Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Bernand Barrett navodi da najveća međunarodna humanitarna grupa ne traži od proizvođača igara da cenzurišu svoje proizvode – na kraju krajeva, ratni zločini se dešavaju u stvarnom životu – ali želi da „igre poštuju osnovna pravila oružanog sukoba i sadrže kazne za igrače koji počine ratne zločine“.
To bi milione igrača bolje naučilo pravilima ratovanja i Međunarodni komitet Crvenog krsta tvrdi da bi „moglo omogućiti veći nivo poštovanja za međunarodno humanitarno pravo na bojištima sutrašnjice“.
Veza između virtuelnog nasilja i ljudskog ponašanja je bila fokus mnogih istraživanja a uskoro će se naći i pred američkim Kongresom.
Međutim, utjecaj video igara na stvarni svijet je i dalje otvoreno pitanje.
Activision, kompanija koja proizvodi popularnu „Call of Duty“ vojnu igru, nije željela komentarisati slučaj, ali je izvršni producent igre Mark Rubin rekao za 'Game Informer' web stranicu da igre nisu dio stvarnosti.
„Ono što vojni veterani rade se mnogo cijeni, ali sigurno ne mislimo da predstavljamo njihove živote“, rekao je Rubin. „Mnogo toga što prikazujemo u igrama je zaista neko iskusio, ali to ne predstavlja ono što oni rade. Mi samo želimo napraviti zanimljiv film.“
Marek Spanel se ne slaže. Spanel je izvršni direktor praške kompanije Bohemia Interactive i on tvrdi da su popularne „Arma“ vojne video igre toliko realistične da ih mnoge vlade koriste prilikom obučavanja vojnika:
„Ove igre koriste mnoge vojne organizacije širom svijeta, tako da SAD, Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i skoro sve NATO države prepoznaju igre kao veoma efikasnu metodu obuke", kaže Spanel.
To je vjerovatno jedan od razloga zbog kojeg je Crveni krst zatražio od kompanije da se pridruži kampanji. Kreativni direktor Ivan Buchta navodi da nije oklijevao:
„Kada nam je Međunarodni komitet Crvenog krsta prvi put pristupio radi savjetovanja oko međunarodnog humanitarnog prava, moja prva pomisao je bila, 'Vau, naučit ćemo nešto novo što bismo mogli ubaciti u igru da bismo je učinili autentičnijom.“
Molba je uvjerila Bohemia Interactive da vidi kako igrači igraju igre, i Spanel navodi da su otkrili nešto uznemiravajuće:
„Shvatili smo da su neki igrači jednostavno pokrenuli igru, uzeli pušku i pucali na sve što se kreće. Smatrali smo da to jednostavno nije ispravno i uključili smo jednostavan ali veoma intuitivan mehanizam koji će omogućiti prijateljskim jedinicama u blizini da vas napadnu ako uradite nešto tako.“
Kampanja Međunarodnog komiteta Crvenog krsta je tek u začetku i ostaje nam da vidimo da li će joj se priključiti i druge kompanije.
Igrači koji su čuli za inicijativu su skeptični, sudeći prema komentarima objavljenim na 'Tech Dirt' web stranici.
Jedan čitalac je napisa: „Ovim ljudima je potreban psihijatar pod hitno ako ne mogu razlikovati fantaziju od stvarnosti.“
Drugi je napisao sličan, ali sarkastičan komentar: „Sinoć sam igrao Starcraft i nakon što me pretukao jedan desetogodišnjak, izlegao sam nekoliko zerglinga (vanzemaljci u StarCraft igri) u podrumu. Napravio sam haos u lokalnoj kasarni.“
Tu se našao i ovaj komentar: „Osvježavajuće je vidjeti da su svi problemi stvarnog svijeta riješeni i da je Crveni krst prešao na virtuelni svijet... čekaj, upravo sam čuo: Ljudi još uvijek gladuju i umiru u stvarnosti... Ljudima je još uvijek potrebna pomoć. Možda prvo treba da završite ono što ste započeli u stvarnom svijetu prije nego počnete brinuti u virtuelnom.
Prevela: D.F.
Kada su u pitanju računarske igre u vojnom stilu, realizam je popularan.
U FPS (popularno „pucačina“ u prvom licu) igrama kao što su popularne „Call of Duty“ i „Modern Warfare“, igrači su virtuelni sudionici u realističnim borbenim scenarijima koji su često inspirisani stvarnim borbama.
Iako borba, smrt i uništavanje na ekranu nisu stvarni, odluke koje igrači donose da bi pobijedili su sasvim druga stvar.
U borbi za pobjedu, igrači mogu donijeti odluku da unište kompletna sela, ubijaju civile i čine druga djela koja bi u stvarnom životu bila smatrana ratnim zločinom.
Sada Međunarodni komitet Crvenog krsta navodi da ovaj lažni osjećaj nedodirljivosti može utjecati i na dešavanja na stvarnim ratištima.
Navode da nedostatak pravila ratovanja u igrama „stvara osjećaj da su zabranjena djela, kao što su mučenje i ubijanje bez odobrenja, nešto normalno.“
Grupa se nada da će uvjeriti kompanije da razviju vojne igre u kojima će međunarodno humanitarno pravo biti dio iskustva.
To je veoma bitno, objašnjava Francois Senechaud iz Crvenog krsta, jer se budući i sadašnji vojnici nalaze među oko 600 miliona igrača, koliko se procjenjuje da ih ima širom svijeta.
„Znamo da vojska također igra te igre iz zabave. Tako da se ne obraćamo samo civilima van ratne zone. Kroz te igre se obraćamo i budućim vojnicima, pravnicima, onima koji donose odluke, kao i ljudima koji se nalaze u modernim ratnim zonama", kaže Senechaud.
Glasnogovornik Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Bernand Barrett navodi da najveća međunarodna humanitarna grupa ne traži od proizvođača igara da cenzurišu svoje proizvode – na kraju krajeva, ratni zločini se dešavaju u stvarnom životu – ali želi da „igre poštuju osnovna pravila oružanog sukoba i sadrže kazne za igrače koji počine ratne zločine“.
To bi milione igrača bolje naučilo pravilima ratovanja i Međunarodni komitet Crvenog krsta tvrdi da bi „moglo omogućiti veći nivo poštovanja za međunarodno humanitarno pravo na bojištima sutrašnjice“.
Veza između virtuelnog nasilja i ljudskog ponašanja je bila fokus mnogih istraživanja a uskoro će se naći i pred američkim Kongresom.
Međutim, utjecaj video igara na stvarni svijet je i dalje otvoreno pitanje.
Activision, kompanija koja proizvodi popularnu „Call of Duty“ vojnu igru, nije željela komentarisati slučaj, ali je izvršni producent igre Mark Rubin rekao za 'Game Informer' web stranicu da igre nisu dio stvarnosti.
„Ono što vojni veterani rade se mnogo cijeni, ali sigurno ne mislimo da predstavljamo njihove živote“, rekao je Rubin. „Mnogo toga što prikazujemo u igrama je zaista neko iskusio, ali to ne predstavlja ono što oni rade. Mi samo želimo napraviti zanimljiv film.“
Marek Spanel se ne slaže. Spanel je izvršni direktor praške kompanije Bohemia Interactive i on tvrdi da su popularne „Arma“ vojne video igre toliko realistične da ih mnoge vlade koriste prilikom obučavanja vojnika:
„Ove igre koriste mnoge vojne organizacije širom svijeta, tako da SAD, Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i skoro sve NATO države prepoznaju igre kao veoma efikasnu metodu obuke", kaže Spanel.
To je vjerovatno jedan od razloga zbog kojeg je Crveni krst zatražio od kompanije da se pridruži kampanji. Kreativni direktor Ivan Buchta navodi da nije oklijevao:
„Kada nam je Međunarodni komitet Crvenog krsta prvi put pristupio radi savjetovanja oko međunarodnog humanitarnog prava, moja prva pomisao je bila, 'Vau, naučit ćemo nešto novo što bismo mogli ubaciti u igru da bismo je učinili autentičnijom.“
Molba je uvjerila Bohemia Interactive da vidi kako igrači igraju igre, i Spanel navodi da su otkrili nešto uznemiravajuće:
„Shvatili smo da su neki igrači jednostavno pokrenuli igru, uzeli pušku i pucali na sve što se kreće. Smatrali smo da to jednostavno nije ispravno i uključili smo jednostavan ali veoma intuitivan mehanizam koji će omogućiti prijateljskim jedinicama u blizini da vas napadnu ako uradite nešto tako.“
Kampanja Međunarodnog komiteta Crvenog krsta je tek u začetku i ostaje nam da vidimo da li će joj se priključiti i druge kompanije.
Igrači koji su čuli za inicijativu su skeptični, sudeći prema komentarima objavljenim na 'Tech Dirt' web stranici.
Jedan čitalac je napisa: „Ovim ljudima je potreban psihijatar pod hitno ako ne mogu razlikovati fantaziju od stvarnosti.“
Drugi je napisao sličan, ali sarkastičan komentar: „Sinoć sam igrao Starcraft i nakon što me pretukao jedan desetogodišnjak, izlegao sam nekoliko zerglinga (vanzemaljci u StarCraft igri) u podrumu. Napravio sam haos u lokalnoj kasarni.“
Tu se našao i ovaj komentar: „Osvježavajuće je vidjeti da su svi problemi stvarnog svijeta riješeni i da je Crveni krst prešao na virtuelni svijet... čekaj, upravo sam čuo: Ljudi još uvijek gladuju i umiru u stvarnosti... Ljudima je još uvijek potrebna pomoć. Možda prvo treba da završite ono što ste započeli u stvarnom svijetu prije nego počnete brinuti u virtuelnom.
Prevela: D.F.
