Podgorička firma Zelenilo godišnje potroši 20.000 eura za popravku polomljenih klupa, kanti za otpatke, oštećenih rekvizita na igralištima i u parkovima. Tu su i ukradene biljke i polomljene sadnice ukrasnog drveća.
I to su samo neki od primjera vandalizma u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore.
U Zelenilu najviše potroše na popravke parkovskih klupa, korpi za otpatke, diječjeg mobilijara, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Milica Vukčević iz ove kompanije.
U poslednje vrijeme sa javnih površina krade se i biljni fond - cvijeće i sadnice u parkovima, duž bulevara, na zelenim ostrvima kružnih tokova.
Takođe, problem prave i nesavjesni vozači koji nepropisnim parkiranjem uništavaju travnjake i žive ograde.
Psihološkinja Marija Babić kaže za RSE da je vandalizam stanje uma koje gura ka uništenju, skrnavljenju objekata i devijantan je oblik ponašanja mladih.
"Glavni problem ovog fenomena je besmislenost akcija. Cilj jeste uništenje nekog objekta ali najčešće ni samom počiniocu nije jasno, usled tog impulsivnog ponašanja, šta time želi da postigne", komentariše Babić.
Ona navodi i takozvani "efekat grupe" kada mlada osoba pričini štetu jer ne želi da se izdvoji iz društva.
Otkrivanje počinilaca je teško, kažu u Opštini Podgorica, jer u najvećem broju slučajeva vandalizam bude prijavljen tek po pričinjenoj šteti. Zato su postavili video nadzor u parkovima.
"Otvorili smo i posebni telefon za anonimne prijave građana koji mogu na taj način da se uključe u borbu protiv vandalizma u glavnom gradu", kaže Milica Vukčević.
Odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima za navedene prekršaje kazne su od 150 do 1.500 eura. U Opštini nemaju podatak koliko je osoba kažnjeno za vandalizam.
Psihološkinja Marija Babić kaže da mladi odrastaju u neizvjesnoj društvenoj atsmosferi, prilično izolovani, bez prevelike mogućnosti da putuju.
"Onda im nasilje postaje neka vrsta ventila za pražnjenje frustracija, prostor u kojem možda nasuprot zvaničnom uspostave neki svoj princip pravde i sistema vrijednosti", dodaje.
Navodi da se mladi u Crnoj Gori najčešće žale na neku vrstu nepravde.
Biljana Mirović, komunalna inspektorka koju smo zatekli dok uživa pored malog jezera u Njegoševom parku, kaže da se u poslu susreće sa raznim oblicima vandalizma na javnim površinama.
"Kada god vidim da je nešto što je postavljeno da bi mi građani uživali, uništeno, jako sam ljuta. Ljuta na sve koji na taj način pokazuju svoje nevaspitanje i nedostatak osjećaja da je to imovina svih nas i da treba da je čuvamo", kaže Mirović.
"Valjda, sve dobro ali i loše dolazi iz porodice", zaključuje Biljana.
Studenti Miloš Čolaković i Matea Maraš iz Podgorice ističu da je za njih nevjerovatno da postoje osobe kojima zasmeta neka klupa ili kanta za otpatke u parku.
Poručuju da bi odnos prema javnom dobru i ličnoj imovini trebalo da bude isti.
"Trebalo bi da smo bar toliko civilizovani da ne uništavamo ono što je svih nas. Mislim da to najviše rade mladi, koji poslije noćnog provoda pod dejstvom alkohola ili narkotika iskaljuju bijes po parkovima. U 21. vijeku nam treba više lične kulture", kaže Miloš.
Matea smatra da zbog destruktivnog ponašanja manjine ispašta većina građana koji u parkovima nalaze mir, traže bijeg od gradske gužve i žele dodir sa prirodom.
"Ljudi treba da se u školi i na ulici ponašaju onako kako se ponašaju u kući. Ako ne uništavaju doma, onda ne bi trebalo ni u parku ili igralištu. Okruženi smo ružnim stvarima, ljudi su pod stresom, nezadovoljni ali to ne smije da bude razlog za destrukciju", kaže Matea.