Ime Marine Abramović je veće od imena Crne Gore, jer mnogi ne znaju za Crnu Goru, ali znaju za ime Marine Abramović - uz ovakve komplimente tadašnji predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić je 1. oktobra 2012. godine uručio na Cetinju svjetski poznatoj angažovanoj umjetnici i performerki Trinaestojulsku nagradu, najveće državno priznanje.
Ne skrivajući suze Marina Abramović tada je izgovorila:
"Nagrada 13. juli, sigurno je nagrada koja će biti najvažnija u mom životu. Ta nagrada je simbol i potvrda da sam priznata za životno djelo u sopstvenoj zemlji."
Iste godine, po skraćenoj proceduri Marina Abramović je postala i crnogorska državljanka.
Gotovo sedam godina kasnije, konceptualna umjetnica koja se smatra jednom od najvećih u svijetu, prilikom velike retrospektive pod naslovom "Čistač" u svom rodnom Beogradu, potvrdila je da se osjeća kao Crnogorka, pošto je njen otac iz sela Cuce u okolini Cetinja, ali je primijetila da su je "Crnogorci ostavili na cjedilu".
Bio je to njen uvod u odgovor na konferenciji na kojoj je novinar podgoričke Pobjede pitao šta se desilo sa multimedijalnim projektom MACCO (Marina Abramović Community Centar Obod Cetinje) koji je trebalo da se realizuje u halama bivše fabrike bijele tehnike Obod na Cetinju, a koji je pompezno najavljen još 2011. godine.
"Čistač" Marine Abramović u Beogradu
To što se od zamisli tog projekta, čiji je pokrovitelj bilo tadašnje Ministarstvo kulture sa Branislavom Mićunovićem na čelu, nije odmaklo, Abramović je ovako objasnila:
"To je vrlo, vrlo komplikovano sa Crnom Gorom. Bivši ministar kulture, gospodin Mićunović me doveo na Cetinje i pokazao mi prostor Oboda gdje su pravljeni frižideri u vrijeme Tita, tokom pedesetih godina. I on me je pitao da li ja mogu tu da postavim svoj institut. Pitala sam u kojoj hali, a on me je pogledao i rekao: ‘Pa u sve hale’. To je zaista ogroman prostor... Na taj predlog sam pristala."
Abramović je dodala kako je krenula u ostvarenje zamišljenog i da je na Cetinje dovela svjetski poznate arhitekte da naprave planove, ali da je onda sve stalo.
"I onda sam saznala da je zapravo veliki dio Oboda bio već prodat drugim ljudima, odnosno da sve to uopšte nije onako kako su mi rekli. Novac iz Evropske unije (EU), koji je bio namijenjen da se Obod očisti, mislim da je taj novac stigao, ali se nije potrošio na Obod. Ja ne znam gdje je to otišlo. Ja tu ništa nijesam uradila, jer ja nijesam neko ko treba da ugovara poslove, to treba vlada da traži, ja jedino mogu da dođem sa idejama i da ih ostvarim... Tako da su me u stvari Crnogorci nekako ostavili... Na cjedilu...", prokomentarisala je.
Abramović je na istoj konferenciji za novinare 22. septembra u Beogradu prvi put pred javnost izašla sa još jednim podatkom, na koji je publika burno reagovala.
"Druga stvar koja se desila jeste da sam kupila stan na Cetinju, računajući da će se desiti to sve sa Obodom... Međutim, kada sam došla da se uselim u taj stan, ispostavilo se da je bio prodat još jednom čovjeku. Nisam dobila ni stan ni novac", navela je.
Vlast bez komentara
Priču Marine Abramović za Radio Slobodna Evropa potvrđuje njen dugogodišnji prijatelj Petar Ćuković, istoričar umjetnosti sa Cetinja, istakavši da je plan MACCO definitivno propao.
"Nažalost je tako. Ona je mene čak ovlastila kod notara u Njujorku (grad u kome Abramović živi, prim.nov.), pa smo to preveli prije nekoliko godina, da brinem o tome da se njeno ime uopšte više pominje u vezi sa MACCO centrom, budući da je ta stvar propala. Druga stvar oko koje me ovlastila jeste taj nesrećni stan koji je ona kupila na Cetinju. I tu je obmanuta, pošto smo ustanovili da u Direkciji za nekretnine njenog imena nema. Onda smo došli do saznanja da je stan nekom drugome prodat", kaže Ćuković.
Ideja da se fabrički kompleks Oboda iskoristi kao međunarodni multidisciplinarni kulturni centar, koji bi činili objekti za stvaranje i prezentaciju različitih vrsta umjetnosti - od filma, pozorišta, plesa, video i muzičke produkcije, opere, prezentovan je 2011. godine za vrijeme mandata premijera Igora Lukšića.
Kako je tada navedeno iz Lukšićevog kabineta, projekat MACCO bi "mogao da privuče brojne investitore, svjetski priznate umjetnike, a Marina Abramović bi svojim imenom i kontaktima u svijetu umjetnosti i biznisa doprinijela međunarodnoj afrimaciji MACCO".
Od cijele te ideje, međutim, ostao je samo ambiciozan plan. Ko je za to kriv i ko snosi objektivnu ili personalnu odgovornost, pitanje je na koje odgovora nema. Ni pet dana nakon što je Marina Abramović objelodanila da je obmanuta i za MACCO i za stan na Cetinju, reakcija nije bilo ni od aktuelnog ministra kulture Aleksandra Bogdanovića, koji je u vrijeme početka saradnje države sa njom bio gradonačelnik Cetinja, kao ni od bivšeg ministra Branislava Mićunovića (odlazeći ambasador Crne Gore u Beogradu).
Bogdanović nije odgovarao ni na upit Radija Slobodna Evropa da li kao bivši gradonačelnik Cetinja ima bilo kakav komentar na navode Abramovićeve, uključujući i one koje se odnose to da su pare EU namijenjene za čišćenje fabričkih hala Oboda nenamjenski potrošene.
Ko je kriv, pitali smo Petra Ćukovića.
"Ja na to ne mogu da odgovorim, to zaključite sami. To su fakta, to su činjenice i ja potvrđujem ono što je ona sama rekla, pa sad zaključite sami. Dakle, stvari su evidentno jasne da nešto u ljudima koji su odgovorni da u administrativnom smislu tu stvar završe ili su pogrešno procjenjivali stvari ili nijesu imali dovoljno informacija u vezi sa statusom i situaciju u vezi sa samim Obodom. Ili su tako olako shvatili da eto, ona je sad neka velika zvijezda i preko nje ćemo mi nešto ostvariti", konstatuje Ćuković.
Sve nesuglasice umjetnice i Crne Gore
MACCO nije prvi propali pokušaj saradnje Marine Abramović sa državom Crnom Gorom, koja se protivila tome da se upravo Marina sa svojim spektakularnim performansom "Balkanski barok", koji je bio metafora užasa ratova 90-ih i za koji je osvojila „Zlatnog lava", predstavlja u paviljonu tadašnje Jugoslavije na Venecijanskom bijenalu 1997. godine. I tada je posrednik bio gospodin Petar Ćuković.
"Kao i tada što ste imali konkretne ljude što su zamutili cijelu stvar i napravili neviđeni skandal, pa je Crna Gora ostala bez 'Zlatnog lava', mi sada imamo nastavak te priče", komentariše Ćuković.
Đuro Radosavović, crnogorski pisac sa beogradskom adresom, za Radio Slobodna Evropa zaključuje da je majstorka performansa, kako je primjetio, podlegla performansu koji je sa njom izvela njena sopstvena država.
"Ta priča sa Marininom fabrikom i tim stanom na Cetinju zaista djeluje kao nastavak performansa, jer je to toliko nadrealno i na ivici da se u to povjeruje. Od kada je počela ta priča o njoj i fabrici Obod, pa kad je onda to odjednom utihnulo, ljudi su lakomo krivili Marinu za sve to, a ona, kao zaista velika umjetnica, nije to sve do sada komentarisala. A ispade da je po onoj Njegoševoj 'Neka bude što biti ne može', pa i to da se na Cetinju stan proda dva puta. Ono što je previše interesantno jeste da su Crnogorci ovoga puta preveslali Marinu, koju mnogi doživljavaju kao najveću svjetsku zvijezdu performansa, i da smo zaista zemlja koja je idealna ne samo da da jednu fabriku, već da čitava zemlja postane jedan dio performansa. Tome sada zaista prisustvujemo", zaključuje Radosavović.
Facebook Forum