Crna Gora: Izbori o budućnosti, kampanja o prošlosti

U izbornoj kampanji malo ko od političkih subjekata govori o budućnosti, planiranim socio-ekonomskim potezima i konkretnim rješenjima za nagomilane crnogorske probleme. Vladajuća koalicija i dalje uspijeva da kao dominantne teme nametne one iz prošlosti, identitetska pitanja i biografije političkih aktera.

Lider vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, koji vodi glavnu riječ u kampanji vladajuće koalicije, ne propušta šansu da pomene ulogu svojih političkih konkurenata u osporavanju crnogorske nezavisnosti koja je zaokružena još prije šest godina.

Na jednoj od tribina Đukanović je kazao da vlast nema konkurenciju:

"Da li možemo pokloniti povjerenje da Crnom Gorom upravljaju oni koji su učinili sve što živ čovjek može učiniti da Crne Gore ne bude? Dakle, koji su pokušavali nebrojeno puta da zapale Crnu Goru. Oni koji su formirali 7. bataljon vojne policije da bi tada zloupotrijebljena Vojska Jugoslavije pokorila Crnu Goru. Da li možemo vjerovati onima koji su iza leđa Crne Gore izglasavali izmjene Ustava Jugoslavije da bi Crnu Goru, staru državu, pretvorili u 27. izbornu jedinicu Srbije. Da li možemo vjerovati onima koji su moljakali po Briselu i po Vašingtonu da se Crnoj Gori ne dozvoli osnovno demokratsko pravo da sama izabere svoju budućnost?"

Ne ostaju dužni ni u Demokratskom frontu koji je jedna od glavnih meta predizbornih napada lidera DPS-a, koji, govoreći o čelnicima tog političkog saveza, koristi kvalifikacije poput: četnički vojvoda, kolumnista zemunskog klana i Miloševićev ambasador.

Đukanovića su više puta podsjetili da je do kasnih 90 tih držao skute Miloševiću, a nosilac liste Demokratskog fronta Miodrag Lekić kaže da je frapiran drskošću lidera vladajuće stranke.

"Koji je isljeđivan u susjednoj zemlji za kriminal i mafijaško udruživanje u inostranstvu. Dakle, takva osoba se usuđuje da komentariše druge biografije, pri tom bezočno izmišljajući", navodi Lekić.

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje, kaže da se iz jednog u drugi izborni ciklus ponavlja ista stvar.

"Nije to ništa novo. Životne teme su kao i uvijek u našim izbornim kampanjama u drugom planu jer njihovo otvaranje bi zahtijevalo mnogo veći napor i od onih koji ih otvaraju mnogo veći stepen stručnosti i u davanju ili predlaganju rješenja. Dodatna stvar je i to što takve teme nijesu medijski atraktivne i samim tim se izborni akteri opredjeljuju za one priče koje su se već pokazale kao populističke i kao one koje kreću mnogo više pažnje i birača i medija", kaže Daliborka Uljarević.

Komunikolog Radoje Cerović primjećuje da vladajuća koalicija vješto nameće teme koje joj odgovaraju, dok njeni politički konkurenti zbog toga imaju startni zaostatak.

"U svakoj kampanji je potrebno da svi politički subjekti koji u njoj učestvuju imaju nešto što se zove strateški cilj. Taj cilj ne bi trebalo da bude izmišljen iz malog mozga već da bude plod jednog dubinskog istraživanja, pritom ne govorim samo o anketama jer su one samo početni dio tog procesa. Potrebno je shvatiti šta je to u psihološkom smislu potrebno i interesantno onima koji se lome, koji su neodlučni ili koji su apstinenti, da bi se na taj način dobio taj odlučujući dio ili odlučujuća ciljna grupa. U Crnoj Gori najčešće imamo situaciju da se na neki način sve to svodi na nešto što liči na polemiku između roditelja i djece u pubertetu. Tako roditelji nameću određenu tematiku a djeca koja ne znaju šta bi željela od života u principu odgovaraju igrajući na taj način na drugom terenu, na tuđem terenu. To je jedna velika strateška prednost kada možete da nametnete tematiku, to je velika prednost u svakoj komunikacijskoj stvari a pogotovo u političkim kampanjama", ocjennuje Radoje Cerović.

Daliborka Uljarević kaže da je uopšte nije iznanadio izborni nastup vladajuće stranke koja svjesno ne ulazi u teme koje ugrožavaju njenu reputaciju i kredibilitet.

"To je jedan očekivan pristup vladajuće koalicije, budući da bi za nju bilo najpogubnije otvaranje onih problema za koje je u značajnoj mjeri sama odgovorna. Tako da vraćanje na postreferendumsku retoriku i otvaranje identitetskih pitanja predstavlja savršen zaklon od onoga što je rasprava o odgovornosti", zaključuje Uljarević.