Prvih 100 dana Vlade Duška Markovića, koji ističu ove sedmice, protekli su u ambijentu političkih sukoba sa opozicijom koja ne priznaje legitimitet ni skupštinske većine ni Vlade. Sa ekonomskog, socijalnog i finansijskog aspekta dominantna je kriza budžeta koju Vlada pokušava da riješi rezovima s „tanjeg kraja“.
Za građane Podgorice, 100 dana Vlade su obilježili novi nameti, lošiji standard građana, ali i nada da će političari biti mudri u novim izazovima. U anketi Lele Šćepanović govore Milan Rakočević, Nada Janković, Ivan Marković...
Vlada premijera Duška Markovića predstavlja Vladu kontinuiteta sa prethodnom Vladom Mila Đukanovića, saopštili su za radio „Slobodna Evropa“ analitičari političkih i ekonomskih prilika Boris Marić i Siniša Lekić.
Boris Marić ocjenjuje da političku krizu karakteriše slučaj takozvanog državnog udara: „Nakon 100 dana Vlade premijera Markovića možemo konstatovati prvo da je to Vlada kontinuiteta, da imamo i dalje teška i otvorena politička pitanja, trajuću političku krizu. Otvoreno pitanje je naravno popularno nazvano pitanje 'državnog udara' i u kontekstu u kome se sve dešava i njegov uticaj na ukupan društveno politički kontekst crnogorskog društva koji je vrlo težak“.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić izdvaja ekspresno i bez rasprave usvajanje budžeta za 2017. godinu kao početak novog podizanja javnog duga i problema u oblasti državnih finansija: „Sto dana Vlade novog premijera Duška Markovića, očito je Vlada kontinuiteta. Vlada koja je usvojila budžet krajem prošle godine na jedan dosta brz način, bez neke velike diskusije, bez nekih velikih sučeljavanja mišljenja. Zato što nije bilo opozicije, a unutar Vlade je to išlo dosta lako“.
Podsjetimo u prethodnih sto dana nove Vlade, premijer Duško Marković je iznio najmanje tri konstatacije koje su izazvale oštre reakcije dijela javnosti. Prva se odnosi na stav o „odličnoj bezbjednosnoj situaciji u Crnoj Gori“, koju je premijer izrekao u mjesecu kada su se dogodile tri mafijaške likvidacije i velika smjena u vrhu policije zbog tih događaja.
Druga sporna konstatacija je kada je premijer Duško Marković domaće tajkune nazvao biznis elitom, što je shvaćeno kao umirujuća poruka vlasti prema onima koji su se obogatili na račun države.
„Populistički i demagoški danas se oni nazivaju tajkunima. A zapravo, riječ je o biznis eliti kakvu uostalom imaju sve ekonomski razvijene države“, rekao je Marković.
Posljednja sporna poruka je uslijedila ženama koje protestuju zbog smanjenja doživotnih naknada za majke sa troje i više djece. Marković im je preporučio da idu kući: „Imam poruku da idu svojim kućama, da se posvete svojim porodicama. Nikakav pritisak neće moći promjeniti odluku Vlade“.
Vlada Duška Markovića je priznala da je budžet u krizi. Naknade za majke sa troje i više djece Vlada je smanjila za 25 posto, a plate funkcionera za svega osam posto, određena smanjenja su zadesila zaposlene u javnom sektoru, te su povećane akcize na sve vrste goriva.
Ipak, Vlada nije opteretila najbogatiji sloj stanovništva ni investitore. Prema riječima analitičara Siniše Lekića, situacija u kojoj se govori o narastajućem javnom dugu od preko 60 i 70 posto, govori o daljem siromašenju stanovništva i mogućem kretanju države ka zaduženju kod MMF-a.
„Mislim da će pad životnog standarda biti i dalje, da je naplata poreza i doprinosa i poreskog duga i dalje zabrinjavajuća. Da je mogućnost zaduživanja na bankarskom i finansijskom tržištu sve manja, da su krediti sve teži i veći. Mislim da iz svega toga proizilazi da mi htjeli ili ne, moramo polako da se okrećemo ka MMF-u, a to će imati određene reperkusije i na broj zaposlenih u javnom sektoru, penzije i plate i mnoge druge stvari koje proističu iz preporuka Monetarnog fonda“, kaže Siniša Lekić.
Institucije u Crnoj Gori ne mogu da iskorače izvan neprimjerenog političkog uticaja, kaže Boris Marić koji naglašava da se produkuje politička kriza vrlo ozbiljnog nivoa. Rješenje je u političkom dijalogu i pregovorima kakvi nisu na vidiku procjenuje Marić: „Željeno rješenje je u otvaranju pregovora, u otvaranju nekih mogućnosti da dođe do nečega što bi u konačnom bilo sjedanje za pregovarački sto svih političkih aktera i vlasti i opozicije. Ali da bi do toga došlo moramo početi da rješavamo otvorena pitanja koja traju jednako i prije Vlade gospodina Markovića i nakon ovih sto dana Vlade. Ja ne vidim da se nešto značajnije pomjerilo. I dalje imamo jedan vrlo neprijatan status quo kad je politička kriza u pitanju“.
Facebook Forum