S pogibijom najmanje 124 novinara i medijska radnika, 2024. je bila rekordna po broju fatalnih stradanja novinara otkako je Komitet za zaštitu novinara (CPJ) počeo da prikuplja takve podatke pre više od tri decenije.
Udvostručenje broja sukoba na globalnom nivou – bilo političkih, kriminalnih ili vojnih – odrazilo se na stradanja novinara, ali je rekordu najviše doprineo rat u Pojasu Gaze s nezabeleženim brojem poginulih novinara i medijskih radnika, saopštio je CPJ, nevladina organizacija sa sedištem u SAD posvećena odbrani medijskih sloboda i prava novinara.
Skoro dve trećine od ukupnog broja poginulih medijskih radnika u svetu čine Palestinci. Prošle godine fatalno ih je stradalo 85, dok je 2023. poginulo njih 73.
"Sada je najopasnije vreme da se bude novinar u istoriji CPJ", rekla je izvršna direktorka CPJ-a Džodi Ginsberg (Jodie). "Rat u Gazi je bez presedana po svom uticaju na novinare i pokazuje značajno pogoršanje globalnih normi za zaštitu novinara u zonama sukoba, ali je daleko od toga da je to jedino mesto gde su novinari u opasnosti. Naše brojke pokazuju da su novinari pod napadom širom sveta."
Pogibije i ubistva novinara
CPJ klasifikuje pogibije novinare u slučaju kada ima razumne osnove da veruje da su novinari možda poginuli usled svog rada: slučajno poginuli u zoni sukoba ili na opasnom zadatku, ili su namerno ubijeni zbog svog rada.
CPJ smatra da su novinari ubijeni ako postoje kredibilni dokazi da su bili mete, bilo planirano ili spontano, zbog svog rada.
CPJ je saopštio da je ustanovio da su prošle godine najmanje 24 novinara širom sveta namerno ubijena zbog svog rada. Ta organizacija zaštitu novinara navodi da je u Pojasu Gaze i Libanu, dokumentovala 10 slučajeva u kojima je novinare ubila izraelska vojska, u suprotnosti s međunarodnim zakonima koji definišu novinare kao civile tokom sukoba.
Preostalih 14 ubistava novinara 2024. godine dogodilo se na Haitiju, u Meksiku, Pakistanu, Mjanmaru, Mozambiku, Indiji, Iraku i Sudanu.
Fatalna stradanja u 2024. godine ukazuju na povećane opasnosti s kojima se suočavaju novinari i medijski radnici, kao i ne pretnju po protok informacija širom sveta, naveo je CP.
Ukupan broj od 124 pogibija premašuje rekord od 113 iz 2007. godine, kada je skoro polovina nastradala tokom rata u Iraku.
Izvan Pojasa Gaze (82) i Libana (tri), CPJ je tokom 2024. dokumentovao pogibije 39 novinara i medijskih radnika u 16 zemalja, najviše u Sudanu (šest), Pakistanu (šest), Meksiku (pet), Siriji (četiri), Mjanmaru (tri), Iraku (tri) i na Haitiju (dva).
Frilenseri – ranjivi i bez zaštite
Prošle godine takođe je zabeležen rekordan broj pogibija frilens novinara, koji su često prvi ili jedini novinari u najopasnijim zonama sukoba.
CPJ navodi da su u 2024. poginula 43 frilens novinara, pri čemu je najviše palestinskih (31) u Pojasu Gaze, gde su frilenseri uskočili da popune informacioni vakuum pošto su tamo mnoge medijske kompanije prestale da rade.
Podaci CPJ-a pokazuju da su pogibije frilensera u stalnom porastu od 2020, s naglim skokom u 2024, što, prema toj organizaciji za zaštitu novinara, ukazuje na sve rizičnije globalno okruženje za frilensere, od kojih mnogi izveštavaju iz zona sukoba i rade za velike medijske kuće.
Neke medijske kompanije su preduzele mere za zaštitu frilensera, ali, kako navodi CPJ, tipični frilens novinar često radi sam bez pristupa zaštitnoj opremu, obezbeđenju, zdravstvenom osiguranju ili beneficijama koje bi pomogle njegovoj porodici.
I izvan zona sukoba, frilenseri su često ranjivi i u neizvesnosti zbog svog nezavisnog statusa, pošto se dešava da nemaju institucionalnu podršku ili pravnu zaštitu, što može uticati na njihovu bezbednost. Posebno su izloženi uznemiravanju, pretnjama nasiljem i pravnim merama, navodi CPJ.
Nekažnjivost za ubistva novinara i druge opasnosti
Broj pogibija novinara u Meksiku, Pakistanu, Indiji i Iraku pojačao je ekstremne opasnosti s kojima se novinari suočavaju u tim zemljama, gde se to dešava decenijama uprkos naporima u nekim od ovih zemalja da se reši taj problem, navodi CPJ.
U Meksiku, koji se svrstava među najopasnije zemlje za novinare, broj poginulih novinara porastao je s dva u 2023. na pet u 2024. posle perioda relativnog mira između bandi i političkih grupa uoči izbora u junu 2024.
Jedan od ubijenih novinara, koji je pokrivao kriminal, bio je pod policijskom zaštitom, što ilustruje nedostatke u meksičkim mehanizmima koji bi trebalo da štite novinare, ukazuje CPJ i ističe da pravosudni sistem u toj zemlji takođe ne reaguje adekvatno i ta zemlja je stalno među 10 zemalja po nekažnjivosti ubistava novinara.
U Mjanmaru, pojačani otpor pobunjeničkih snaga vojnom režimu rezultirao je ubistvima tri novinara. Dok gubi u sukobima s pobunjenicima, režim pojačava akcije protiv nezavisnih novinara, koji sve više tretira kao neprijateljski borci.
Četvorogodišnji niz ubistava novinara na Haitiju nastavljen je s dva ubistva 2024. godine, kako nasilje bandi nastavlja da besni. Jedanaest novinara je poginulo – od kojih osam ubijeno – od jula 2021. kada je atentat na predsednika Žovenela Moiza (Jovenel Moise) gurnuo zemlju u haos. Uz to, za razliku od Meksika, na Haitiju bande otvoreno preuzimaju odgovornost za ubistva novinara.
Filipini su zabeležili prvu godinu u dve decenije bez pogibija novinara, za šta analitičari kažu da možda ukazuje da predsednik Ferdinand Markos Mlađi (Marcos) ima relativno blaži ton prema medijima nego njegov prethodnik Rodrigo Duterte, koji je često pretio medijima.
Obrnuto se dogodilo u Iraku, koji je doživeo talas ubistava novinara od 2003. do 2020. a potom nije ima smrtne slučajeve sve do 2024. godine, kada su se Irak i Turska dogovorili da sarađuju u operacijama protiv kurdski militanti, što je rezultiralo eskalacijom nasilja u kojem su poginula tri novinara.
Ubistva nisu jedini pokazatelj opasnog medijskog pejzaža. Nijedan novinar nije ubijen Somalija, Kamerun ili Avganistan 2024. godine, ali su se novinari i dalje suočavali s drugim oblicima pritisaka. U Avganistanu, ističe CPJ, talibani nastavljaju da zastrašuju, cenzurišu i hapse novinare.
Broj novinara i medijskih radnika ubijenih u Ukrajini je opao 2024. godine, verovatno zbog poboljšanja u obuci i bezbednosti, striktnijim pravilima akreditacije za rad na frontu, i stabilizacije borbenih zona, navodi CPJ.
Petnaest novinara je ubijeno u Ukrajini u prvih nekoliko meseci posle početka ruske invazije 2022. godine i dvojica su ubijena 2023. U 2024. Rojtersov savetnik za bezbednost Rajan Evans (Ryan) poginuo je u ruskom raketnom napadu na istoku Ukrajine, dok je ukrajinska novinarka Viktorija Roščina, uhapšena u avgustu 2023. izveštavajući o ratu, umrla u ruskom pritvoru.