Dostupni linkovi

Dmitrijev bijeg u BiH od homofobne ruske vlasti


Dmitri je jedini Rus u prihvatnom centru za migrante "Ušivak" pored Sarajeva, juni 2024.
Dmitri je jedini Rus u prihvatnom centru za migrante "Ušivak" pored Sarajeva, juni 2024.

Društvo u Rusiji je danas užasno homofobno. Tako za Radio Slobodna Evropa svoju domovinu opisuje Dmitri, 28-godišnji Rus koji boravi u migrantskom centru pored Sarajeva.

Rusiju je, priča, zauvijek napustio sredinom aprila.

Jedini je Rus koji boravi u prihvatnom centru za migrante "Ušivak", gdje je stigao početkom maja.

"Ili zatvor, ili će vas ubiti. Pobjegao sam iz Rusije da spasim vlastiti život", kaže.

Priča da mu je život bio u opasnosti samo zato što je deklarisani homoseksualac i aktivista LGBTQ zajednice.

Većina njegovih prijatelja je, dodaje, na društvenim mrežama prestala komunicirati sa njim, nakon što je rekao da je gej.

"Čak su i roditelji ispočetka odbijali da komuniciraju sa mnom. Kasnije smo ponovo počeli da razgovaramo, ali nikad više kao ranije", riječi su Dmitrija.

Presudom Vrhovnog suda Rusije, iz novembra prošle godine, LGBTQ pokret je proglašen "ekstremističkim". To je pripadnike ove zajednice izložilo brutalnijem progonu i riziku od višegodišnjih zatvorskih kazni.

Ruske vlasti su još 2013. godine počele donositi zakone kojima diskrimišu ovu zajednicu, donošenjem takozvanog zakona o "gay propagandi".

Kasnijim izmjenama ruskog Ustava i zakona je diskriminacija pripadnika LGBTQ zajednice u Rusiji rasla.

Danas, čak i romantična objava na društvenim mrežama može biti kvalifikovana i kažnjena kao "nedozvoljena promocija netradicionalnih vrijednosti".

Prijetnje i policijski progon

Nedugo nakon što je priznao da je gej, kaže Dmitri za RSE, počele su stizati i prijetnje.

Svojim aktivizmom na društvenim mrežama je brzo privukao i pažnju policije u rodnom gradu Anapa, na sjeveroistočnoj obali Crnog mora.

Objašnjava da je objavljivao aktivističke postove na društvenim mrežama i "pomagao queer osobama", zbog čega ga je počela progoniti policija i optuživati ga za "promovisanje netradicionalnih vrijednosti".

Dmitri kaže da se ponekad čuje samo sa roditeljima, te da planira stvoriti novi život u Španiji, juni 2024.
Dmitri kaže da se ponekad čuje samo sa roditeljima, te da planira stvoriti novi život u Španiji, juni 2024.

Živio je sa partnerom i radio kao prodajni menadžer, ali isključivo od kuće i uz pomoć interneta.

Rijetko je napuštao stan, jer se suočavao sa prijetnjama i nasiljem na ulici.

Nakon što je prošlog novembra ruska vlast kriminalizirala pripadnost LGBTQ zajednici, postalo je, kaže, neizdrživo.

"Policija vas može uhapsiti i staviti u zatvor na pet godina, po članu zakona koji zabranjuje učešće u ekstremističkoj organizaciji", objašnjava Dmitri.

Dodaje da je tada shvatio da definitivno mora zauvijek otići i ostaviti sve bliske ljude.

Bijeg od homofobije, ali i od rata

Nekad miran crnomorski grad Anapa je udaljen samo tristotinjak kilometara od Krima, koji je u središtu sukoba Rusije i Ukrajine, još od 2014. godine, kada je Rusija okupirala, a zatim i anektovala ovaj ukrajinski poluotok.

Početak i eskalacija ruske agresije na Ukrajinu se odvijala skoro paralelno sa eskalacijom progona LGBTQ osoba u Rusiji.

Dmitri kaže da je rat za njega posebno teška tema, jer je njegova baka iz Ukrajine, a roditelji iz Rusije. To je dovelo do dodatnih podjela u njegovom društvu.

"Mnogi prijatelji, pa i moj bivši dečko su za rat, a moji roditelji i ja smo protiv rata. Zato sam naposlijetku prestao i komunicirati sa bivšim dečkom sa kojim sam živio. A planirali smo i vjenčanje", navodi on.

Kaže i da je, uz homofobiju, u Rusiji prisutna i opasnost od prisilne mobilizacije.

"I sada je u toku, i to tajno. Iako je na momente otvorena i javna. Pokupe te sa ulice ili ti dođu kući", objašnjava.

Navodi da ga je pri izlasku iz Rusije, sredinom aprila ove godine, granična policija ispitivala šest sati. Prijetili su mu oduzimanjem pasoša, zatvorom i koristili "psihičko nasilje".

"Ali su me na kraju pustili, ne znam zašto. Imao sam sreće", kaže Dmitri.

Objašnjava da članovi LGBTQ zajednice u Rusiji danas žive vrlo zatvoreno, jer se boje progona.

Mnogi su, kaže, veoma depresivni zbog toga. Većina, poput njega, emigrira u druge zemlje i ostavlja za sobom cijeli svoj život.

Kaže da je socijalizacija LGBTQ osobama onemogućena, jer otkrivanje ili bilo kakva sumnja da je neko kvir (queer), može rezultirati prijavom policiji.

Dolazak u Bosnu i Hercegovinu

Dmitri je početkom maja stigao u Bosnu i Hercegovinu, u koju ruski državljani mogu doći bez viza.

Brzo mu je ponestalo novca, pa se morao prijaviti u privremeni centar za migrante. Tu, kaže on, nema problema, iako svi znaju da je gej.

"Ljudi su generalno ljubazni, iako mnogi ne komuniciraju sa mnom, jer dolaze iz drugih kultura i islamskih zemalja. Ali, nemam društveni život i to mi nedostaje", kaže Dmitri.

Ne planira ostati, jer je čuo da proces dobijanja državljanstva u Bosni i Hercegovini traje predugo. Planira otići i živjeti u Španiji.

"Naučiti jezik, naći posao, osnovati porodicu jednog dana. I živjeti slobodno", objašnjava Dmitri.

Prema postojećem zakonu, stranac može u Bosni i Hercegovini može zatražiti državljanstvo tek nakon što provede najmanje tri godine sa dozvolom za trajni boravak. Neki od uslova su da ne predstavlja prijetnju po BiH, da dovoljno poznaje pismo i jezik, da nije protjeran iz neke zemlje zbog bezbjednosnih razloga ili osuđivan na duže od tri godine zatvora.

Dmitri kaže i da se raduje što će učestvovati u "Povorci ponosa", koja je zakazana za 22. juni u Sarajevu. Tu će ga, između ostalih, dočekati Lejla Huremović, LGBTQ aktivistkinja iz Sarajeva.

Ona za RSE kaže da se LGBTQ zajednica u Bosni i Hercegovini trudi da na sve načine pomogne migrantima koji bježe iz homofobnih društava, iako ne postoji jasno utvrđena, sistemska podrška.

Huremović: Prava LGBTQ zajednice u BiH su bolje zaštićena nego u Rusiji
Huremović: Prava LGBTQ zajednice u BiH su bolje zaštićena nego u Rusiji

"Do sada su najčešće individualno naši aktivisti stupali u kontakt sa LGBTQ migrantima koji dolaze i neformalno im pomagali da pronađu smještaj, hranu, odjeću, ili da ih povežu sa organizacijama koje im mogu pomoći", objašnjava Huremović.

Huremović kaže da je to najčešće pomoć u socijalizaciji i uključivanju u društvo, povezivanju sa drugim LGBTQ osobama, eventualno pružanje psihosocijalne ili psihoterapijske podrške.

Navodi da se ranije nije susretala sa migrantima iz Rusije.

Ona smatra i da su prava LGBTQ zajednice u Bosni i Hercegovini bolje zaštićena nego, na primjer, u Rusiji, jer postoji zakon o zabrani diskriminacije.

Podrška Beograda LGBT zajednici u Rusiji
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:01 0:00

Dodaje, ipak, da LGBTIQ zajednica nije zadovoljna stanjem, jer se njeni pripadnici suočavaju sa nasiljem i predrasudama.

"Još uvijek je često odbacivanje unutar porodice i generalno nerazumijevanje. A ni pred zakonom nismo u potpunosti ravnopravni, jer zakonom nije priznato istospolno partnerstvo, niti je trans osobama osigurana adekvatna medicinska pomoć za potrebe koje imaju", kaže ona.

Bosna i Hercegovina je ove godine nazadovala u zaštiti prava LGBTQ zajednice, navodi se u izvještaju Međunarodne lezbijske, gej, biseksualne, trans i interseksualne asocijacije Evrope.

Na skali od 0 do 100 posto ispunjenosti prava, BiH je ostvarila rezultat od 40 posto. Prosjek u EU je 47 posto, dok rezultat u Rusiji iznosi svega dva posto.

Kategorije na osnovu kojih se rezultati mjere su ravnopravnost, pravo na porodicu, pravo prepoznavanja spola, prostor u javnosti i azil.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG