Ako se u proteklom desetljeću saberu pauze između sjednica, državni ministri ili parlamentarci u Bosni i Hercegovini (BiH) nisu se ukupno tri godine nijednom sastali, zbog previranja među strankama koje su formalno činile koalicije.
Ustavom predviđeni mehanizmi etničkih ili teritorijalnih većina mogu zaustaviti sve procese donošenja odluka, uključujući i formiranje nove ili promjenu postojeće vlasti.
Politički predstavnici Republike Srpske (RS) ili Federacije BiH najčešće su nedolaskom na sjednice paralizirali rad državnih institucija. One su zato otkazivane, zbog složenih ustavnih i zakonskih uvjeta koliko zastupnika ili ministara iz kojeg entiteta ili naroda je potrebno za njihovo održavanje i glasanje.
Najduže blokade trajale su nakon izbora, zbog kašnjenja u formiranju novih koalicija i vlada. Blokade su bile izazvane i promjenama u parlamentarnim većinama, zbog preglasavanja kod donošenja zakona ili imenovanja, te zbog intervencija međunarodnog visokog predstavnika kojima je mijenjao zakone o kojima se domaći političari nisu mogli dogovoriti.
Rad su blokirali i zbog izjava suparnika u intervjuima, a za nedolazak na sjednice nisu predviđene sankcije.
Ko je trenutno vlast, a ko opozicija u BiH?
Posljednja kriza kulminirala je krajem prošle i početkom ove godine i trenutno je nejasno koje su stranke partneri, a koje suparnici u vlasti.
Dio vladajućih i opozicijskih stranaka koje su tokom januara ove godine podržale zakone u Zastupničkom domu parlamenta, nekoliko dana kasnije su u drugom, Domu naroda glasale protiv njih ili su se suzdržale. S druge strane, stranke koje nisu podržale zakone u prvom, tokom drugog glasanja su digle ruke.
Stranke "Trojke" iz Federacije BiH (Socijaldemokratska partija, Narod i Pravda i Naša stranka), uz podršku opozicije iz RS-a, kao i Federacije BiH, smjenjuje iz parlamentarnog rukovodstva i komisija zastupnike Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), svojih donedavnih partnera iz RS-a.
SNSD, zauzvrat, uz pomoć opozicije iz Federacije BiH koja je glasala za smjenu SNSD-ovih zastupnika, traži ministra vanjskih poslova koji dolazi iz "Trojke" i najavljuje bojkot sjednica na kojima bi se eventualno našla smjena SNSD-ovih ministara.
U aktualnom sazivu Zastupničkog doma je 15 stranaka, od kojih je devet iz entiteta Federacija BiH i šest iz RS-a. U aktualnom sazivu drugog, Doma naroda je deset stranaka, sedam iz Federacije BiH i tri iz RS-a.
Najduže formiranje vlasti
Jedan od najistaknutijih primjera zastoja u formiranju novog Vijeća ministara BiH dogodio se nakon izbora u oktobru 2018. godine.
Državni parlament BiH se do oktobra 2019. godine sastao samo dva puta pri čemu je razmatrao dvije informacije o radu dviju institucija. Na čekanju su bili ugovori za zajmove i bespovratna sredstva u vrijednosti od gotovo milijardu eura za razne infrastrukturne projekte.
Sjednice nisu zakazivane, jer BiH tih mjeseci nije imala ni mandatara za sastav novog Vijeća ministara BiH, zbog podijeljenih stavova o daljnjem putu BiH u NATO. Nova državna vlada formirana je 15 mjeseci nakon izbora, u decembru 2019. godine.
Bojkot najčešća praksa
Nedolazak na parlamentarne i vladine sjednice je najčešća taktika koju koriste zastupnici ili ministri, pri čemu ne mogu snositi sankcije.
Povodi za blokadu na koje su se pozivali bili su razni.
Na primjer, u novembru 2017., zastupnici iz RS-a bojkotirali su sjednice nakon što je Bakir Izetbegović, čelnik tada vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA), sa suradnicima pokrenuo reviziju presude Međunarodnog suda pravde protiv Srbije po tužbi za genocid, koja je na koncu bila neuspješna.
Blokada iz RS-a je te godine nastavljena nakon što je Izetbegović u intervjuu za jedan medij dao podršku nezavisnosti Kosova, kojeg BiH ne priznaje zbog protivljenja iz RS-a.
I druge političke grupe, također, su se služile sličnom taktikom.
Klub bošnjačkog naroda bojkotirao je tokom 2017. parlamentarne sjednice nakon što je Klub hrvatskog naroda predložio izmjene Izbornog zakona BiH, s kojima se Bošnjaci nisu slagali.
Također, na sličnu blokadu državnog parlamenta odlučili su tokom gotovo cijele 2024. godine, nakon prijedloga iz Kluba srpskog naroda da se zakonom troje stranih sudaca "ukloni" iz Ustavnog suda BiH.
Do paralize rada institucija dolazilo je i zbog odluka sudova na višim nivoima.
Od početka do sredine 2020. godine su sve sjednice parlamenta i državne vlade otkazivane zbog spora oko poljoprivrednog zemljišta. Presudom Ustavnog suda BiH je navedeno da to zemljište na teritoriji RS-a pripada BiH, a ne entitetu, a kasnijim presudama je to prošireno i na rijeke i šume nakon čega je svaki put otkazivano nekoliko sjednica parlamenta i vlade.
Parlament, Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH paralizirani su u julu 2021. godine nakon što je visoki predstavnik međunarodne zajednice iskoristio svoje ovlasti da izmijeni Kazneni zakon BiH i zabrani negiranje genocida i drugih zločina i veličanje ratnih zločinaca.
Sjednice je bojkotirala i pozicija i opozicija iz RS-a.
Pokazatelj institucionalne nefunkcionalnosti BiH o kojoj se svi slažu je i nesposobnost državnih vlasti da na vrijeme usvoji državni budžet.
Prema podacima Ministarstva financija i trezora BiH, država je samo pet puta u proteklih 25 godina donijela budžet na vrijeme, a za 2025. godinu nije odobren ni njegov nacrt.
Bojkot bilo koje državne institucije može trajati do novih izbora, jer u BiH ne postoji zakonska osnova za raspisivanje vanrednih izbora.
Da bi se održala sjednica Vijeća ministara BiH, na nju se mora odazvati ministar iz oba entiteta, a za donošenje odluke potreban je glas najmanje po jednog ministra iz svakog od tri naroda.
Parlamentarna skupština BiH ima dva ravnopravna doma.
Za održavanje sjednice Zastupničkog doma potrebno je 22 od 42 zastupnika, dok je kod donošenja odluka, osim proste, potrebna i entitetska većina, odnosno da za nju glasa najmanje po trećina zastupnika iz svakog entiteta.
Za održavanje sjednice drugog, Doma naroda potrebno je devet od ukupno 15 delegata iz tri kluba – bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda, pri čemu po tri iz svakog kluba. Za usvajanje odluke trebaju po dva glasa delegata iz svakog kluba.
Kad su krenule prve blokade?
Dotadašnji izazovi u uspostavljanju stabilne i funkcionalne većine, političke krize i paralize državnih institucija pojačali su se nakon neuspjeha "Aprilskog paketa" ustavnih reformi 2006. godine.
Cilj tih reformi Ustava BiH bio je, pored ostalog, riješiti i danas važeća pitanja etničke zastupljenosti i ustavne diskriminacije, jačanje nadležnosti državne vlasti i reduciranje mehanizama blokade. Nedostajala su dva glasa za potrebnu dvotrećinsku većinu.
Politički čelnici u RS-u, ponajprije Milorad Dodik, lider SNSD-a i njegovi saveznici, odbili su nakon toga aktivno se uključivati u razgovore ustavnim reformama.
Zapravo, njihovo stajalište je do 2021. godine evoluiralo u neustavno traženje "vraćanja" ovlasti s centralne vlade na entitet RS i ograničenje učinkovitosti ključnih državnih institucija, poput Ustavnog suda BiH, u kojeg ne žele imenovati dvojicu sudaca.
Zatraženo je i neustavno ukidanje državnih tijela, uključujući državni sud, jedinstvenu vojsku i carinu.