U Sarajevu je u petak okončan Prvi bosanskohercegovački kongres o željeznicama koji je okupio 300 učesnika iz 12 evropskih zemalja. Tokom dvodnevnog skupa razgovaralo se o strategiji razvoja željezničkog transportnog sistema, studijama i projektima sigurnosti u saobraćaju, ali i o onom najvažnijem - usklađivanju transportne infrastrukture sa transportnom politikom Evropske unije.
I dok Bosna i Hercegovina još nema jedinstvenu strategiju razvoja transporta i transportne strukture, ova oblast u zemljama Evropske unije se stalno usavršava.
Upravo sada evropske države odlučuju o razvijanju saobraćajne djelatnosti za naredno desetljeće.Za BiH ovo je trenutak da ne propusti posljednji voz.
„Ukoliko se na vrijeme ne uključimo u rasprave o formiranju transportne politike Evrope ili ne prihvatimo ono što je Evropa već napravila, mi ćemo kaskati na repu događaja. Sada kaskamo najmanje 20 godina“, kaže predsjednik Udruženja inžinjera konsultanata BiH i organizator kongresa o željeznicama Ešref Gačanin.
Željeznica je arterija svake države. Stoga je Bosni i Hercegovini nužna preobrazba u toj transportnoj oblasti, riječi su direktora Željeznica Federacije BiH Nedžada Osmanagića.
„Problem je što nema adekvatnog pristupa rješavanju željezničkih problema. Ali, kada bi se strateški stvari malo posložile, možda bi situacija bila malo drugačija“, navodi Osmanagić.
Pitanje redovnog i potpunog finansiranja je također ključno. U slučaju Željeznica FBiH godišnja potraživanja za održavanje postojeće infrastrukture, od ugovorenih obaveza se podmiruju sa samo 20 do 30 posto - pritom ne govorimo o potrebi novogradnje.
Slična je situacija i u drugom bh. entitetu.
„Najveći je problem kako uskladiti mali iznos sredstava sa potrebama i države i društva. Svi mi želimo da putujemo brzinom 200 kilometara na sat, što je u ovom trenutku nerealno i neostvarivo. Da bi to moglo, neko treba da debelo odriješi kesu, a čini mi se da niko nije spreman da se upušta u takve aranžmane“, kaže Nebojša Lujić iz Željeznica Republike Srpske.
Hiljadu kilometara pruge
Iako najjeftiniji prevoz u BiH, željezničkom saobraćaju danas se ne pridaje važnost kakvu je nekad imao, pojašnjava Lujić:
„Ono i što se izvozi od finalnih proizvoda, mislim da najvećim dijelom ide kamionskim prevozom. Sad su tu neki lobi na sceni. Znamo kako kamioni prelaze preko granice - od njih pet, bar dva se ne vide.“
Prvi bh. kongres o željeznicama, septembar 2011.
Bosna i Hercegovina raspolaže mrežom pruga u dužini od hiljadu kilometara. Predstoji mnogo posla u njenom razvijanju, ali i očuvanju, ističe izvršni direktor Odjela za studij i istraživanje pri IPSA institutu Enes Čovrk.
„Na prvi mah bi se moglo zaključiti da situacija nije zabrinjavajuća. Međutim, ona može biti itekako zabrinjavajuća, pogotovo ukoliko se ne izvrši investiranje u sanaciju postojećih pružnih pravaca, za koje sam već rekao da su prilično zapušteni, a što nas u krajnjoj konsekvenci može dovesti u jednu ružnu situaciju da se zatvaraju pojedini pružni pravci ili dionice“, naglašava Čovrk.
Među učesnicima Prvog bh. kongresa o željeznicama u Sarajevu bio je i Michael Robson, nekadašnji čelnik Evropskih upravitelja željezničke infrastrukture (European Rail Infrastructure Managers - EIM), a danas nezavisni međunarodni savjetnik za željeznice. Robson smatra da Bosna i Hercegovina još ništa nije naučila od drugih, sličnih zemalja.
„Ne moram čak ni da govorim o željezničkoj infrastrukturi, dovoljno je samo da opišem u kakvom su stanju vozovi. U Sarajevo sam došao vozom iz Zagreba. Kasnio je 45 minuta, morali smo presjedati u tri različita voza. Pitam se zašto?! Jedan voz bi mogao odraditi ovaj kompletan put. To će uštedjeti bespotrebno korištenje dodatnih vozova, a put bi trajao i sat i pol vremena manje. Na ovom primjeru uočavam da je željeznički saobraćaj u BiH
Michael Robson na skupu u Sarajevu, septembar 2011.
u velikom zaostatku. Vjerujem da trebate koristiti tehnologije koje su već dostupne, kao i učiti od drugih evropskih zemalja koje su imale slične probleme“, ocjenjuje Robson.
Evropska unija dodjeljuje više sredstava željezničkom nego bilo kojem drugom obliku transporta. Međutim, većina zemalja bi radije iskoristila novac iz tih fondova i izgradila autoputeve, navodi Robson:
„Države nisu uvidjele činjenicu da će se zbog povećanog problema nekontrolisanog korištenja energije sve više koristiti željeznički saobraćaj u svrhu očuvanja okoline. Također, moramo više ulagati da kako bismo željeznice učinili atraktivnijim da bi ih ljudi koristili.“
Učesnici Prvog bh. kongresa o željeznicama otvorili su brojna pitanja. Iako su svjesni aktuelne političke situacije u Bosni i Hercegovini, navode da ona nije opravdanje za katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze bh. željeznice.
„Nažalost, dosadašnja praksa pogotovo u ovom postratnom periodu u BiH bila ta da je ovaj sektor u dobroj mjeri zanemaren, tako da je zaista krajnje vrijeme da se počne raditi na osposobljavanju sektora da danas-sutra stvarno bude spreman za priključenje u Evropsku uniju“, zaključuje Enes Čovrk.
I dok Bosna i Hercegovina još nema jedinstvenu strategiju razvoja transporta i transportne strukture, ova oblast u zemljama Evropske unije se stalno usavršava.
Upravo sada evropske države odlučuju o razvijanju saobraćajne djelatnosti za naredno desetljeće.Za BiH ovo je trenutak da ne propusti posljednji voz.
„Ukoliko se na vrijeme ne uključimo u rasprave o formiranju transportne politike Evrope ili ne prihvatimo ono što je Evropa već napravila, mi ćemo kaskati na repu događaja. Sada kaskamo najmanje 20 godina“, kaže predsjednik Udruženja inžinjera konsultanata BiH i organizator kongresa o željeznicama Ešref Gačanin.
Željeznica je arterija svake države. Stoga je Bosni i Hercegovini nužna preobrazba u toj transportnoj oblasti, riječi su direktora Željeznica Federacije BiH Nedžada Osmanagića.
„Problem je što nema adekvatnog pristupa rješavanju željezničkih problema. Ali, kada bi se strateški stvari malo posložile, možda bi situacija bila malo drugačija“, navodi Osmanagić.
Pitanje redovnog i potpunog finansiranja je također ključno. U slučaju Željeznica FBiH godišnja potraživanja za održavanje postojeće infrastrukture, od ugovorenih obaveza se podmiruju sa samo 20 do 30 posto - pritom ne govorimo o potrebi novogradnje.
Slična je situacija i u drugom bh. entitetu.
„Najveći je problem kako uskladiti mali iznos sredstava sa potrebama i države i društva. Svi mi želimo da putujemo brzinom 200 kilometara na sat, što je u ovom trenutku nerealno i neostvarivo. Da bi to moglo, neko treba da debelo odriješi kesu, a čini mi se da niko nije spreman da se upušta u takve aranžmane“, kaže Nebojša Lujić iz Željeznica Republike Srpske.
Hiljadu kilometara pruge
Iako najjeftiniji prevoz u BiH, željezničkom saobraćaju danas se ne pridaje važnost kakvu je nekad imao, pojašnjava Lujić:
„Ono i što se izvozi od finalnih proizvoda, mislim da najvećim dijelom ide kamionskim prevozom. Sad su tu neki lobi na sceni. Znamo kako kamioni prelaze preko granice - od njih pet, bar dva se ne vide.“
„Na prvi mah bi se moglo zaključiti da situacija nije zabrinjavajuća. Međutim, ona može biti itekako zabrinjavajuća, pogotovo ukoliko se ne izvrši investiranje u sanaciju postojećih pružnih pravaca, za koje sam već rekao da su prilično zapušteni, a što nas u krajnjoj konsekvenci može dovesti u jednu ružnu situaciju da se zatvaraju pojedini pružni pravci ili dionice“, naglašava Čovrk.
Među učesnicima Prvog bh. kongresa o željeznicama u Sarajevu bio je i Michael Robson, nekadašnji čelnik Evropskih upravitelja željezničke infrastrukture (European Rail Infrastructure Managers - EIM), a danas nezavisni međunarodni savjetnik za željeznice. Robson smatra da Bosna i Hercegovina još ništa nije naučila od drugih, sličnih zemalja.
„Ne moram čak ni da govorim o željezničkoj infrastrukturi, dovoljno je samo da opišem u kakvom su stanju vozovi. U Sarajevo sam došao vozom iz Zagreba. Kasnio je 45 minuta, morali smo presjedati u tri različita voza. Pitam se zašto?! Jedan voz bi mogao odraditi ovaj kompletan put. To će uštedjeti bespotrebno korištenje dodatnih vozova, a put bi trajao i sat i pol vremena manje. Na ovom primjeru uočavam da je željeznički saobraćaj u BiH
u velikom zaostatku. Vjerujem da trebate koristiti tehnologije koje su već dostupne, kao i učiti od drugih evropskih zemalja koje su imale slične probleme“, ocjenjuje Robson.
Evropska unija dodjeljuje više sredstava željezničkom nego bilo kojem drugom obliku transporta. Međutim, većina zemalja bi radije iskoristila novac iz tih fondova i izgradila autoputeve, navodi Robson:
„Države nisu uvidjele činjenicu da će se zbog povećanog problema nekontrolisanog korištenja energije sve više koristiti željeznički saobraćaj u svrhu očuvanja okoline. Također, moramo više ulagati da kako bismo željeznice učinili atraktivnijim da bi ih ljudi koristili.“
Učesnici Prvog bh. kongresa o željeznicama otvorili su brojna pitanja. Iako su svjesni aktuelne političke situacije u Bosni i Hercegovini, navode da ona nije opravdanje za katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze bh. željeznice.
„Nažalost, dosadašnja praksa pogotovo u ovom postratnom periodu u BiH bila ta da je ovaj sektor u dobroj mjeri zanemaren, tako da je zaista krajnje vrijeme da se počne raditi na osposobljavanju sektora da danas-sutra stvarno bude spreman za priključenje u Evropsku uniju“, zaključuje Enes Čovrk.
