Uništavanje nadgrobnih spomenika, ispisivanje uvrijedljivih grafita na sakralnim objektima i provale u ove objekte postali su sve učestalija pojava u BiH. Incidenti se umnožavaju po principu "nasilje stvara nasilje". U odnosu na 2008., primijetan je porast kršenja prava na slobodu tokom 2009. godine.
Tokom prošle godine u BiH zabilježeno je 50 napada na vjerske službenike i objekte. Ovo su podaci iz Izvještaja o stanju prava na vjerske slobode Međureligijskog vijeća BiH. Od ukupnog broja, na pravoslavne crkve zabilježeno je 15 napada, a jedan manje na katoličke.
U prošloj godini zabilježeno je osam napada na džamije.
U proteklih osam godina Crkva Svetog preobraženja u Sarajevu 30 puta je bila napadnuta, kaže protojerej Crkve Jadran Danilović.
„To su bile raznorazne provale, od lomljenja stakala, lomljenja, drobljenja reflektora koji osvjetljavaju hram, do raznoraznih drugih, pomoćnih objekata koji su isto bili na meti napada vandala“, kaže protojerej Danilović.
Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, arhivU većini slučajeva napadi na vjerske objekte dešavaju se na vjerske zajednice koje su manjinske u određenom području. Broj napada na džamije umnogome smanjen. Banjalučki muftija Edhem efendija Čamdžić ističe kako su napadi najizraženiji tokom mjeseca Ramazana, ali i ostalih blagdana muslimana:
„Mi omamo ovdje na Pobrđu džamiju. Svi su prozori polupani, mi ih više i ne opravljamo. Mi danas opravimo, drugu noć naiđe pijanica sa flašom piva, polupa, ili nam u 12 sati noću u po Ramazana izvali vrata, polupa, ispretura sav namještaj, vjerske knjige Kur’ane, hadise po džamiji“, kaže muftija Čamdžić.
Kao jedan od najgrubljih primjera vjerske netrpeljivosti jeste javni poziv na zabranu ezana, ističe muftija Čamdžić.
„Zvanično se pišu leci ili akti da se ukinu nam ezani sa džamija, pojedini ezani - akšamski, jacijski, sabahski. To se ne može nigdje nikad ukinuti. Ne može ukinuti crkveno zvono, noramlno je da ga ima“, navodi muftija.
Iako još uvijek nije u potpunosti izgrađena, Katolička crkva svetog Luke u Sarajevu često je na meti vandala. Profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Mato Zovkić ističe kako je netolerancija prema drugom i drugačijem uzrok svih napada.
„Došao je jedan novi val među nama - treba ozlijediti, treba oskrnaviti objekte drugačije prisutnosti među nama. Sad je poznata stvar da je Sarajevo većinski muslimanski grad nakon rata i nekima smeta nemuslimanska prisutnost u ovom gradu. Jasno, takvih ispada ima i prema muslimanskim objektima tamo gdje su katolici većina, pogotovo gdje su pravoslavci većina prema katoličkim i muslimanskim objektima“, kaže Zovkić.
Zastrašivanje ljudi
Katedrala u SarajevuPrema podacima Izvještaja Međureligijskog vijeća BiH, tokom prošle godine zabilježeno je deset napada na Jevrejsku zajednicu, međutim, to nisu bili napadi na objekte ili spomenike, već grafiti uvrijedljivog sadržaja.
„I time smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj nema skrnavljenja jevrejskih objekata, jevrejskih grobalja ili sinagoga“, kaže predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.
Svaki napad na vjerski objekat simolizira i napad na zajednicu koja se identificira sa tim vjerskim simbolom, smatra sociolog Dino Abazović.
„Dešava nam se sve češće da znamo da su, između ostalog, u povratničkim naseljima bogomolje, odnosno hramovi, odnosno objekti religijskih zajednica najčešće ključna mjesta gdje se zajednica okuplja i zbog čega insistira da ostaje ukoliko su bili prognani. Nažalost, napadi na religijske objekte nisu samo anticivilizacijski činovi nego šalju i jednu političku poruku“, kaže Abazović.
Glavni razlog napada na vjerske objekte, prema mišljenju muftije Čamdžića, jeste zastrašivanje pripadnike određene vjerske zajednice.
„Šalje poruku da se zastraše ljudi, da se zastraše ti povratnici – niste dobro došli. Mi imamo ljude koji daju nama podršku, a koji nisu muslimani, dolaze i to javno osuđuju“, tvrdi muftija.
Istog je mišljenja i protojerej Danilović:
„Mi smatramo da je to psihološki pritisak, da to malo Srba zaplaše i preplaše i da i oni odu.“
Iako bh. političari u većini slučajeva osuđuju napade na vjerske objekte, profesor Abazović smatra da država ne radi dovoljno na zaštiti bogomolja.
„Nećete naći nikoga ko će javno pozdraviti takav čin, ali ukoliko izostaju konkretne mjere institucija, ukoliko se relativno brzo i često ne nalaze počinioci, onda taj pasivan odnos prema takvim nemilim scenama također na jedan način govori u kakvom miljeu i političkom okruženju mi živimo“, navodi Abazović.
Većina naših sagovornika saglasna je da vjerski poglavari, u lokalnim zajednicama, moraju iskreno raditi na kolektivnom buđenju svijesti ljudi o tome kako biti tolerantniji i prihvatati drugoga. Umjesto to da rade, većina ih, upravo u predizborno vrijeme, poručuje vjernicima kako i za koga glasati, a da pri tome šalju političke poruke koje dijele a ne približavaju.
I dok vjerske zajednice, ali i ostale institucije i ustanove, prije svega obrazovne, ne budu radile na duhovnom obrazovanju, do tada će, nažalost, mladi ljudi, kao produžena ruka ukupnog političkog i društvenog ambijenta, navodno rješenje tražiti u skrnavljenju vjerskih objekata.
Tokom prošle godine u BiH zabilježeno je 50 napada na vjerske službenike i objekte. Ovo su podaci iz Izvještaja o stanju prava na vjerske slobode Međureligijskog vijeća BiH. Od ukupnog broja, na pravoslavne crkve zabilježeno je 15 napada, a jedan manje na katoličke.
U prošloj godini zabilježeno je osam napada na džamije.
U proteklih osam godina Crkva Svetog preobraženja u Sarajevu 30 puta je bila napadnuta, kaže protojerej Crkve Jadran Danilović.
„To su bile raznorazne provale, od lomljenja stakala, lomljenja, drobljenja reflektora koji osvjetljavaju hram, do raznoraznih drugih, pomoćnih objekata koji su isto bili na meti napada vandala“, kaže protojerej Danilović.
„Mi omamo ovdje na Pobrđu džamiju. Svi su prozori polupani, mi ih više i ne opravljamo. Mi danas opravimo, drugu noć naiđe pijanica sa flašom piva, polupa, ili nam u 12 sati noću u po Ramazana izvali vrata, polupa, ispretura sav namještaj, vjerske knjige Kur’ane, hadise po džamiji“, kaže muftija Čamdžić.
Kao jedan od najgrubljih primjera vjerske netrpeljivosti jeste javni poziv na zabranu ezana, ističe muftija Čamdžić.
„Zvanično se pišu leci ili akti da se ukinu nam ezani sa džamija, pojedini ezani - akšamski, jacijski, sabahski. To se ne može nigdje nikad ukinuti. Ne može ukinuti crkveno zvono, noramlno je da ga ima“, navodi muftija.
Iako još uvijek nije u potpunosti izgrađena, Katolička crkva svetog Luke u Sarajevu često je na meti vandala. Profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Mato Zovkić ističe kako je netolerancija prema drugom i drugačijem uzrok svih napada.
„Došao je jedan novi val među nama - treba ozlijediti, treba oskrnaviti objekte drugačije prisutnosti među nama. Sad je poznata stvar da je Sarajevo većinski muslimanski grad nakon rata i nekima smeta nemuslimanska prisutnost u ovom gradu. Jasno, takvih ispada ima i prema muslimanskim objektima tamo gdje su katolici većina, pogotovo gdje su pravoslavci većina prema katoličkim i muslimanskim objektima“, kaže Zovkić.
Zastrašivanje ljudi
„I time smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj nema skrnavljenja jevrejskih objekata, jevrejskih grobalja ili sinagoga“, kaže predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.
Svaki napad na vjerski objekat simolizira i napad na zajednicu koja se identificira sa tim vjerskim simbolom, smatra sociolog Dino Abazović.
„Dešava nam se sve češće da znamo da su, između ostalog, u povratničkim naseljima bogomolje, odnosno hramovi, odnosno objekti religijskih zajednica najčešće ključna mjesta gdje se zajednica okuplja i zbog čega insistira da ostaje ukoliko su bili prognani. Nažalost, napadi na religijske objekte nisu samo anticivilizacijski činovi nego šalju i jednu političku poruku“, kaže Abazović.
Glavni razlog napada na vjerske objekte, prema mišljenju muftije Čamdžića, jeste zastrašivanje pripadnike određene vjerske zajednice.
„Šalje poruku da se zastraše ljudi, da se zastraše ti povratnici – niste dobro došli. Mi imamo ljude koji daju nama podršku, a koji nisu muslimani, dolaze i to javno osuđuju“, tvrdi muftija.
Istog je mišljenja i protojerej Danilović:
„Mi smatramo da je to psihološki pritisak, da to malo Srba zaplaše i preplaše i da i oni odu.“
Iako bh. političari u većini slučajeva osuđuju napade na vjerske objekte, profesor Abazović smatra da država ne radi dovoljno na zaštiti bogomolja.
„Nećete naći nikoga ko će javno pozdraviti takav čin, ali ukoliko izostaju konkretne mjere institucija, ukoliko se relativno brzo i često ne nalaze počinioci, onda taj pasivan odnos prema takvim nemilim scenama također na jedan način govori u kakvom miljeu i političkom okruženju mi živimo“, navodi Abazović.
Većina naših sagovornika saglasna je da vjerski poglavari, u lokalnim zajednicama, moraju iskreno raditi na kolektivnom buđenju svijesti ljudi o tome kako biti tolerantniji i prihvatati drugoga. Umjesto to da rade, većina ih, upravo u predizborno vrijeme, poručuje vjernicima kako i za koga glasati, a da pri tome šalju političke poruke koje dijele a ne približavaju.
I dok vjerske zajednice, ali i ostale institucije i ustanove, prije svega obrazovne, ne budu radile na duhovnom obrazovanju, do tada će, nažalost, mladi ljudi, kao produžena ruka ukupnog političkog i društvenog ambijenta, navodno rješenje tražiti u skrnavljenju vjerskih objekata.