Primjera apsurda u BiH je mnogo, ali najsvježi dolazi sa Evropskog prvenstva u sjedećoj odbojci. Naime, banjalučki klub u sjedećoj odbojci na ovom prvenstvu predstavljao je Srbiju, a u finalu su izgubili od reprezentacije BiH.
Ako se suštinski osvrne na uzroke invalidnosti ovih ljudi, dolazi se do činjenice da ih je većina pretrpjela tjelesna oštećenja u ratu. Danas, 16 godina nakon rata, bitku su, čini se, prenijeli na parket.
Kapiten reprezentacije u sjedećoj odbojci Sabahudin Delalić smatra da sportisti idu tamo gdje im je bolje.
„Nama ne predstavlja to ništa, nema veze iz koje države ko dolazi i za koju ko igra, što se tiče tog igračkog dijela, ali oni su sami izabrali za koga žele igrati i to je njihova lična stvar. Normalno, šta očekivati od sportista nego da će tražiti gdje im je bolje“, kaže Delalić.
Sličan primjer dolazi sa Svjetskog prvenstva u malom fudbalu za gradsku policiju. Fudbaleri MUP-a Tuzlanskog kantona igrali su protiv MUP-a RS, koji je igrao za Srbiju. Trener fudbalera policije iz RS-a Boro Ljubanić objašnjava kako se radi o nemaru organizatora.
„Ekipa MUP-a RS nikad nije nastupala za ekipu MUP-a Srbije. Naš predstavnik i ujedno prevodilac je 20 minuta prije početka meča odnio na stiku himnu RS. Pretpostavljam da je oragnizator napravio grešku iz razloga što je imao i himnu Srbije, pa je sigurno u neznanju i pustio“, navodi Ljubanić.
Nemoguće je nabrojati medijske istupe predsjednika RS-a Milorada Dodika u kojima otvoreno kaže da ne podržava niti jednu sportsku selekciju BiH. Ako se tome doda da narodi u BiH vjeruju i slijede političke vođe, onda je jasno zbog čega građani RS navijaju za Srbiju. Podsjećamo na jednu od mnogih izjava Milorada Dodika:
„Ja nemam emocije da navijam za BiH, ne doživljavam to kao svoju reprezentaciju. Kao svoju reprezentaciju doživljavam Srbiju, i sve što dođe iz Srbije ja navijam za Srbiju, pogotovo kad igra protiv BiH.“
Etnička podijeljenost bh. društva, za koju su političari najzaslužniji, najjače se osjeti u sportu.
Opredjeljenje se gleda kroz političku prizmu
Psiholog i analitičar iz Banje Luke Srđan Puhalo ističe kako domaći političari konstantno rade na produbljivanju etničkog jaza među narodima u BiH, što se direktno prenosi i na sport.
„Imate reprezentaciju za koju ne navija polovina građana, imate međuetničke sukobe između navijača sportskih klubova. To pokazuje da je sport negdje, možda, portparol domaćih političara“, naglašava Puhalo.
Glavni i odgovorni urednik multimedijalne sportske revije „Sport Centar“ Bakir Tiro ističe kako je nesporno pravo sportiste da igra za koga želi, međutim, da se opredjeljenje sportista u BiH gleda kroz političku prizmu.
„Što se tiče sportista, oni imaju pravo na izbor za koga igrati, za koga nastupati. Kod nas je to malo specifično zbog naše ružne i tužne prošlosti, pa se to gleda sve kroz političku prizmu“, kaže Tiro.
Iako su većina nacionalnih reprezentacija multinacionalne ekipe, one opet nemaju podršku skoro polovine građana BiH.
„Imate javno mnijenje koje unaprijed ima osuđujući stav prema Srbima ili Hrvatima koji bi nastupali za reprezentaciju BiH. A čak i ako se to desi, onda imate jedan mehanizam odbrane da oni to ne rade zbog BiH, već zato da bi se bolje prodali, odnosno unovčili svoju sportsku karijeru. To je ozbiljan problem“, upozorava Srđan Puhalo.
Radiotelevizija RS nikada ne prenosi utakmice reprezentacije BiH. Nasuprot tome, nekada čak i u isto vrijeme, redovno prenosi utakmice reprezentacije Srbije. V.d. direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović ističe kako takva praksa ne postoji nigdje na svijetu osim u BiH.
„Potpuno je nezamislivo da u bilo kojoj drugoj državi dođe do situacije da na teritoriji te države u vrijeme dok jedan tv emiter prikazuje utakmicu vlastite reprezentacije, na nekom drugom emiteru u isto vrijeme ide utakmica nekog drugog nacionalnog tima“, kaže Belmin Karamehmedović.
S druge strane, direktor RTRS Dragan Davidović kaže kako time samo poštuju volju svojih gledatelja.
„Imamo jako velike rejtinge kad to prikazujemo. Suština je da gledalac u Banjaluci, u Bijeljni, u Trebinju, nije uskraćen za utakmicu reprezentacije BiH“, navodi Dragan Davidović.
Dugogodišnji novinar i medijski analitičar Boro Kontić smatra kako se stanje u državi preslikava na stanje u medijima.
„Nisu za naše ljude koji vode mediji glavni izazovi medijski i profesionalni razlozi, nego po svemu sudeći etnički“, ocjenjuje Boro Kontić.
Do kada će sport biti u raljama dnevnopolitičkih dešavanja pitanje je na koje niko ne zna odgovor. Sport u BiH ima suprotnu ulogu. Umjesto da ispunjava osnovni smisao, da planetarno zbližava ljude, sport se u BiH koristi u dnevnopolitičke svrhe i za produbljavanje podjela.
Ako se suštinski osvrne na uzroke invalidnosti ovih ljudi, dolazi se do činjenice da ih je većina pretrpjela tjelesna oštećenja u ratu. Danas, 16 godina nakon rata, bitku su, čini se, prenijeli na parket.
Kapiten reprezentacije u sjedećoj odbojci Sabahudin Delalić smatra da sportisti idu tamo gdje im je bolje.
„Nama ne predstavlja to ništa, nema veze iz koje države ko dolazi i za koju ko igra, što se tiče tog igračkog dijela, ali oni su sami izabrali za koga žele igrati i to je njihova lična stvar. Normalno, šta očekivati od sportista nego da će tražiti gdje im je bolje“, kaže Delalić.
Na Svjetskom prvenstvu u malom fudbalu, fudbaleri MUP-a Tuzlanskog kantona igrali su protiv MUP-a RS, koji je igrao za Srbiju.
Sličan primjer dolazi sa Svjetskog prvenstva u malom fudbalu za gradsku policiju. Fudbaleri MUP-a Tuzlanskog kantona igrali su protiv MUP-a RS, koji je igrao za Srbiju. Trener fudbalera policije iz RS-a Boro Ljubanić objašnjava kako se radi o nemaru organizatora.
„Ekipa MUP-a RS nikad nije nastupala za ekipu MUP-a Srbije. Naš predstavnik i ujedno prevodilac je 20 minuta prije početka meča odnio na stiku himnu RS. Pretpostavljam da je oragnizator napravio grešku iz razloga što je imao i himnu Srbije, pa je sigurno u neznanju i pustio“, navodi Ljubanić.
Nemoguće je nabrojati medijske istupe predsjednika RS-a Milorada Dodika u kojima otvoreno kaže da ne podržava niti jednu sportsku selekciju BiH. Ako se tome doda da narodi u BiH vjeruju i slijede političke vođe, onda je jasno zbog čega građani RS navijaju za Srbiju. Podsjećamo na jednu od mnogih izjava Milorada Dodika:
„Ja nemam emocije da navijam za BiH, ne doživljavam to kao svoju reprezentaciju. Kao svoju reprezentaciju doživljavam Srbiju, i sve što dođe iz Srbije ja navijam za Srbiju, pogotovo kad igra protiv BiH.“
Etnička podijeljenost bh. društva, za koju su političari najzaslužniji, najjače se osjeti u sportu.
Opredjeljenje se gleda kroz političku prizmu
Psiholog i analitičar iz Banje Luke Srđan Puhalo ističe kako domaći političari konstantno rade na produbljivanju etničkog jaza među narodima u BiH, što se direktno prenosi i na sport.
„Imate reprezentaciju za koju ne navija polovina građana, imate međuetničke sukobe između navijača sportskih klubova. To pokazuje da je sport negdje, možda, portparol domaćih političara“, naglašava Puhalo.
Glavni i odgovorni urednik multimedijalne sportske revije „Sport Centar“ Bakir Tiro ističe kako je nesporno pravo sportiste da igra za koga želi, međutim, da se opredjeljenje sportista u BiH gleda kroz političku prizmu.
„Što se tiče sportista, oni imaju pravo na izbor za koga igrati, za koga nastupati. Kod nas je to malo specifično zbog naše ružne i tužne prošlosti, pa se to gleda sve kroz političku prizmu“, kaže Tiro.
Iako su većina nacionalnih reprezentacija multinacionalne ekipe, one opet nemaju podršku skoro polovine građana BiH.
„Imate javno mnijenje koje unaprijed ima osuđujući stav prema Srbima ili Hrvatima koji bi nastupali za reprezentaciju BiH. A čak i ako se to desi, onda imate jedan mehanizam odbrane da oni to ne rade zbog BiH, već zato da bi se bolje prodali, odnosno unovčili svoju sportsku karijeru. To je ozbiljan problem“, upozorava Srđan Puhalo.
Radiotelevizija RS nikada ne prenosi utakmice reprezentacije BiH. Nasuprot tome, nekada čak i u isto vrijeme, redovno prenosi utakmice reprezentacije Srbije. V.d. direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović ističe kako takva praksa ne postoji nigdje na svijetu osim u BiH.
„Potpuno je nezamislivo da u bilo kojoj drugoj državi dođe do situacije da na teritoriji te države u vrijeme dok jedan tv emiter prikazuje utakmicu vlastite reprezentacije, na nekom drugom emiteru u isto vrijeme ide utakmica nekog drugog nacionalnog tima“, kaže Belmin Karamehmedović.
S druge strane, direktor RTRS Dragan Davidović kaže kako time samo poštuju volju svojih gledatelja.
„Imamo jako velike rejtinge kad to prikazujemo. Suština je da gledalac u Banjaluci, u Bijeljni, u Trebinju, nije uskraćen za utakmicu reprezentacije BiH“, navodi Dragan Davidović.
Dugogodišnji novinar i medijski analitičar Boro Kontić smatra kako se stanje u državi preslikava na stanje u medijima.
„Nisu za naše ljude koji vode mediji glavni izazovi medijski i profesionalni razlozi, nego po svemu sudeći etnički“, ocjenjuje Boro Kontić.
Do kada će sport biti u raljama dnevnopolitičkih dešavanja pitanje je na koje niko ne zna odgovor. Sport u BiH ima suprotnu ulogu. Umjesto da ispunjava osnovni smisao, da planetarno zbližava ljude, sport se u BiH koristi u dnevnopolitičke svrhe i za produbljavanje podjela.