Suđenje optuženom za ratne zločine i genocid, bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je unakrsnim ispitivanjem dr. Patricka Treanora, političkog stručnjaka i autora „Izvještaja o rukovodstvu (Srpske demokratske stranke) SDS-a između 1990 i 1992 godine“.
Nakon što je tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu opisao hijerarhiju sprovođenja vlasti u bosanskohercegovačkim općinama pod srpskom vlašću i pripremanju za ratne aktivnosti koje su dovele do zločina, stručnost i zaključke Treanora pokušao je dovesti u pitanje optuženi Karadžić – prikazujući materijal o predratnim aktivnostima hrvatske i bošnjačke strane.
Prema Karadžiću SDS, stranka pod njegovim vodstvom samo je usmjeravala samoorganizirani narod bosanskih Srba koji je to učinio iz straha od ekstremizma drugih nacionalnih zajednica.
Svjedoka Treanora, koji je prethodno izjavio da je SDS odigrao ključnu ulogu u definiranju predratnih ciljeva i ostvarenju srpskih granica unutar Bosne i Hercegovine, Karadžić je suočio s nizom primjera koji prema njemu prikazuju drugačiju situaciju. Prvo s primjerima ekstremizma u Hrvatskoj, što je prema njemu prvo uplašilo bosanske Srbe.
Svjedok Patrick Treanor
„Krajem 1991.godine, jeste li bili upoznati s činjenicom da je kontra obavještajna služba JNA napravila snimku ministra obrane (Martina) Špegelja u kojoj on vodi akciju tajnog naoružavanja hrvatskih iregularnih trupa i da daje čak instrukcije da se puca u trbuh, da se ubijaju JNA oficiri?“, upitao je Karadžić koji se brani sam. „Da, znam za taj događaj, mislim da se o tome pisalo u tisku. Ali ne sjećam se detalja, niti okolnosti“, odgovorio je Treanor.
Nakon traume i straha od događanja u Hrvatskoj, prema Karadžiću bosanske Srbe nije mobilizirala SDS već ekstremizam Stranke demokratske akcije, bošnjačke nacionalne stranke SDA.
„Jeste li bili upoznati s činjenicom da je 31.ožujka 1991.godine donesena odluka o formiranju vojnog krila SDA, poznatim kao Patriotska liga?“, upitao je Karadžić želeći prikazati kako je svjedok uzeo nedovoljno činjenica u obzir prilikom donošenja svojih zaključaka o tome da je SDS potaknuo ratne okolnosti i etničko čišćenje koje je uslijedilo.
Varijante A i B
Karadžić je ustvrdio da su „Varijanta A i B“ „izrazito obrambene mjere bosanskih Srba“, suprotno o tvrdnji tužitelja da se radi o etničkom čišćenju..Govori se o zaštitnim mjerama i izmještanju stanovništva. To je malo dvosmisleno, mislim.“, odgovorio je svjedok.
Tijekom glavnog dijela ispitivanja od strane tužitelja svjedok je u četvrtak potvrdio kako Glavni odbor SDS-a 19. prosinca 1991. godine izdao uputstvo, poznato kao "Varijanta A i B", o preuzimanju vlasti u bosanskohercegovačkim općinama u dvije faze.
Varijanta A je podrazumijevala totalno preuzimanje vlasti u općinama u kojima su bosanski Srbi bili većina. Prema svjedoku te nekim presretnutim razgovorima od strane tužiteljstva, ostvarivanje tog plana koji je ubrzo započeo, Karadžić je potpuno nadzirao.
„Opisao sam u svom izvještaju da se ljudi pripremaju za obranu na područjima koja misle da pripada njima“, opisao je svjedok kako je u Varijanti A i B Karadžić tražio od lokalnih SDS-ovih dužnosnika da se dokopaju svih glavnih funkcija u pojedinim općinama.
Prema glavnom iskazu Treanora sljedeća faza upustva, Varijanta B, aktivirana 14. veljače 1992. godine na sastanku SDS-a, odmah iza donošenja odluke vlasti o održavanju referenduma o nezavisnosti BiH.
„Podjelom postojećih općina (u BiH) na više neminovno se pripremio teren za sukob“, pročitao je Karadžić jedan od zaključak svjedoka Treanora u njegovom izvještaju o započinjanju sukoba direktiranom od vodstva SDS-a te upitao:
„Je li Vi smatrate da se podjelom Jugoslavije i jednostranim secesijama nije postavila scena za sukob. I da je očuvanje općinskih granica važnije od republičkih? I očuvanja Jugoslavije?“
„Ako sam dobro razumio Vaše pitanje složio bih se da podjela Jugoslavije i pokušaj odvajanja pojedinih Republika je pripremilo teren za sukob“, odgovorio je svjedok.
Nakon što stručnjak haškog tužiteljstva Treanor dovrši svjedočenje u petak, kao sljedeći svjedok optužbe o funkcioniranju SDS-a u ratnim okolnostima svjedočiti će Radomir Nešković, bivši potpredsjednik Izvršnog odbora te stranke.
Nakon što je tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu opisao hijerarhiju sprovođenja vlasti u bosanskohercegovačkim općinama pod srpskom vlašću i pripremanju za ratne aktivnosti koje su dovele do zločina, stručnost i zaključke Treanora pokušao je dovesti u pitanje optuženi Karadžić – prikazujući materijal o predratnim aktivnostima hrvatske i bošnjačke strane.
Prema Karadžiću SDS, stranka pod njegovim vodstvom samo je usmjeravala samoorganizirani narod bosanskih Srba koji je to učinio iz straha od ekstremizma drugih nacionalnih zajednica.
Svjedoka Treanora, koji je prethodno izjavio da je SDS odigrao ključnu ulogu u definiranju predratnih ciljeva i ostvarenju srpskih granica unutar Bosne i Hercegovine, Karadžić je suočio s nizom primjera koji prema njemu prikazuju drugačiju situaciju. Prvo s primjerima ekstremizma u Hrvatskoj, što je prema njemu prvo uplašilo bosanske Srbe.
Nakon traume i straha od događanja u Hrvatskoj, prema Karadžiću bosanske Srbe nije mobilizirala SDS već ekstremizam Stranke demokratske akcije, bošnjačke nacionalne stranke SDA.
„Jeste li bili upoznati s činjenicom da je 31.ožujka 1991.godine donesena odluka o formiranju vojnog krila SDA, poznatim kao Patriotska liga?“, upitao je Karadžić želeći prikazati kako je svjedok uzeo nedovoljno činjenica u obzir prilikom donošenja svojih zaključaka o tome da je SDS potaknuo ratne okolnosti i etničko čišćenje koje je uslijedilo.
Varijante A i B
Karadžić je ustvrdio da su „Varijanta A i B“ „izrazito obrambene mjere bosanskih Srba“, suprotno o tvrdnji tužitelja da se radi o etničkom čišćenju..Govori se o zaštitnim mjerama i izmještanju stanovništva. To je malo dvosmisleno, mislim.“, odgovorio je svjedok.
Tijekom glavnog dijela ispitivanja od strane tužitelja svjedok je u četvrtak potvrdio kako Glavni odbor SDS-a 19. prosinca 1991. godine izdao uputstvo, poznato kao "Varijanta A i B", o preuzimanju vlasti u bosanskohercegovačkim općinama u dvije faze.
Varijanta A je podrazumijevala totalno preuzimanje vlasti u općinama u kojima su bosanski Srbi bili većina. Prema svjedoku te nekim presretnutim razgovorima od strane tužiteljstva, ostvarivanje tog plana koji je ubrzo započeo, Karadžić je potpuno nadzirao.
„Opisao sam u svom izvještaju da se ljudi pripremaju za obranu na područjima koja misle da pripada njima“, opisao je svjedok kako je u Varijanti A i B Karadžić tražio od lokalnih SDS-ovih dužnosnika da se dokopaju svih glavnih funkcija u pojedinim općinama.
Prema glavnom iskazu Treanora sljedeća faza upustva, Varijanta B, aktivirana 14. veljače 1992. godine na sastanku SDS-a, odmah iza donošenja odluke vlasti o održavanju referenduma o nezavisnosti BiH.
„Podjelom postojećih općina (u BiH) na više neminovno se pripremio teren za sukob“, pročitao je Karadžić jedan od zaključak svjedoka Treanora u njegovom izvještaju o započinjanju sukoba direktiranom od vodstva SDS-a te upitao:
„Je li Vi smatrate da se podjelom Jugoslavije i jednostranim secesijama nije postavila scena za sukob. I da je očuvanje općinskih granica važnije od republičkih? I očuvanja Jugoslavije?“
„Ako sam dobro razumio Vaše pitanje složio bih se da podjela Jugoslavije i pokušaj odvajanja pojedinih Republika je pripremilo teren za sukob“, odgovorio je svjedok.
Nakon što stručnjak haškog tužiteljstva Treanor dovrši svjedočenje u petak, kao sljedeći svjedok optužbe o funkcioniranju SDS-a u ratnim okolnostima svjedočiti će Radomir Nešković, bivši potpredsjednik Izvršnog odbora te stranke.
