Dvije godine nakon što je potvrđeno da su u Haškom tribunalu uništeni lični predmeti žrtava srebreničkog genocida pronađeni u masovnim grobnicama, porodice žrtava pokreću tužbu protiv odgovornih u Tribunalu.
U toku su konsultacije pravnog tima iz BiH i Velike Britanije koji će besplatno zastupati porodice nakon što prikupe sve dokaze. Tada će biti odlučeno i kome će se tužba podnijeti.
Oko 1.000 ličnih predmeta, pronađenih u masovnim grobnicama uz žrtve srebreničkog genocida, za koje je Haški tribunal ocijenio da ne mogu poslužiti kao dokazi uništeno je 2005. godine, što su potvrdili i u Tribunalu.
Prvi koraci za tužbu protiv odgovornih, uključujući i tadašnju glavnu tužiteljicu Tribunala Karlu del Ponte, već su napravljeni.
„To su zadnje uspomene od naše djece i mi nećemo odustati. Tražićemo da odgovaraju oni koji su potpisali odluku za uništenje tih dokumenata“, kaže predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“ Hajra Ćatić.
Tuzlanski advokat Damir Alić, sa još dvoje britanskih advokata, dio je pravnog tima koji će u slučaju tužbe besplatno zastupati porodice žrtava.
Još nije sasvim jasno na kojem pravosudnom ili UN-ovom tijelu će se obratiti u ovom slučaju, kaže Alić, ali će najprije će biti zatražen detaljan izvještaj Tribunala.
„Mi ćemo se obratiti jednim posebnim pismom gospodinu Bramercu kojim ćemo tražiti da započne, prije svega, proces povratka svih dokaza koji su do sada korišćeni u sudskim postupcima i koji više neće biti potrebni Haškom tribunalu. Mi ćemo tražiti da nam se predoče svo dokazi o onom
dijelu artefakata koji nisu korišteni u sudskim postupcima i za koji je izvjesno da su uništeni u vrijeme mandata gospođe Karle del Ponte. Mi ćemo u narednom periodu prikupljati sve informacije kako bismo imali čvrste dokaze za podnošenje neke vrste prijave protiv ili gospođe Del Ponte ili eventulano drugih lica koja su odgovorna za uništavanje tih dokaza“, pojašnjava Alić.
Opravdanje Haga
Opravdanje Tribunala koje je prenijela tadašnja glasnogovornica glavnog haškog tužioca Olga Kavran glasilo je:
„Određeni broj artefakata je uklonjen krajem 2005. i početkom 2006. godine. Oni su poticali iz masovnih grobnica. Bili su u stanju raspadanja i postali su rizik po zdravlje.“
Porodice nisu obaviještene o uništavanju predmeta, koji su nerijetko i jedino što im je ostalo od njihovih najbližih, kaže Zumra Šehomerović, članica Udruženja Majke enkalava Srebrenica i Žepa.
„Za nas žrtve svaki djelić, svaka krpica, svaki predmet, dio nakita, svaka stvarčica je izuzetno vrijedna kao sjećanje na naše najmilije. Nama to puno znači i s obzirom da smo mi 1995. mnogi otišli od svojih kuća i da je uništena imovina koju smo imali u kući, fotografije i razne uspomene. Nama žrtvama je ostalo samo to da se možemo podsjetiti od tih posmrtnih ostataka ako je negdje nešto ostalo. Smatram da je Haški tribunal napravio veliku grešku zato što je uništio dokaze i predmete naših članova porodica“, kaže Zumra Šehomerović.
Zahtjevi i od zvaničnih vlasti
Nakon potvrđenog DNK nalaza žrtve, obično se porodice pozovu na identifikaciju gdje ostatke identificiraju i po dijelovima odjeće, nakitu ili fotografiji, navodi Nura Beganović:
Nura Beganović pored porodičnih fotografija ubijenih u srebreničkom masakru, foto iz arhiva
„Prilikom dolaska na identifikacije, kada prepoznamo taj njegov lični dokumenat, odjevni predmet, bilo šta, uvijek nas pitaju hoćemo li da zadržimo. Ili mi pitamo tim identifikacionog centra da li možemo zadržati. Uvijek nam je to dostupno. I ako se mi nismo zarazili i ako se mi ne bojimo, zašto bi se oni bojali. To je samo njihov izgovor. To je još jedna vrsta poricanja urađenog zločina. Ako oni nisu htjeli to drže tamo, znali su kome pripada taj lični predmet. Zašto nisu pitali porodicu da im to vrate?“
Ni Nuri Hasanović ne bi smetalo stanje u kojem su njene jedine uspomene na dva sina.
„Svaka bi majka oprala od onog svog djeteta, pa negdje ostavila, popeglala, pa da čuva uspomenu svoga djeteta. Ne bi se zarazila“, kaže Nura Hasanović.
U povodu uništenja ličnih predmeta Srebreničana još prije dvije godine reagovalo je i MVP BiH protestnim pismom upućenim predsjedniku Suda Patriku Robinsonu, kao i tadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji su zahtjevali da se sprovede istraga i utvrdi ko je odgovoran.
Advokatskom će timu biti dostavljena sva korespondencija Ministarstva s Tribunalom u vezi ovog slučaja, a od predstavnika Instituta za traženje nestalih Amora Mašovića će se u sklopu prikupljanja informacija zatražiti detalji o tome kako je Tribunal preuzimao dokaze.
„Očekujemo da nam gospodin Mašović pojasni način na koji su predmeti iz masovnih grobnica odlazili u Hag neposredno nakon rata, pa sve do ovih posljednjih masovnih grobnica u kojima je rađeno. Očekujemo da nam se objasni način putem kojih policijskih agencija se to dešava, kako se odlazilo, koje vršio selekciju, da li su određeni dokazi ostavljeni u BiH, ko je vršio selekciju u Haškom tužilaštvu“, navodi advokat Damir Alić.
Porodice žrtava srebreničkog genocida smisao života nalaze upravo u prekopavanju masovnih grobnica, a smiraj nalaze tek kad se njihovi najmiliji pronađu i dostojno sahrane. Činjenicu da su uništeni dokazi iz masovnih grobnica doživljavaju kao ponovnu viktimizaciju.
U toku su konsultacije pravnog tima iz BiH i Velike Britanije koji će besplatno zastupati porodice nakon što prikupe sve dokaze. Tada će biti odlučeno i kome će se tužba podnijeti.
Oko 1.000 ličnih predmeta, pronađenih u masovnim grobnicama uz žrtve srebreničkog genocida, za koje je Haški tribunal ocijenio da ne mogu poslužiti kao dokazi uništeno je 2005. godine, što su potvrdili i u Tribunalu.
Prvi koraci za tužbu protiv odgovornih, uključujući i tadašnju glavnu tužiteljicu Tribunala Karlu del Ponte, već su napravljeni.
„To su zadnje uspomene od naše djece i mi nećemo odustati. Tražićemo da odgovaraju oni koji su potpisali odluku za uništenje tih dokumenata“, kaže predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“ Hajra Ćatić.
Tuzlanski advokat Damir Alić, sa još dvoje britanskih advokata, dio je pravnog tima koji će u slučaju tužbe besplatno zastupati porodice žrtava.
Još nije sasvim jasno na kojem pravosudnom ili UN-ovom tijelu će se obratiti u ovom slučaju, kaže Alić, ali će najprije će biti zatražen detaljan izvještaj Tribunala.
„Mi ćemo se obratiti jednim posebnim pismom gospodinu Bramercu kojim ćemo tražiti da započne, prije svega, proces povratka svih dokaza koji su do sada korišćeni u sudskim postupcima i koji više neće biti potrebni Haškom tribunalu. Mi ćemo tražiti da nam se predoče svo dokazi o onom
dijelu artefakata koji nisu korišteni u sudskim postupcima i za koji je izvjesno da su uništeni u vrijeme mandata gospođe Karle del Ponte. Mi ćemo u narednom periodu prikupljati sve informacije kako bismo imali čvrste dokaze za podnošenje neke vrste prijave protiv ili gospođe Del Ponte ili eventulano drugih lica koja su odgovorna za uništavanje tih dokaza“, pojašnjava Alić.
Opravdanje Haga
Opravdanje Tribunala koje je prenijela tadašnja glasnogovornica glavnog haškog tužioca Olga Kavran glasilo je:
„Određeni broj artefakata je uklonjen krajem 2005. i početkom 2006. godine. Oni su poticali iz masovnih grobnica. Bili su u stanju raspadanja i postali su rizik po zdravlje.“
U Haškom tribunalu tvrde kako su određeni predmeti poticali iz masovnih grobnica, te bili u stanju raspadanja i opasni po zdravlje.
Porodice nisu obaviještene o uništavanju predmeta, koji su nerijetko i jedino što im je ostalo od njihovih najbližih, kaže Zumra Šehomerović, članica Udruženja Majke enkalava Srebrenica i Žepa.
„Za nas žrtve svaki djelić, svaka krpica, svaki predmet, dio nakita, svaka stvarčica je izuzetno vrijedna kao sjećanje na naše najmilije. Nama to puno znači i s obzirom da smo mi 1995. mnogi otišli od svojih kuća i da je uništena imovina koju smo imali u kući, fotografije i razne uspomene. Nama žrtvama je ostalo samo to da se možemo podsjetiti od tih posmrtnih ostataka ako je negdje nešto ostalo. Smatram da je Haški tribunal napravio veliku grešku zato što je uništio dokaze i predmete naših članova porodica“, kaže Zumra Šehomerović.
Zahtjevi i od zvaničnih vlasti
Nakon potvrđenog DNK nalaza žrtve, obično se porodice pozovu na identifikaciju gdje ostatke identificiraju i po dijelovima odjeće, nakitu ili fotografiji, navodi Nura Beganović:
Ni Nuri Hasanović ne bi smetalo stanje u kojem su njene jedine uspomene na dva sina.
„Svaka bi majka oprala od onog svog djeteta, pa negdje ostavila, popeglala, pa da čuva uspomenu svoga djeteta. Ne bi se zarazila“, kaže Nura Hasanović.
U povodu uništenja ličnih predmeta Srebreničana još prije dvije godine reagovalo je i MVP BiH protestnim pismom upućenim predsjedniku Suda Patriku Robinsonu, kao i tadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji su zahtjevali da se sprovede istraga i utvrdi ko je odgovoran.
Advokatskom će timu biti dostavljena sva korespondencija Ministarstva s Tribunalom u vezi ovog slučaja, a od predstavnika Instituta za traženje nestalih Amora Mašovića će se u sklopu prikupljanja informacija zatražiti detalji o tome kako je Tribunal preuzimao dokaze.
„Očekujemo da nam gospodin Mašović pojasni način na koji su predmeti iz masovnih grobnica odlazili u Hag neposredno nakon rata, pa sve do ovih posljednjih masovnih grobnica u kojima je rađeno. Očekujemo da nam se objasni način putem kojih policijskih agencija se to dešava, kako se odlazilo, koje vršio selekciju, da li su određeni dokazi ostavljeni u BiH, ko je vršio selekciju u Haškom tužilaštvu“, navodi advokat Damir Alić.
Porodice žrtava srebreničkog genocida smisao života nalaze upravo u prekopavanju masovnih grobnica, a smiraj nalaze tek kad se njihovi najmiliji pronađu i dostojno sahrane. Činjenicu da su uništeni dokazi iz masovnih grobnica doživljavaju kao ponovnu viktimizaciju.
