Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, Bosna i Hercegovina pokazala je političku opredjeljenost za pridruživanje Uniji, odnosno, između ostalog prihvatila, i strateška opredjeljenja Zajedničke poljoprivredne politike.
U Evropskom partnerstvu za BiH navedeno je pet kratkoročnih i četiri srednjoročna prioriteta, dok Akcioni plan za njihovu provedbu predviđa oko 100 različitih mjera za koje su zadati i vremenski rokovi. Od svega ovoga do sada skoro nije urađeno ništa, jer EU još uvijek nema odgovarajući instituciju u BiH sa kojom bi pregovarala o poljoprivredi.
Dosadašnji napredak BiH u oblasti evropskih integracija i poljoprivrede je ograničen jer jedan od glavnih zahtjeva EU da se formira jedna institucija u BiH sa kojom bi se pregovaralo još nije ispunjen.
Član Udruženja poljoprivrednika BiH Miro Pejić ističe da petogodišnji pokušaji poljoprivrednika da se na državnom nivou fomira ili ministarstvo poljoprivrede ili neka agencija koja bi objedinila politiku u ovoj oblasti nisu dali rezultata:
Sa prošlogodišnjeg protesta poljoprivrednika u centru Sarajeva„Bosna i Hercegovina je daleko od toga. Mi imamo dvanaest ministarstava, jako raznoliku, odnosno nejednaku politiku, gdje se država potpuno isključila iz toga, i iz osiguranja sredstava i iz osiguranja nekakvih zaštitnih ili poticajnih mjera. Imamo različitu politiku u entitetima, nemogućnost poljoprivrednika s jednog entiteta da ostvari subvencije na drugom ukoliko su prodali proizvod, različita je visina u iznosima poticaja, izdvajanja sredstava za poljoprivredu. Znači, ne postoji sinhronizacija međuentitetske saradnje, a kamoli da se sve to posloži u jedan paket i uskladi sa zahtjevima EU, odnosno legislativom Evropske unije.“
Zbog ovakve politike BiH ostaje bez mogućnost dobijanja velikih sredstava, posebno od pristupnih IPA fondova, jer čak 45 posto budžeta EU odlazi za poljoprivredu, kaže Pejić:
„Stav Udruženja poljoprivrednika je da ne postoji bilo kakva politička zapreka da se dođe do uspostave ministarstva poljoprivrede, niti je to političko pitanje, po meni, odnosno po viđenju naše organizacije. Problem je neke druge prirode – snažnih lobija i prisutnosti korupcije u ovome dijelu. Vanjskotrgovinska razmjena preko deset milijardi KM na godišnjoj razini, gotovo dvije milijarde deficita samo na prehrambenim proizvodima, gdje BiH ima ogroman resurs.“
Pokušaji političkog dogovora oko formiranja ministarstva poljoprivrede BiH propali su zajedno sa Aprilskim paketom ustavnih promjena 2006. godine.
Šanse za formiranje ministarstva nisu bolje ni danas, jer politički predstavnici iz RS to ne žele, kaže član Stranke za BiH Muharem Murselović:
Sa prošlogodišnjeg protesta poljoprivrednika u centru Sarajeva„Kako sada stvari stoje, kada je u pitanju promjena Ustava i formiranje novog ministarstva koje je stvarno neophodno – nema političke suglasnosti kada su u pitanju političke stranke iz RS. Oni su protiv prenosa nadležnosti, a bez prenosa nadležnosti na državno nivo, kada je ovo u pitanju, ne može se ni formirati to ministarstvo.“
Stav najveće stranke u RS, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, je da se o ovome može razgovarati tek nakon oktobarskih izbora, kaže funkcioner ove stranke Nikola Baštinac:
„Mi smo svjesni zahtjeva EU, ne samo tog, nego i svih ostalih, ali takođe smo svjesni da i druge države, kada su pristupale EU, zahtjevi Evropske unije nisu bili sveto slovo i da se moglo pregovarati. Najbitnije je da se unutar BiH postigne konsenzus između predstavnika tri naroda, a taj konsenzus bi trebao biti u smislu da bude što bolje i što kvalitetnije napravljen sistem, da imamo – jer to nam je strateška oblast – što kvalitetniju oblast poljoprivrede.“
Potpredsjednik PDP-a Slaven Pekić kaže da su zahtjevi Evropske unije opravdani i da se politički problemi mogu prevazići ako bude postojala politička volja:
„Smatramo da je moguće i uopšte nije problem da se napravi – da li je to postojeće ministarstvo, da li je to neki drugi vid organizacije, neke institucije – koja bi preuzela na sebe tu koordinaciju između EU i BiH.“
Sa prošlogodišnjeg protesta poljoprivrednika u centru SarajevaI dok političari razmišljaju na koji način provesti obaveze koje su prihvatili Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina, koja je do 90-ih godina prošlog vijeka imala suficit sa svim bivšim republikama Jugoslavije u poljoprivredi, tone sve dublje.
Posljednje istraživanje o stanju poljoprivrede, koje je radio Ranko Markuš, samo je potvrdilo da su potencijali Bosne i Hercegovine u poljoprivredi potpuno neiskorišteni:
„Ako mi znamo da domaća proizvodnja zadovoljava tek 40 posto domaćih potreba, to znači da postoji veliki prostor da se širi proizvodnja i plasman proizvoda na tom tržištu.“
Poljoprivredni proizvođači u BiH s teškoćom plasiraju robu na domaćem i stranim tržištima, s jedne strane zbog visoko subvencioniranog uvoza, a sa druge strane zbog tehničkih barijera prisutnih u međunarodnoj trgovini, objašnjava Markuš.
Što se tiče političara, očigledno da su izbori političarima mnogo važniji od interesa građana i razvoja poljoprivrede, iako je BiH ruralna zemlja u kojoj čak 61 posto stanovništva živi od poljoprivrede, kaže Pejić:
„Naše mišljenje je da se politike, odnosno političke stranke u BiH više bave politikantstvom, korištenjem nekih osobnih ili stranačkih, pa i određenih interesa grupacija i naroda, a ne onom politikom koja bi se doista suštinski bavila rješavanjem određenih problema."
U Evropskom partnerstvu za BiH navedeno je pet kratkoročnih i četiri srednjoročna prioriteta, dok Akcioni plan za njihovu provedbu predviđa oko 100 različitih mjera za koje su zadati i vremenski rokovi. Od svega ovoga do sada skoro nije urađeno ništa, jer EU još uvijek nema odgovarajući instituciju u BiH sa kojom bi pregovarala o poljoprivredi.
Dosadašnji napredak BiH u oblasti evropskih integracija i poljoprivrede je ograničen jer jedan od glavnih zahtjeva EU da se formira jedna institucija u BiH sa kojom bi se pregovaralo još nije ispunjen.
Član Udruženja poljoprivrednika BiH Miro Pejić ističe da petogodišnji pokušaji poljoprivrednika da se na državnom nivou fomira ili ministarstvo poljoprivrede ili neka agencija koja bi objedinila politiku u ovoj oblasti nisu dali rezultata:
Zbog ovakve politike BiH ostaje bez mogućnost dobijanja velikih sredstava, posebno od pristupnih IPA fondova, jer čak 45 posto budžeta EU odlazi za poljoprivredu, kaže Pejić:
„Stav Udruženja poljoprivrednika je da ne postoji bilo kakva politička zapreka da se dođe do uspostave ministarstva poljoprivrede, niti je to političko pitanje, po meni, odnosno po viđenju naše organizacije. Problem je neke druge prirode – snažnih lobija i prisutnosti korupcije u ovome dijelu. Vanjskotrgovinska razmjena preko deset milijardi KM na godišnjoj razini, gotovo dvije milijarde deficita samo na prehrambenim proizvodima, gdje BiH ima ogroman resurs.“
Pokušaji političkog dogovora oko formiranja ministarstva poljoprivrede BiH propali su zajedno sa Aprilskim paketom ustavnih promjena 2006. godine.
Šanse za formiranje ministarstva nisu bolje ni danas, jer politički predstavnici iz RS to ne žele, kaže član Stranke za BiH Muharem Murselović:
Stav najveće stranke u RS, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, je da se o ovome može razgovarati tek nakon oktobarskih izbora, kaže funkcioner ove stranke Nikola Baštinac:
„Mi smo svjesni zahtjeva EU, ne samo tog, nego i svih ostalih, ali takođe smo svjesni da i druge države, kada su pristupale EU, zahtjevi Evropske unije nisu bili sveto slovo i da se moglo pregovarati. Najbitnije je da se unutar BiH postigne konsenzus između predstavnika tri naroda, a taj konsenzus bi trebao biti u smislu da bude što bolje i što kvalitetnije napravljen sistem, da imamo – jer to nam je strateška oblast – što kvalitetniju oblast poljoprivrede.“
Potpredsjednik PDP-a Slaven Pekić kaže da su zahtjevi Evropske unije opravdani i da se politički problemi mogu prevazići ako bude postojala politička volja:
„Smatramo da je moguće i uopšte nije problem da se napravi – da li je to postojeće ministarstvo, da li je to neki drugi vid organizacije, neke institucije – koja bi preuzela na sebe tu koordinaciju između EU i BiH.“
Posljednje istraživanje o stanju poljoprivrede, koje je radio Ranko Markuš, samo je potvrdilo da su potencijali Bosne i Hercegovine u poljoprivredi potpuno neiskorišteni:
„Ako mi znamo da domaća proizvodnja zadovoljava tek 40 posto domaćih potreba, to znači da postoji veliki prostor da se širi proizvodnja i plasman proizvoda na tom tržištu.“
Poljoprivredni proizvođači u BiH s teškoćom plasiraju robu na domaćem i stranim tržištima, s jedne strane zbog visoko subvencioniranog uvoza, a sa druge strane zbog tehničkih barijera prisutnih u međunarodnoj trgovini, objašnjava Markuš.
Što se tiče političara, očigledno da su izbori političarima mnogo važniji od interesa građana i razvoja poljoprivrede, iako je BiH ruralna zemlja u kojoj čak 61 posto stanovništva živi od poljoprivrede, kaže Pejić:
„Naše mišljenje je da se politike, odnosno političke stranke u BiH više bave politikantstvom, korištenjem nekih osobnih ili stranačkih, pa i određenih interesa grupacija i naroda, a ne onom politikom koja bi se doista suštinski bavila rješavanjem određenih problema."
