Umjesto u sigurnu kuću u kojoj bi, na tajnoj lokaciji dobili stručnu pomoć i zaštitu, djeca spašena prije nekoliko dana iz kuće na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine smještena su u objekt, koji nije predviđen da bude sklonište za žrtve trgovine ljudima.
U privatnoj kući u Brčko Distriktu 25. februara pronađeno je 31 dijete, za koje vlasti sumnjaju da su žrtve trgovinom ljudima.
Uslijedilo je hapšenje osam osoba, osumnjičenih za trgovinu ljudima, te zapuštanje i zlostavljanje djece, a dvjema od njih je određen jednomjesečni pritvor.
U Brčkom ne postoji sklonište za žrtve trgovine ljudima, a tri dana nakon što su djeca spašena, na konferenciji za novinare na kojoj je prisustvovao i gradonačelnik Brčko Distrikta Siniša Milić, objavljeno je da su privremeno smještena u jednom lokalnom objektu.
Tada je i precizirano o kakvoj vrsti objekta se radi što RSE neće objaviti zbog zaštite i sigurnosti djece. Istaknuto je da je riječ o nužnom privremenom rješenju, obzirom da Brčko nema sklonište.
'Ugrožena zaštita djece'
Jedino sklonište u Bosni i Hercegovini, koje je bilo isključivo namijenjeno za smještaj žrtava trgovine ljudima, od prošle godine ne radi zbog problema s financiranjem.
Trenutno u BiH postoji osam skloništa za žrtve porodično nasilja, a četiri od njih država financira i za smještaj za žrtve trgovaca ljudima.
Saliha Đuderija, nekadašnja članica Državne grupe za borbu protiv trgovine ljudima, kaže za RSE da činjenica da djeca koja su pronađena u Brčko Distritu nisu smještena u sigurne kuće nije toliko sporna, imajući u vidu da izbor lokacije može biti uvjetovan interesima istrage.
No, nedopustivim smatra činjenicu da je otkriveno u kojem objektu su smještena, što je "ugrozilo i njihovu sigurnost i kompromitiralo istragu".
"Kad je u pitanju objekt, bitno je da imaju profesionalce koji o njima vode brigu. No, lokacija mora ostati poznata samo organima sigurnosti i centrima za socijalni rad", kazala je za RSE.
Kako kaže, uobičajena praksa je da se djeca smještaju na tajnu lokaciju, kako bi bila omogućena zaštita, ali neometana istraga.
"To što je javno objavljena informacija gdje su smještena djeca, može ugroziti sigurnost djece i kompromitira čitav istražni postupak", kazala je za RSE.
Gradonačelnik Brčko Distrikta nije odgovorio na telefonske pozive RSE za razgovor o razlozima javnog objavljivanja lokacije na kojoj su smještena djeca.
Potraga za boljim rješenjem
Nataša Stevanović, šefica Pododjeljenja za socijalnu zaštitu u Vladi Brčko Distrikta, kazala je za RSE da je odluka o alternativnom smještaju za spašenu djecu donesena zbog toga što Brčko nema drugi adekvatan prostor koji bi omogućio kontrolu i nadzor nad djecom.
"Ovo jeste adekvatna opcija, jer je omogućila da budu na istom mjestu, bez odvajanja, i gdje im se pruža sva adekvatna zdravstvena i socijalna briga", kazala je Stevanović.
U Tužilaštvu Brčko Distrikta za RSE su potvrdili da tragaju za rješenjem koje će spašenoj djeci osigurati dugoročan smještaj.
"Svi mogući resursi su stavljeni na raspolaganje i djeca imaju potpunu skrb. To je bilo trenutno najbolje rješenje koje Brčko Distrikt može ponuditi. Izvjesno je da će sve potrajati i traži se dugooročno i trajnije rješenje", kazao je Jasmin Suljić, sekretar tog tužilaštva.
Jedino sklonište za žrtve trgovine ljudima u Bosni i Hercegovin nalazilo se do prošle godine na području Tuzlanskog kantona.
Moglo je primiti oko 80 osoba, ali je nakon 24 godine zatvoreno zbog problema s financiranjem.
Kroz to sklonište je u proteklih desetak godina prošlo gotovo 400 osoba, a više od 90 posto su bila djeca žrtve trgovine ljudima. U trenutku zatvaranja, u njemu je bilo 30 žrtava, od kojih 27 djece.
"Oni su razmješteni po drugim skloništima ovisno o kapacitetima, ali su srodnici razdvojeni, što je za nas bilo strašno", kaže Amela Efendić, šefica sarajevskog ureda Međunarodnog foruma solidarnosti (IFS) EMMAUS koji je rukovodio skloništem.
Ona za RSE ističe da sigurne kuće koje, uz žrtve porodičnog nasilja, mogu prihvatiti i žrtve trgovine ljudima, trenutno nemaju dovoljno kapaciteta.
"Da i dalje postoji naše sklonište, sva djeca pronađena u Brčkom bi odmah mogla biti smještena u njega i dobiti adekvatanu brigu. Ne bi se dogodilo ovo da se u medijima otkrije gdje su. To nije u skladu sa zakonodavnim okvirom za zaštitu žrtava u kome se kaže da sklonište treba ostati tajno", kaže ona.
Ministarstvo sigurnosti BiH izdvaja novac za smještaj žrtava trgovine ljudima u postojećim sigurnim kućama, koje su, inače, prvestveno otvorene za žrtve porodičnog nasilja.
U prošloj godini, za te namjene je izdvojilo nešto manje od 210.000 maraka (oko 105.000 eura) za četiri nevladine organizacije koje imaju skloništa u različitim gradovima u BiH.
S tim organizacijama, Ministarstvo ima potpisane protokole o suradnji, a prethodnih godina je za smještaj žrtava trgovine ljudima u njihovim sigurnim kućama izdvajano ukupno oko 130.000 maraka godišnje.
Jedno od skloništa je i ono koje vodi Fondacija "Lara" iz Bijeljine, koje ima mogućnost da primi ukupno 20-ak osoba.
Ljilja Lukić, predstavnica Fondacije, kazala je za RSE da postojeći kapaciteti nisu dovoljni za adekvatnu pomoć žrtvama trgovine ljudima.
Također je navela da do sada nisu primili upite za smještaj djece koja su spašena, od kako se sumnja trgovaca ljudima, iz kuće u Brčkom.
"Imali smo često u skloništu djecu koja su tu bila zbog zanemarivanja ili su bila zatečena u prošnji. Uglavnom su to bila djeca bez roditeljskog staranja, također, djevojčice koje su žrtve maloljetničkih brakova. No, nažalost mjesta je malo", kazala je Lukić.
U Ministarstvu sigurnosti za RSE, pak, tvrde da je potpisani protokol s četiri nevladine organizacije u potpunosti zadovoljilo potrebe za kapacitetom za smještaj i pomoć žrtavama trgovine ljudima u sigurnim kućama.
Novčani iznos koji će u ovoj godini biti izdvojen za njihov smještaj u skloništa trenutno nije poznat, obzirom da državni budžet još nije usvojen.
No, Amela Efendić, iz Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS, tvrdi da novčani iznos za te namjene nije bio dovoljan ni za osnovne potrebe, te da država ne posvećuje dovoljno pažnje žrtavama trgovine ljudima.
"Godišnje nam je bilo potrebno oko 400.000 maraka (oko 200.000 eura) za funkcionisanje, a dobijali smo iznos od 11,5 maraka (oko šest eura) dnevno po osobi. To je trebalo pokriti sve troškove i tako je došlo do toga da zatvorimo sklonište", kazala je.
U skloništu, čije je ponovno otvaranje planirano ukoliko bude pronađeni adekvatni načini financiranja, žrtve su, kako kaže, boravile i i po nekoliko godina, čekajući na završetak pravosudnog procesa.
"Znalo se dvije-tri godine zaredom dogoditi i da nema budžeta i da nemamo nikakvog financiranja, pa smo u par navrata sami, ili sredstvima međunarodnih donatora financirali sklonište", kazala je, ističući da i strani donatori sve više postavljaju pitanje zbog čega domaće vlasti ne preuzmu obavezu adekavtnog financiranja skloništa.
Šta kaže statistika?
U prošloj godini, u BiH je evidentirano 37 žrtava trgovine ljudima, a među njim je bilo 25 djece, saopćili su iz Ministarstva sigurnosti za RSE.
U sigurnim kućama utočište su u 2024. pronašle 24 žrtve. Većina su bili državljani BiH, a 13 ih je bilo iz inostranstva - po jedna iz Rusije, Hrvatske i Njemačke, te osam iz Turske i dvije iz Afganistana.
U najvećem broju slučajeva, u njih ukupno 12, žrtve su bile iskorištavane za prosjačenje, u šest slučajeva za seksualnu, a u osam za radnu eksploataciju.
Zbog krivičnog djela trgovine ljudima, sudovi u BiH su u 2023. godini osudili 21 osobu, dok su tri optužena oslobođena krivice, navedeno je u Izvještaju o stanju trgovine ljudima u BiH za 2023.
Za organiziranu trgovinu ljudima, krivični zakoni u BiH predviđaju kazne od deset godina do kazni dugotrajnog zatvora.
Procjene međunarodnih organizacija su da je oko 27,6 miliona osoba u svijetu danas žrtva trgovine ljudima.
Većina žrtava prisiljena je na rad, prosjačenje, pružanje seksualnih usluga, služenje u kući ili druge oblike zlostavljanja, a žene i djevojčice čine više od 70 posto njih.
