Federacija BiH konačno bi mogla dobiti zakon koji će povećati broj transplantacija organa, kako oboljeli više ne bi morali odlaziti na skupe operacije u zemljama Evrope.
Ukoliko federalni Parlament odobri izmjene zakona o transplantiranju organa, zaživjet će praksa "pretpostavljenog pristanka" doniranja organa, što znači da će svi građani biti potencijalni donatori, osim onih koji se tokom života izjasne da to ne žele.
Izmjene aktulanog zakona, federalna Vlada je utvrdila na inicijativu udruženja koje okuplja osobe na dijalizi i sa transplantiranim organima Federacije BiH.
Bosna i Hercegovina je na dnu liste evropskih zemalja po broju obavljenih transplantacija organa, o čemu govori i neslavni rekord iz 2014. godine, kada su urađene samo 23 transplantacije. Nakon dugogodišnjeg stagniranja, napredak u Federaciji BiH trebale bi donijeti izmjene federalnog zakona o transplantiranju organa, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik federalnog Udruženja osoba kojima su transplantirani organi ili su na hemodijalizi.
„Do sada zakon iz 2009. godine bio je zakon o pisanom pristanku, što znači da smo se morali potpisati ako želimo da darujemo organe. Ovaj sada zakon obrnuo je situaciju u smislu da smo svi potencijalni davatelji organa, ako se za života nismo tome u pisanom obliku protivili. On će poboljšati i povećati broj transplantacija u Federaciji, gdje ima dvije tisuće ljudi na dijalizi, plus toga, ima ljudi koji čekaju na srce, na jetru... Ovaj zakon će dati i uliti malo nade bolesnicima da će nekad dočekati šansu za novi život", kaže Žuljević.
Zakon koji predviđa praksu pretpostavljenog pristanka doniranja organa postoji u polovici evropskih zemalja, a najbliži primjer Bosni i Hercegovini je Hrvatska, kojoj je ovakav zakon omogućio da se svrsta u vodeće zemlje po broju obavljenih transplantacija.
„Na osnovu tog zakona oni su povećali broj kadaveričnih transplantacija, a to vam je ulaznica za Eurotransplant. Vi ne možete imati pet-šest kadaveričnih transplantacija i očekivati da će vas neko primiti u ovu najveću evropsku organizaciju kad je u pitanju transplantacija organa. Kad Bosna i Hercegovina uđe, nekad, ja se nadam, u Eurotransplant, onda će to biti zaista ogroman broj transplantacija. Znači, prioritet na listama su mladi ljudi, kojih ovdje, u Federaciji, u Bosni i Hercegovini, ima stvarno puno koji su na dijalizi, i oni bi isplivali na toj listi čekanja, bili bi prvi na redu za transplantaciju", objašnjava on.
Iako Žuljević kaže da u Evropi ne postoje negativna iskustva sa zakonom koji bi trebao zaživjeti i u Federaciji BiH, upozorava da se u bh. javnosti već sada mogu čuti dezinformacije koje kod građana stvaraju bojazan da će novi zakon omogućiti razne malverzacije.
„Ne znači ovaj zakon da će se organi uzimati kako kome padne na pamet. Dakle, uvijek će se pitati obitelj ili najbliži od onoga koji je nesretno nastradao, koji je moždano mrtav. Dakle, nema nikakvog straha. Zakon ne prisiljava nikog ni na što. Oni koji su žestoki protivnici uvijek imaju mogućnost da se izjasne kod ljekara porodične medicine da ne žele da daruju organe. Nikakve nema tu ni prilike ni šanse da dođe do nekakvih malverzacija", uverava Tomislav Žuljević.
Jednako bitno kao i usvajanje zakona jeste razvijanje svijesti kod građana o važnosti doniranja organa, ističe Žuljević. Kaže da će, bez građana koji su spremni pomoći drugima, za većinu oboljelih humanitarne akcije i dalje biti jedini način da plate transplantaciju u inozemstvu.
„U bolnicama leže samo očevi, majke i djeca siromašnih i slabostojećih ljudi. Svi oni koji su bogati, oni će se lako snaći, imaju egzotične zemlje koje to rade. Ovo ide naruku 'malom' čovjeku, onome koji nema šanse, onome koji nema nikoga od bližih da mu daruje bubreg. To ne košta ništa, da se razumijemo, to snosi federalni Fond solidarnosti. Trebamo se zamisliti: a šta ako bude trebalo nama, našem bratu, našoj sestri, majci, djetetu? Kako ćemo onda riješiti svoj problem?" pita se predsednik udruženja osoba na dijalizi i građana sa transplantiranim organima
Iako novi zakon neće riješiti problem doniranja organa od živih donatora, jer je to trenutno dopušteno samo najužoj rodbini oboljelih, Žuljević kaže da će i porast broja ljudi koji će donirati organe nakon smrti označiti veliki pomak. A razlog zbog kojeg je Federacija BiH godinama morala čekati na ovakav zakon, Žuljević vidi i u interesu određenih grupa i lobija.
„Nekim lobijima nije ni bilo u cilju da dođe do ovog zakona s obzirom na to da je cijena jedne dijalize 165 maraka. Danas imate tisuću ljudi na dijalizi, pa množite koliko je to. Sutra onda imate drugih tisuću i tako svaki drugi dan. Transplantacija je, naravno, jeftiniji način liječenja. Jedna godina dijalize je cijena jedne transplantacije", zaključuje Žuljević.
Ukoliko izmjene zakona o transplantiranju organa budu usvojene u Parlamentu FBiH, trebaće i nekoliko godina da one zažive u praksi, međutim, u Udruženju osoba sa transplantiranim organima kažu da se isplati čekati na pravo rješenje koje će dugoročno zaustaviti agoniju oboljelih.
